Željko Stipić, predsjednik sindikata Preporod, izjavio je za N1 da se “u novu školsku godinu ulazi s puno nelagode”, što je objasnio mnoštvom nepoznanica i neodgovorenih pitanja.
Nešto prije Stipićevog gostovanja, Dubravka Brezak Stamać, ravnateljica Agencije za odgoj i obrazovanje, za N1 je rekla da je sve spremno za školsku godinu, da su razrađeni svi scenariji i da će sve biti dobro.
“Slažem se da su razrađeni svi scenariji. Ali to je jedino s čime bih se mogao složiti. Puno je tu još nepoznanica, neodgovorenih pitanja. S puno nelagode se ulazi u školsku godinu”, komentirao je njenu izjavu Stipić.
Za konačan dokument Ministarstva obrazovanja “Modeli i preporuke za rad…”, kojim se određuje kako organizirati “covid-godinu”, Stipić nije imao previše pohvala:
“Kad sam dobio dokument, prva mi je reakcija bila: ‘Bože moj, kako je moguće napisati tako puno, a napisati tako malo?’ To je monografski dokument gdje možete saznati puno o sustavu obrazovanja, ali ne i kako postupati u školskoj godini.”
“Tri dana pred početak školske godine teško je nešto detaljnije napraviti. Sve što se radi, kasni se, debelo se, debelo kasni. Dobro je što se sagledalo da u školama najbolje poznaju situaciju, da trebaju maksimalno poštovati prijedloge koji će doći iz samih škola. Bilo bi puno bolje da se s time krenulo ranije”, dodao je Stipić
Rekao je da škole “imaju tromjesečno iskustvo izvanredne situacije i najbolje znaju što je u prvom valu funkcioniralo, a što ne”.
O izjavi bivše ministrice Blaženke Divjak da Radovan Fuchs i kolege uopće nisu koristili ono što su pripremili ona i njene kolege, Stipić je rekao:
“Ja o bivšima sve najbolje. Dokument koji je ostavila iza sebe, podjednako je općenit kao i novi dokument što ga je nova nomenklatura poslala sada na škole.”
Kašnjenje je objasnio time što “administracija zamre dok ne dođe novi šef, pa su došli godišnji” i na kraju se događa da nitko ne odgovara odakle dopunski učitelji školama ako se budu morali cijepati razredi, a očito će morati:
“Bez njih to nije moguće raditi, posebno nije moguće kvalitetno raditi.”
Isto tako, škole ne mogu funkcionirati bez dodatnih čistačica koje bi dezinficirale, a kojih je premalo bilo i u normalnim uvjetima.
Koliko je nedorečenosti ilustrirao je i time što se ne objašnjava kako provesti da nastavnici stalno budu sa svojim razredom, a da se u obzir uzmu objektivne okolnosti:
“Mi moramo cijelo vrijeme biti s učenicima. Što ćemo mi pušači koji moramo tih pet minuta otići popušiti cigaretu? Što to znači za nas? Puno je pitanja na koje ne znamo odgovore, a vjerojatno nećemo niti doznati.”