Proteklih 19 godina, koliko radim u školi, imao sam priliku nebrojeno puta gledati i slušati učenike prije njihova odlaska na maturalna putovanja i svaki puta sam bio fasciniran njihovim nestrpljenjem, iščekivanjima, nadanjima… fasciniran onim nekim posebnim osjećajem. Baš takav osje- ćaj imao sam prije odlaska na našu osmu Skupštinu. I znao sam da je to zbog one posebnosti koju ima samo naš sindikat.
Posebnosti proizašle iz prijateljstava, odgovornosti, odlučnosti, dostojanstvenosti, poštenja, pravednosti, rada… Preporod… Svečano. Upravo tako je počela naša Skupština. Radno. O da, nastavilo se vrlo radno. Ali… nije nam bilo teško, posebno nakon što smo pogledali film „Od Svetog Martina na Muri do Novog Vinodolskogˮ. Poseban film, protkan tugom i ponosom. Tugom, jer čovjeka od svega najviše boli istina, a istina je da našeg Marka uistinu više nema, da više nema čovjeka čiji je pogled zračio dobrotom, čiji je osmjeh govorio umjesto riječi. Ponosom, jer upravo nas je taj film podsjetio na nešto što često zaboravljamo, a to su snaga i stvarna veličina Preporoda. Osmisliti, organizirati i provesti onakve akcije prikupljanja potpisa za Zakon protiv outsourcinga i Zakon o referendumu mogu doista samo snažni i jako veliki. Da, opet Preporod. Bila je ovo redovna izborna Skupština na kojoj se birao predsjednik Sindikata, Nadzorni odbor, Sud časti i predsjednik Skupštine.
I kako to u životu biva, uvijek postoje oni zavidni i zločestih ljudi koji ne mogu prihvatiti dobro, istinu. Tako sam prije odlaska u Novi Vinodolski čuo „pričeˮ tih „dobronamjernikaˮ (iz „susjednogˮ sindikata) kako je u našem sindikatu unaprijed sve dogovoreno i podijeljeno na „one iz Zagrebaˮ i na „one iz Splitaˮ i da će to pokazati i ti izbori. I točno, baš ti izbori su pokazali našu veličinu, pokazali su zašto smo drugačiji od drugih, jer tijela našeg sindikata čine i oni iz Splita, i oni iz Zagreba, i oni iz Osijeka, i oni iz Bereka, i oni iz Karlovca, i oni iz Otoka, i oni iz Našica, i oni iz Štrigove, i oni iz Vinkovaca… Izbori su pokazali opet Preporod. Našlo se i slobodnih trenutaka. Bilo je plesa, dogodovština i smijeha, druženja… A odlazak iz Novog započeo je upravo onako kakav je bio i dolazak. Pjesmom! I ne, nije to bio maturalac… opet Preporod…
Piše: Hrabroslav FIlaković, novoizabrani predsjednik skupštine