Piše: Tanja Mravak, Jutarnji list, 2. kolovoza 2025.
Prema vlastitim željama biramo liječnika obiteljske medicine, stomatologa, ginekologa. Možemo izrazili želju i za određenog specijalista, no kod biranja učitelja stvari su malo drugačije.
Liječnik obiteljske medicine može primiti dvije tisuće pacijenata. Ako nam iz nekog razloga ne odgovara naš liječnik možemo premjestiti karton kod bilo kojeg liječnika u blizini kod kojeg ima prostora za upis novih pacijenata. Taj postupak veoma je jednostavan I dozvoljava pacijentu da bira onog za kojeg misli da će se najbolje brinuli za njegovo zdravlje. Liječnike se tu malo što pita, osim ima li mjesta. Može imati više žena nego muškaraca, više starijih nego mlađih pacijenata, više težih bolesnika nego onih koji se rijetko pojavljuju. nema nikakve raspodjele koja bi. makar statistički, liječnicima izjednačila prosjek pacijenata. Važno Je samo da ima manje od dvije tisuće pacijenata i kandidat je za vaš novi odabir.
Naravno da želimo da nas liječi onaj za kojeg smatramo da će to najbolje radili ili nam odgovarati osobnošću i pristupačnošću ili, ako je nekome važno, lakše otvori bolovanje od onog kod kojeg je prije bio. Iako postoje ograničenja, ipak imamo mogućnost izbora da s nama na našem zdravlju radi netko koga smo na temelju raznih informacija ocijenili najboljim. Odabrat će tako roditelj za sebe, a naročito za svoje dijete.
No, kod odabira učitelja nema formalne mogućnosti odabira onog za kojeg smatramo da će i našem djetetu najbolje prenijeti znanje i životne vrijednosti. Iako roditelji znaju da nema službenog postupka koji bi im to omogućio, ipak ponekad nastoje upisati dijete točno kod određene učiteljice ili učitelja. Pa će malo urgirati kod rukovodstva škole, možda u stručnoj službi ili, kako to već naš narod zna. preko svog čovjeka. Točno je tim redoslijedom Karlov otac pokrenuo akciju upisa u prvi razred kod učiteljice Smiljane. Sa SmiIjanom nije bilo šale, vladali su u njenom razredu rad i disciplina, ne dao ti Bog da zaboraviš domaći rad. Za Smiljanu se već dugi niz godina govorilo da je najbolja u školi i nadaleko, da je stroga i da puno traži, ali da djeca nauče. Ne samo gradivo nego i red i rad. “Točno to treba našem Karlu, točno to, pošto ne sluša ni mene ni tebe” govorio je Karlov otac ženi i koliko ga je god ona uvjeravala da nema potrebe obijati kancelarije škole, on je bio nepokolebljiv. “Kako su Matići uspjeli, tako ćemo i mi“, rezolutan je bio.
“Gospodine Perkovlću, ja vam tu ne mogu puno pomoći, stručna služba škole je zadužena da prema odrođenim kriterijima oformi razredna odjeljenja, a ti kriteriji su jasno određeni i nisu nimalo jednostavni” govorio mu je ravnatelj. Onda je otišao u stručnu službu i tražio kriterije. “Znači, ne zna se još? Pa dobro, odlično, ako se ne zna, neka vi znate da ja hoću da bude kod Smiljane. Ja mislim da kao roditelj imam pravo odlučiti koja je učiteljica najbolja za moje dijete, ja najbolje poznajem moje dijete i što se tiče pameti on će sve naučiti, ali to je dripac kojeg se treba naučiti ponašati, zato ne bih neku mladu niti neku blagu učiteljicu nego baš Smiljanu. Pa zapišite” rekao je pedagoginji. Onda mu je ona objasnila kriterije, raspodjelu prema spolu, rezultatima testiranja i niz drugih faktora koji utječu na formiranje razreda i da bi se ta jedva postignuta ravnoteža poremetila čim bi dozvolili roditeljima da odlučuju kod koje će učiteljice. “Ali ne bi svi kod Smiljane, eno, moja žena prva ne bi. Fino stavite da kod Smiljane može dvadeset đaka pa ko se prvi upiše. Kako kod doktora, tako i u školi”, tjerao je svoj rezon Karlov tata. “Kod doktora on ulazi sam, razred je nešto drugo, to je grupa, grupna dinamika, moramo balansirati. razredi moraju biti približno jednaki, isti broj učenika s teškoćama, nadarenih, dječaka, djevojčica…”. “Pa eto, ako se još ništa ne zna, a znate vi, znam ja da znate, uzmete moga Karla i zamijenite ga s dječakom iz Smiljaninog razreda”. nije odustajao. “I što ako nam svi počnu tražiti svoju učiteljicu?” upita pedagoginja. “A neka traže, ali kod Smiljane više nema mjesta.”
Čitatelji Jutarnjeg lista koji su sudjelovali u našoj anketi misle da s roditelji ne bi trebali petljati u izbor učitelja za svoje dijete. Osim što je ideja sama po sebi upitna, ona je vjerojatno i neprovediva.