Tijekom stručnog usavršavanja koje je trajalo 4 sata poslije užasno napornog radnog dana, osim besmislenih sadržaja ostala mi je u pamćenju jedna rečenica predavača:"Imate veliku prednost što možete raditi od kuće ako dobro organizirate svoje vrijeme." I tada sam razmišljala hoću li predavaču postaviti pitanje - zašto mislite da sada nisam dobro organizirala svoje slobodno vrijeme? I zašto mislite da je prednost raditi posao (za koji niste plaćeni) kod kuće i u svoje slobodno vrijeme? I odakle Vam pravo da tražite od nas da radimo posao od kuće? Do koje mjere ćete se rastegnuti svojim krakovima da biste se poljepili naše privatno vrijeme i živote? Dokle ćemo ovako šutjeti i trpjeti vrijeđanje našeg intelekta? A sadržaj edukacije u kojem se za izvršeni zadatak skupljaju značkice mi djeluje kao dječja igra Super Mario u kojoj sam svojedobno skupljala zlatnike i posebne moći. Moj posao je puno odgovorniji i ozbiljniji od skupljanja značkica jer svakodnevno se susrećem sa teškim dječjim i roditeljskim sudbinama o kojima moram voditi puno brige s velikom nježnošću i pažnjom, a opet riješiti problem koji se često čini nerješivim. Bez ikakve pomoći u sustavu kojom bi se moglo primjerice prevenirati izgaranje na poslu. Dođe mi da prespavam ovu "reformu" koja to nije jer da je itko pročitao samo jednu definiciju reforme shvatio bi da Škola za život to zasigurno nije. Zanima me također zašto stručna usavršavanja za Školu za život započinju motivacijskim govorancijama, zgodni video uratcima i gotovim prezentacijama koje predavači po tko zna koliko puta ponavljaju različitim sudionicima kao papige? Sami zaključite... (Prema želji autora tekst nećemo potpisati)