Autor: Ljerka Bratonja Martinović, Novi list, 13.01.2020. Objava rang-liste rezultata škola na ispitima državne mature, što je početkom tjedna najavila ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak, bio bi promašen i štetan potez, a njegova najava pokazuje da u Ministarstvu ne razumiju funkciju i dosege državne mature, upozoravaju stručnjaci. Rang-lista najboljih škola se objavljivala u početku provedbe državne mature, ali se od toga vrlo brzo odustalo. Tako je 2011. godine, druge godine u kojoj se provodila državna matura, tadašnji ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje (NCVVO) Goran Sirovatka odlučio ne objaviti rang-listu zbog sumnje da su neke škole postrožile svoje kriterije i negativno ocijenile dio učenika, kako bi samo oni najbolji izašli na maturu, a time onda i popravili plasman škole na rang-listi. Više od 3.000 učenika te godine nije moglo na državnu maturu zbog negativne ocjene. Viša savjetnica u Institutu za društvena istraživanja Zrinka Ristić Dedić, koja je i sama od 2006. godine bila uključena u pripremu državne mature, smatra da je rangiranje škola prema rezultatima na državnoj maturi ne samo loše, nego i nemoguće. Loše i nemoguće​ - Imamo maturu u kojoj učenici sami biraju koju razinu ispita će polagati. Dakle, to ne ovisi o programu koji je učenik završio, nego on samostalno bira osnovnu ili višu razinu obveznih predmeta i sam bira izborne predmete. To čini usporedbu nemogućom, upozorava Ristić Dedić. Tako se, na primjer, u praksi događa da u istom tipu škole, recimo općoj gimnaziji, u jednoj 15 posto maturanata izabere matematiku na višoj razini, a u drugoj školi njih 40 posto. Uspoređivati tako škole je nemoguće, upozorava znanstvenica. Drugi je problem što imamo sustav koji je na srednjoškolskoj razini diferenciran, znači postoje različiti srednjoškolski programi koji uopće nemaju istu zastupljenost predmeta na maturi, pa je usporedba na razini škole nemoguća. U konačnici, dodaje, možemo govoriti i o tome da puno učenika ide na pripremne tečajeve, odnosno instrukcije, pa njihov rezultat dobrim dijelom ovisi o tome koliko se dobro pripreme izvan škole. - Rangiranje škola je, dakle, sasvim promašeno u našem sustavu, neprovedivo. Čak i kad bi bilo moguće, to je »profulana« ideja, koja ne potiče, kako tvrdi ministrica Divjak, zdravu konkurenciju među školama, nego obrnuto - potiče konkurenciju koja uopće nije zdrava, demoralizira škole koje rade s težom populacijom u težim uvjetima, a daje priliku za samozadovoljstvo školama koje dobivaju najbolju djecu, sposobnu djecu koja imaju dobre preduvjete i time imaju najlakši zadatak, upozorava Ristić Dedić. Europska iskustva​ U europskim državama koje imaju rang liste uspješnosti škola u vanjskom vrednovanju, stručnjaci također ratuju protiv takve prakse, jer je smatraju pogrešnom i lošom. I u EU svjesni su da takvo površno rangiranje škola ne daje realnu sliku, pa bi kretanje za europskim primjerima Hrvatskoj. čini se, u ovom slučaju donijelo više štete nego koristi. Tako Velika Britanija, na primjer, objavljuje rang-liste škola na temelju vanjskih ispita, ali u javnosti, prije svega znanstvenim krugovima koji se bave obrazovanjem, veliki su otpori i zahtjevi da se takva praksa ukine jer su liste nevaljane, i nepravedne prema tome da neke škole zapravo pridonose više uspjehu djece, a s obzirom na to da su im početne pozicije drukčije, to se ne vidi, navodi Ristić Dedić. U toj zemlji, na vrhovima rang-lista one su škole koje primaju visoko uspješne učenike iz najviših slojeva društva, dok su na dnu one koje nemaju mogućnost selekcije učenika i koje djeluju u vrlo teškim uvjetima. Rang-liste, dakle, ne uzimaju u obzir ni početne razlike među učenicima, a ni ono što škola kroz četiri godine doprinosi u njihovom obrazovanju. Veliki je problem, po sudu naše sugovornice, i to što se kvalitetu škole time svodi na rezultat na jednom ispitu. - Ne gleda se sve ono što zapravo suvremenim obrazovanjem želimo postići, razvoj kompetencija, sve ono što se zagovara, već se uspjeh svodi na rezultate testa iz matematike, stranog jezika i materinjeg jezika. To je redukcionizam koji je poguban za razvoj škole, upozorava znanstvenica. Uz to javlja se, kaže, i negativni efekt kad se to javno uspoređuje i objavljuje, jer dolazi do negativnog efekta na učenje i poučavanje. Počinje se učiti samo za test, a otpada sve drugo u kurikulumu što se ne pojavljuje na ispitima državne mature. »Drila« se samo po testovima na kojima se škole uspoređuju. Pozitivna motivacija - To je doista štetna najava. Osobno sam od početka uvođenja mature bila izrazito protiv te ideje. Ljudima izgleda privlačno da se vidi kako tko stoji, ali se ne razumije da su efekti toga prilično loši, zaključuje. Škole bi zapravo mogle imati koristi od uvida u rezultate državne mature na drugi način - tako da svaka dobije detaljne informacije o rezultatima svojih učenika, o njihovim izborima, mogu se uspoređivati s nacionalnim prosjekom, ali ne kroz rang-listu niti kroz ukupan rezultat, nego prema područjima ispitivanja, vrstama zadataka i slično. - Sigurno je školama korisno da znaju kako stoje prema drugima za njihovu analizu i razvojno usmjeravanje. Ali tablice u kojima se škole poredaju prema ukupnom rezultatu to definitivno nisu. Treba razvijati model po kojem će se školama dati povratne informacije tako da ih one doista mogu koristiti za napredak u poučavanju, veli. Ako prosvjetne vlasti budu uporne u objavi rang-liste škola, umjesto pozitivne motivacije mogle bi naštetiti školama, jer loš plasman na rang-listi zasigurno će učenike odvratiti od upisa u takvu školu. Rang-lista može se lako pretvoriti u stup srama i dodatno smanjiti atraktivnost upisa u one škole koje ionako nemaju priliku dobiti najbolje đake.