Zašto samo jedan sat? Zašto se mirenje provodilo odvojeno? Kad se iz medijske defanzive prešlo u ofenzivu? Kako se odlučilo da se u štrajk ide samostalno? Od danas u sedam nastavaka, koje ćemo objavljivati svakodnevno kroz tjedan dana, doznajte sve o prošlotjednom štrajku iz dnevničkih bilješki glavnog aktera.
Piše: Željko Stipić
SEDAM DANA ZA SAT VREMENA (1. dio)
Četvrtak, 22. studeni
Dan je počeo, poslije dosta vremena, s nervozom u želucu. Je li se nervoza pojavila zbog onoga što se u želucu nataložilo od početka tjedna ili su tegobe posljedica iščekivanja mirenja koje me čeka iza podneva? U prva tri dana nije uzmanjkalo stresa. Dok čekamo mirenje, vrtim sve što mi se događalo od ponedjeljka do četvrtka. Priličan košmar u glavi. Tri u jedan. Ponedjeljak je počeo šokantno. Svojom najavom štrajka, kolege iz 8 sindikata skoro do nevidljivosti su dovele presicu kolegice Suzane iz Splita. Naša povjerenica govorila je o problemima koji su je snašli nakon što je je pokušala pomoći malim Vukovarcima da vide Dalmaciju. Nema te prijave etičkom povjerenstvu, koja se u nadmetanju za medijsku sekundažu, može natjecati s najavom štrajka. Krivo mi je bilo zbog kolegice koja je potegla čak iz Splita. Ne sjećam se čak ni jesam li joj to uspio reći. Nakon odlaska kolegice doznao sam da kolege svoju najavu štrajka šalju možda već istoga dana. Ne smijemo zakasniti. U utorak nam je deadline. U utorak sam cijeli dan vozio paralelan slalom, pripremao, s jedne strane, najavu štrajka, dok sam, s druge strane, vrtio Matića i neugodna pitanja kojima bi me lukavi lisac mogao iznenaditi navečer u Dogmatici. Nagaznih mina na Z1 bilo je, prema očekivanju, napretek. Od sanacije Uljanika i Trećeg maja do Crkve i uvijek neugodnih pitanja o sindikalnim kolegama. Trudio se biti biti i j…n i p….n. Izbjegao sam se drvljem i kamenjem obrušiti na sindikalne kolege, a pri tom, barem se nadam , nisam ostavio dojam mrtvog puhala. Ako idemo skupa u štrajk, što smatram izvjesnim, ne treba mi nikakav fajt s kolegama. Krepan, prije spavanja, pregledavao sam portale. Bio sam zadovoljan jer je najava štrajka otišla na vrijeme, a i kod Matića nisam, „džabe krečio“. Jučer su, kako se i očekivalo, pregovori brzo završeni. Krivo mi je što sam zbog brzopoteznih pregovora otkazao ranije zakazani sastanak kod Darija u Brodu. Zadnjih dana sve manje ovisim o samom sebi, sve je više toga što ne kontroliram. Valjda zbog toga želudac sve češće diže glas. Srećom, Gastal je uvijek pri ruci. Jučer predvečer iznova sam bistrio krah pregovora, sa Sebijem telefonski, a s Gordanom uživo. Ako mirenje sutra ne uspije, nema nam druge nego s ostalima u štrajk. Nisu bili oduševljeni kad sam im rekao da će se izgleda raditi o jednosatnom štrajku. Objašnjavam da je nekim sindikatima samo takav štrajk prihvatljiv. Oboje su zabrinuti: Što će reći naše Glavno vijeće, što teren? Mirenje je započelo na vrijeme. Danicu smo predložili za miriteljicu i mi i kolege. Ipak smo se oko nečega složili!? Dok Milka i ja čekamo da se Pavić i njegovi pojave, pada mi na pamet usporedba s brakorazvodnom parnicom. Nisam se razvodio, ali baš tako nekako zamišljam razvod braka na sudu. Miriteljica Danica u sredini, ministar Pavić i ja s dvije strane stola. I njoj i njemu svega je dosta, on je svoje stvari već preselio, sve je objašnjeno zajedničkim prijateljima, rodbini, djeci, a miriteljica se pokušava praviti kako tome nije tako, kako se još dade nešto spasiti. Ministar ostavlja dojam dječarca koji čeka curu na prvom spoju. Vidi se da mu je ovo prvo mirenje. Meni, na žalost, nije. Radi ministra, Danica je krenula nadugačko i naširoko o samom mirenju. Natenane, od stoljeća sedmog. Nakon uvoda, ostalo se brzo završilo. Bezveznim se pokazalo što ja smijem ići ispod 18.9-posto, kad su ministru njegovi iz Vlade zacementirali ponudu. Ne smije iznad 3-posto. Danica je pedantno zabilježila, od riječi do riječi, ministrovu, samo pola sata kasnije pokazat će se, neistinu. Da ministri lažu i nije nekakva vijest. Vijest bi bila da je suprotno. Zbog posla ili da bi si nekako dao na važnosti, ministar nas je ostavio same dok miriteljica nije zgotovila zapisnik. Poslije neuspješnog mirenja, svatko odlazi na svoju stranu. Jedino miriteljica ostaje čekati nove pacijente. A nove Daničine pacijente susreli smo na izlasku iz ocvale ljepotice u Vukovarskoj. Neki nas pozdravljaju naklonom glave, drugi okreću glavu.. Netko tko ne zna o čemu se radi, pomislio bi da nismo ovdje po istom poslu. Žurio sam kod Mirte na Prosudbe s Mirtom Marinić na Laudato tv. Prvi put sam na najmlađoj televiziji. Pitao portira gdje su, a on me poslao na posve drugu stranu. Jedva ih pronašao. Srećom voditeljica me ništa nije pitala o crkvi, odnosu crkve i sindikata, vjeroučiteljima. Pitanja su bila o proračunu, o štrajku, o reformi… Tu ipak dobro plivam. Mirta me se dojmila mirnoćom (Nomen est omen) i pripremljenošću. O televiziji ne znam skoro ništa. Htio sam saznati, ali morao sam požuriti. Stalno sam mislio na to kako će završiti mirenje sindikalnih kolega. Napokon je stigla vijest. Nevjerica i šok. Mirenje se nastavlja u ponedjeljak. Što je sad ovo? Kog vraga nastavljaju kad je ministar rekao da je ponuda Vlade konačna. Ljut sam bio na ministra jer je lagao, na kolege jer nastavkom mirenja dovode u pitanje štrajk u srijedu, na sebe jer sam, poslije toliko tekmi u nogama, krivo procijenio da će sve danas biti gotovo. Neće valjda biti u pravu svi koji su me ovih dana uvjeravali da će se kolege dogovoriti i da štrajka ne će biti? Pokušavao sam dugo zaspati. Ako me noćas zaobiđe nesanica, bit će to najbolje što mi se može dogoditi nakon ovakva šugava dana.