Tatjana, hvala ti na svemu i neka ti je vječni pokoj!

13.02.2023

13.02.2023.

Dvoje nas je bivših županijskih povjerenika zauvijek napustilo u tjedan dana. Na početku tjedna oprostili smo se od Željana Brljevića iz Dubrovačko-neretvanske županije, a sad se opraštamo i od Tatjane Dobošić, dugogodišnje  povjerenice u Osnovnoj školi Domašinec, povjerenice za Međimursku županiju i povjerenice koja je sudjelovala u osnivanju Preporoda. Kolegica Dobošić je, doslovce, sudjelovala u svim aktivnostima našeg sindikata, od osnivanja 1994. do odlaska u mirovinu 2018. godine.

Svemu što danas kao sindikat jesmo, Tatjana je tome svojski pridonijela. Radi svih onih koji su svoje mjesto u sindikatu pronašli kasnije, uvijek vrijedi ponovno isticati da su presudnu ulogu u osnivanju Preporoda imale upravo međimurske osnovne škole. Zahvaljujući broju članica i članova iz Međimurja novoosnovani se sindikat otpočetka doživljavalo ozbiljnije. Sudjelovanjem u radu tijela sindikata upravo su povjerenice i povjerenici iz najsjevernije županije, kolege Liklin i Grković, kolegice Božek, Loparić, Borko… trasirali put kojim ćemo se kretati od 1994. do danas.  Kolegica Dobošić na tom putu nikada nije bila samo usputnica. Dapače, svojim je doprinosom, obnašajući različite dužnosti, kako u podružnici tako i središnjici, prednjačila i bila za primjer ostalima. Čak i nakon što se, uz obveze u školi i u sindikatu,  godinama morala nositi i s ozbiljnom bolešću.

Draga Tatjana, zapalo me je da se i po drugi puta oprostim od tebe. Prvi puta za Božić 2018. kada smo te ispratili u mirovinu, a i sada kada si pokleknula u borbi s teškom bolesti. Nažalost, nisi se nauživala umirovljeničkih dana. Zaslužila si te umirovljeničke dane zbog teških nedaća koje su te u životu jedna za drugom sustizale,  zaslužila si uživati blagodati umirovljenja, ali i odsutnost bolesti koja te tolike godine pratila. I na tvom se primjeru, Tatjana, vidi kako život može biti okrutan i nepravedan. Unatoč tomu  što smo svi znali da se bolesti nisi riješila na našoj posljednjoj čakovečkoj kavi u Arcusu  bila si sva u planovima i zračila optimizmom. Optimizam te nije napustio ni pri tvom posljednjem dolasku u Šubićevu. Znali smo da dolaziš k nama nakon iscrpljujućih bolničkih pretraga, no o tebe su se, kao o hrid, odbijali svi Milkini i moji upiti o zdravlju i terapijama kroz koje prolaziš. Susret je, zahvaljujući tebi, protekao u sagledavanju budućih sindikalnih akcija. Iz tvojih je pitanja bilo očito da nikada nisi prestala pratiti što se događa u tvome sindikatu.

Težak smo put, draga Tatjana, zajednički prošli svih ovih godina. Taj put bio je sazdan od frustrirajućih neuspjeha i rijetkih uspjeha. Nismo se uspjeli izboriti, unatoč pojedinim uspješnim sindikalnim akcijama,  za dostojanstven položaj naše profesije. Nijedna prosvjetna vlast, a tolike su se izmijenile, nije pokazala razumijevanje za posebnosti s kojima se susreću učiteljice i učitelji ponajprije iz međimurskih škola, u radu s učenicima romske nacionalnosti. Bilo je i uspjeha, od zaustavljanja provedbe outsourcinga u javnim službama, stjecanja statusa reprezentativnosti, realizacije EU-projekta… Uspjesima smo se, draga Tatjana, zajednički radovali, neuspjehe smo prihvaćali i, nakon što bismo ih zajednički preboljeli, nastavljali smo ustrajno dalje.

Naskoro će, draga Tatjana, naša zajednička sindikalna priča navršiti tri desetljeća. Sve nas koji su je stvarali i kasnije njoj, na različite načine,  doprinosili,  zamijenit će drugi. Njima ostavljamo uglednu i nikad brojniju organizaciju,  prostornu i organizacijsku infrastrukturu za buduće djelovanje i, kao trajan zalog, ideju da dubokog smisla ima postojanje alternative većinskim sindikatima. TI si svoju dionicu, draga Tatjana, otrčala. Njome, iz visina s kojih nas sada pratiš, možeš biti i više nego zadovoljna. Na nama, koje si ostavila iza sebe, obveza je da nastavimo našu zajedničku sindikalnu priču. Hvala ti na svemu što si svih ovih godina pružala članovima u svojoj podružnici, tvom doprinosu u radu županijske organizacije i Glavnom vijeću.  Tebi, draga naša Tatjana, neka je vječna hvala i slava, a tvome Rajku, tvom sinu i unučadi upućujemo riječi utjehe.