Nezavisni cestarski sindikat i Sindikat Preporod: Pomoć i inicijativa za osnivanje sindikalnog fonda solidarnosti sa „šikaniranim“ radnicima Priča gđe. Ivanke Dujmić,  potresan iskaz trgovkinje u slavonskom lancu  trgovina Boso, malo je koga u ovoj zemlji, barem kada su u pitanju mali, obični, ljudi,  ostavio ravnodušnim. Iako smo iz nekoliko javnih istupa gđe. Dujmić saznali puno toga što smo znali i ranije, riječi ove Vinkovčanke probile su se i do mnogih koji se nikako ili malo zanimaju za sudbinu nezaštićenih i obespravljenih radnika i radništva. Doznali smo tako da se prekovremeni rad ne plaća, doznali smo da bezobzirni poslodavci svoje radnike pretvaraju u kupce robe koju prodaju ili proizvode, doznali smo da se radnika primorava na krivotvorenje tvorničkih deklaracija i sl. Doznali smo, također, za kvaziprekršajno novčano kažnjavanje radnika, za vikend konobarenje zaposlenih trgovkinja, za obvezu kupovine neprodanih proizvoda, doznali smo čak i za bizarno reketarenje koje se odvijalo na način da se svadbene svečanosti radnika ili članova njihovih obitelji odvijaju u restoranu vlasnika tvrtke... Za sve smo ovo ili većinu ovoga, kako već istaknuh, znali da to tamo negdje rade tamo neki poslodavci u tamo nekim svojim poduzećima. Sve to što nam je uopćeno bilo jako dobro poznato, jedna je obična, sasvim obična žena, supruga i majka,  svojom konkretnom životnom pričom, približila, učinila dostupnim, mnogima od nas. Ipak, unatoč tome što smo svi mi koji radimo u školstvu ili javnim poduzećima zaštićeniji od radnika u trgovini, baš zato što ravnateljima i direktorima naših ustanova i poduzeća ne pada ni na kraj pameti raditi ono što je radio kontroverzni vinkovački tajkun Bosiljko Stanić, unatoč svemu tome, u Sindikatu Preporod smo se, zajedno s kolegama iz Nezavisnog cestarskog sindikata, odlučili  ne sjediti više skrštenih ruku i ne ponašati se kao da se nas sve ovo i ne tiče. A sve se ovo baš osobito tiče sviju nas koji radimo i koji smo imali sreće da se na naša radna prava i na naše ljudsko dostojanstvo ne nasrće na ovakav način. Napose se sve ovo tiče sviju nas koji u ovoj zemlji sindikalno djelujemo. Baš bismo se mi trebali u ovoj situaciji zamisliti nad riječima  protestantskog pastora  Martina Niemolllera danas zabilježenim na monolitu New England Holocausta u Bostonu: Prvo su došli po komuniste, a ja se nisam pobunio jer ja nisam bio komunist. Zatim su došli po Židove, a ja se nisam pobunio jer nisam bio Židov. Zatim su došli po sindikaliste, a ja se nisam pobunio jer nisam bio sindikalist. Zatim su došli po katolike, a ja se nisam pobunio jer sam bio protestant. Zatim su došli po mene, a tada više nije bilo nikoga da se pobuni.  Zato da jednom u ovoj zemlji uopće ne bude ili bude što manje onih koji će prolaziti kroz kušnje koje je prolazila i koje još uvijek prolazi gđa. Dujmić, potrebno je, sada i ovdje pomoći gđi. Ivanki Dujmić i njezinoj obitelji. A upravo je pomoć radnicama i radnicima u nevolji, napose onima među njima koji su se zbog svog suprotstavljanja neosjetljivim i bezobzirnim „bosovima“ koji se lažno predstavljaju poslodavcima, upravo je pružanje pomoći tim, kako ih volimo nazivati „zviždačima“, obveza sviju nas koji se ne želimo pomiriti s postojanjem ovakvog ponašanja u bilo kojoj tvrtci u ovoj zemlji . U dva smo se sindikata, Nezavisnom cestarskom sindikatu i Sindikatu zaposlenika u hrvatskom školstvu Preporod, odlučili pomoći onoliko koliko u ovom trenutku možemo. Osim jednokratne financijske pomoći željeli smo ovom inicijativom poslati jasnu poruku nade svim radnicama i radnicima koji se nalaze ili bi se  mogli naći u sličnoj situaciji kao gđa. Dujmić. Željeli smo istovremeno svojim potezom i inicijativom poslati poruku  i svim gazdama, koji se ponašaju poput kontroverznog vinkovačkog poduzetnika Bose. Njihove radnice i oni njihovi radnici, koji se suprotstave protuzakonitim i bezobzirnim postupcima, ubuduće mogu računati sa financijskom, pravnom i svakom drugom pomoći sindikata koji se priključe ovoj inicijativi. Na kraju, iz naša smo dva sindikata, inicirali i osnivanje jednog posebnog fonda iz kojeg bi se u budućnosti pomagalo svim onim radnicama i svim onim radnicima koji se odluče progovoriti o raznoraznim zlouporabama koje se događaju u njihovim tvrtkama. Napose se ovo odnosi na tvrtke u kojima sindikati nisu dovoljno aktivni ili ih uopće nema. Nezavisni cestarski sindikat i Sindikat Preporod pozivaju sve sindikate i sindikalne središnjice, udruge civilnoga društva kao i sve pojedince koji imaju mogućnosti i želje pomoći, na priključivanje ovoj vrijednoj inicijativi.   Mijat Stanić, Nezavisni cestraski sindikat i Željko Stipić, Sindikat Preporod