Zašto je ministrici Divjak normalno da profesori volontiraju?

11.10.2017

Je li normalno da je ministrici znanosti i obrazovanja Blaženki Divjak normalno da nastavnici i profesori volontiraju? Budući da mislimo kako bi svi trebali biti plaćeni za svoj rad, posebno kad je poslodavac država koja treba prednjačiti u poštivanju prava radnika, postavili smo joj to pitanje na predstavljanju jedne od radionica u sklopu projekta ProMikro. Riječ je o edukaciji osnovnoškolskih nastavnika u korištenju micro:bita, odnosno mikroračunala u nastavi, koju je sa svojim Institutom za razvoj i inovativnost mladih pokrenuo Nenad Bakić.

Evo što je odgovorila: “Materijalni status učitelja izuzetno je važan i to će svi reći. Zato i osiguravamo više sredstava za plaće, ali jednako je važno osigurati i dobre uvjete rada koji su prilika za edukaciju, da budu kompetitivni i samouvjereni, da se osjećaju sigurno. Zadaća države je da im to osigura. Materijalna prava samo su jedan segment. Svuda je tako u Europi, stvari se ne mogu pokrenuti bez da se ulaže u sebe. Govorimo stalno o tome koliko je važno cjeloživotno obrazovanje.”

BESPLATNO, A PLAĆENO

O čemu je riječ? Bakićev Institut sa svojim timom organizira edukaciju po školama za profesore i nastavnike kako bi svladali osnove korištenja mirkoračunala. Učitelji taj svojevrsni tečaj pohađaju dobrovoljni i volonterski.

divjakEdukacija je, podičili su se jučer iz Instituta, za sve besplatna. Ovo “besplatna” valja staviti pod navodnike, jer nije besplatna. Plaća je, naime, Hrvatska udruga poslodavaca (HUP), koja je u tu svrhu, kako je kazao glavni direktor HUP-a Davor Majetić, donirala pola milijuna kuna.

Postavili smo pitanje Institutu kome se isplaćuje taj novac. Objasnili su nam da se njime plaćaju voditelji radionica. Profesorima, pak, dodatno vrijeme koje provode u školi ne plaća nitko, baš kao što im ne plaća ni druge aktivnosti poput školskog sporta na koje zapravo troše svoje slobodno vrijeme vodeći djecu na utakmice.

Oni su, međutim, po mišljenju zagovarača golog tržišta, “uhljebi” koji ne rade ništa, odnosno rade tri sata dnevno i glavni su krivci zbog tužnog stanja u kojem se nalazi hrvatski obrazovni sustav, pa ih bičem treba tjerati da se dodatno angažiraju. A osim toga, i tako ih je previše – i to  se moglo čuti – pa očito ne bi škodilo i pokoje “provjetravanje” u njihovim redovima. Odgovor smo pokušali dobiti u Sindikatu hrvatskih učitelja, ali je sindikalno vodstvo zauzeto pregovorima u Vladi.

Tko im je kriv, reći ćete. Nitko ih nije silio da se prime Bakićevih micro:bitova. Ima i tu istine, međutim, jeste li igdje pročitali ili barem čuli jednu jedinu riječ koja bi išla protiv ovog projekta o kojem mnogi ne znaju ništa, ali je postavljen na pijedestal pa se svako preispitivanje njegova smisla doživljava kao nacionalna izdaja ili u najmanju ruku grintanje onih koji nikad nisu zadovoljni. U takvom društvenom okruženju reći – ne, posebno ako imate jasne upute ravnatelja što vam je činiti, vrlo je teško, da ne kažemo kontraproduktivno za zadržavanje posla u školi.

SAVJETNIK PREDSJEDNICE

Projekt je, kako smo rekli, pokrenuo Bakić, poduzetnik, burzovni investitor i savjetnik predsjednice Kolinde Grabar Kitarović za digitalnu transformaciju i STEM. Za početak je donirao mikroračunala profesorima, a cilj projekta je da ga ima svaki učenik u šestom razredu osnovne škole. U tu će svrhu, i to smo pitali ministricu, država izdvojiti 4,8 milijuna kuna za 45.000 micro:bitova. Edukacije se održavaju između 4. i 18. listopada kroz 170 radionica na 29 lokacija.

U projekt, koji obuhvaća 83 posto škola, uključila se i Hrvatska pošta, koja će besplatno distribuirati računala, CARnet će osigurati pristup mreži, a Institut besplatnu edukaciju koju plaća HUP. Prijavilo se 2300 nastavnika, ali – kazala je ministrica – ima još interesa.

“Radi se o prekasnoj sinergiji filantropije Instituta, Ministarstva, Hrvatske pošte, CARneta i HUP-a s ciljem da dovedemo digitalnu revoluciju u škole i da preko nastavnika i profesora prenesemo svo ovo bogatstvo s relativno jeftinom tehnologijom, ali i s puno entuzijazma, preko edukatora – kojima zahvaljujem – na profesore. Takvih inicijativa nema puno, ali je ovo primjer kako se u partnerstvu može puno napraviti za sustav. Ozarena lica učitelja koji su bili u dvorani pokazuje vrijednost ovog projekta”, oduševljena je rekla ministrica Divjak i odmah riječima ošinula kritičare kojih zapravo nema, ali ona kaže da ima “onih kojima nikakve promjene nisu drage, niti žele da se bilo što mijenja, ali naši učenici ne smiju biti taoci određenih skupina”.

Koje su to “određene skupine” nije pojasnila? HUP očito nije, s obzirom na to da poslodavci žele da škole obrazuju radnike “novog doba” koji će biti kompetitivni i inovativni, a ne repetitivni jer će tako izgubiti posao u tom “novom dobu”.

FACEBOOK PREPISKA

“Određene skupine” ministrica Divjak nije imenovala ni u jučerašnjem statusu na Facebooku u kojem je jasno stala iza projekta spominjući osobna imena Nenada Bakića i njegove supruge Rujane, koja je također u Institutu. Evo što je napisala: “Pozitivne priče nažalost u Hrvatskoj teško prolaze. Nemam problema odgovarati na bilo kakva pitanja, jer javnost ima pravo znati. Međutim, zlonamjerne insinuacije i optužbe bez temelja nemaju opravdanja. Veliko zalaganje i ulaganje Rujane i Nenada i cijelog tima u IRIM-u zaslužuje sve pohvale i primjer su kako pojedinci mogu činiti velike stvari. Nadam se da partikularni interesi i osobne netrpeljivosti neće uzeti našu djecu za taoce i spriječiti im obrazovanje koje zaslužuju. BD”

Za svoj status ministrica je dobila više stotina “lajkova”, ali nisu svi oduševljeni pa joj je jedna profesorica napisala ovo: “Pih, koliko smo puta slične stvari čitali…. nismo mi u školama glupi, iako očito mnogi misle da jesmo, dajte vi nama lijepo novac – pa će svaka škola kupiti ono što im za koji predmet treba. povisite plaće učiteljima da spriječite negativnu selekciju, modernizirajte učiteljske studije, itd. Neću ni računati što smo sve u našoj školi mogli kupiti za 700.000 kuna koliko je u zadnjoj digitalnoj revoluciji navodno na nju potrošeno, opremili bi i informatičku učionicu, i sve ostale kabinete prema vlastitim željama i potrebama. ali ne, netko to uvijek zna bolje od nas koji u školi radimo, a mi bi trebali biti puni entuzijazma i poleta, i samo bez previše pitanja odrađivati što nam servirate. hvala, ali ne hvala – zatreba li mi u nastavi matematike micro bit, kupit ću ga sama. kao što sam sama napravila web stranice s materijalima za učenike za oba predmeta koja predajem, kao što sama plaćam i hosting za te stranice, kao što sam sama kupila i računalo na kojem radim itd. mislite da stvarno znate bolje od učitelja kako treba raditi u školama – pa radite onda, što će vam više pobogu učitelji???”

U raspravu se uključio i Bakić, ali ne vidimo razloga da njegove statuse ovdje prenosimo.