Kada se najveći poslodavac u zemlji ne ponaša pristojno prema radnicima, kako to očekivati od ostalih poslodavaca
Još u svibnju ove godine sindikati javnih, a posljedično i državnih službi trebali su početi razgovore s predstavnicima Vlade o iznosu osnovice za obračun plaća u idućoj proračunskoj godini.
Obećano im je to tijekom pregovaračkog procesa za aktualni kolektivni ugovor. Postoje zapisi o tome, što u izjavama ministra rada i mirovinskog sustava, što u službenom zapisniku.
Svibanj je odabran kako bi se o budućem proračunskom opterećenju razgovaralo u fazi njegove rane pripreme. Javne službe u travnju su resornog ministra rada upozorile na obećanje tražeći da ga ispuni.
Naravno, pregovori o iznosu osnovice za obračun plaća nisu otvoreni ni do danas.
U međuvremenu Vlada priprema proračun za iduću godinu. Na zadnjoj sjednici pred odlazak na odmor usvojene su i Smjernice ekonomske i fiskalne politike za razdoblje od 2019. do 2021. godine.
Iz tog je dokumenta evidentno da Vlada u idućim godinama ne planira nikakvo povećanje plaća za zaposlene u javnim i državnim službama izuzev redovnog uvećanja od 0,5 posto za minuli rad.
Ukupni izdaci za zaposlene prema tim Smjernicama, doduše, rastu i više od cijene minulog rada što je posljedica planiranog novog zapošljavanja, rasta koeficijenata dijelu policijskih službenika, zaposlenih u ustanovama socijalne skrbi te u službi vanjskih poslova temeljem uredbi i odluka Vlade.
Smjernice su jasan pokazatelj sindikatima da njihove plaće do daljnjeg ostaju na istoj razini. I, kad napokon dođe taj trenutak da s poslodavcem, u dobroj vjeri, sjednu za pregovarački stol, ne računaju da će išta postići.
Gdje je tu dobra vjera poslodavca, u ovom slučaju Vlade? Nema je. I nikom ništa. Ona neće biti kažnjena zbog toga što obećano nije ispunila, pa makar da je reda radi pozvala sindikate na razgovore o osnovici za iduću godinu. Kaznit će je, moguće, tek oni s kojima ne pregovara u dobroj vjeri, ali će na to čekati do idućih parlamentarnih izbora.
Sindikati državnih i javnih službi, ali i sindikati u drugim sektorima, neprestano svjedoče izostanku dobre vjere poslodavca. Protiv toga se ne mogu boriti nego štrajkom kada su ispunjeni uvjeti za njegovo organiziranje, no slučaj radnika Croatia Airlinesa svima im je više nego jasna poruka.
Kada se najveći poslodavac u zemlji ne ponaša pristojno prema radnicima, kako to očekivati od ostalih poslodavaca. Za samu Vladu dobra vjera je mrtvo slovo na papiru, a ako slučajno sindikati zbog toga krenu u akcije, možda opet neki sud procijeni da te akcije treba zaustaviti jer sindikati nisu pregovarali u dobroj vjeri. To što poslodavac nije niti pokušao vlastito obećanje ispuniti, koga briga.
Mirovinska reforma, pa i sve ostale reforme koje se provode također su primjer dobre vjere Vlade. Mirovinska je aktualna. Sredinom lipnja, resorno ministarstvo izrecitiralo je što će napraviti, a tek nakon toga za stol pozvalo radnu skupinu.
Dva su sastanka o toj prevažnoj temi održana, jedan s povijesnim uvodom o mirovinskom sustavu, drugi na kojem je radnoj skupini ponovljeno što Vlada kani napraviti. I to je to. Dobra vjera – mi smo odlučili, mi ćemo provesti, vi ste stručna javnost i socijalni partneri statisti. U dobroj vjeri.