Današnji dan je bio podijeljen u tri dijela: Dva važna sastanka jedan iza drugoga i sastavljanje Deklaracije. Sastanak s povjerenicima iz Zagreba i okolice bio je najvažniji od 4 planirana sastanka. Zašto? Skoro 40% naših podružnica djeluje na ovom prostoru. Srećom, Apolonija je nekako uspjela na jedvite jade osigurati dvoranu u Cromosovu neboderu. Da nije, morali bismo u Šubićevoj održati dva istovjetna sastanka. Da se radi o običnom sastanku to i ne bi bio neki problem, no sada, kada smo očekivali našpananu atmosferu i svakojaka nezgodna pitanja, gužva nam nikako nije išla na ruku. Odazvalo se stotinjak povjerenika. Odaziv je mogao biti i bolji. Posebno onih koji na sastanak stižu tramvajem. No, to je već stara priča. Prije sastanka održali smo konferenciju za medije. Za presicu smo se odlučili jučer oko podneva. Ako želimo imati ozbiljan odaziv u štrajku, moramo idućih dana biti medijski prisutniji. Presice idu i iz Zagreba, i iz Splita i iz Osijeka. Zagrebačka presica pokazala se pogodak u sridu. I ovaj je put upalilo što su o ponudi Vlade govorili oni koje ta ponuda izravno pogađa. I Jasna i Željka, ali i Blaženka i Jelena, odradile su dobar posao. Pomazila nas je ovaj put i sreća jer očito u Zagrebu nije ovog subotnjeg jutra bilo važnijih događaja te je presica na najjače otišla prema vanka. Sam sastanak se nije značajnije razlikovao od sastanka u Čakovcu. Iako sam, kao i jučer u Čakovcu, o mogućnosti dogovora 8 sindikata s Vladom govorio uglavnom više „između redaka“, na današnjem sastanku više je povjerenika pitalo što ćemo napraviti baš u toj situaciji? Kako bi bilo kakve moje nedoumice, svega par dana uoči štrajka, uzdrmale motivacijsku dimenziju samog sastanka, ostao sam pri tome kako zajednički štrajk smatram izglednijom mogućnošću. Iz pitanja nekolicine povjerenika bilo je očito kako su se oni već konzultirali sa svojim članovima i da među članstvom baš i nemamo potporu za ulazak u samostalan štrajk. Dosta se vremena i na ovom sastanku potrošilo na pojašnjavanje pitanja o trajanju samog štrajka. Pokušao sam, nisam siguran koliko uspješno, objasniti zašto dugotrajan i progresivan pritisak smatram dobrim rješenjem. Spomenuo sam, istina bez detalja, čak i dopis koji smo prije tjedan dana uputili sindikalnim kolegama. BTW, nikakvog odgovora još nismo dobili. Dijelu sindikata nije bilo prihvatljivo ništa osim jednosatnog štrajka. Više sam puta istaknuo kako iza svakog zajedništva mora stajati kompromis. Iz Cromosa do Kvatrića put me vodio preko Trešnjevke. Brzopotezna izjava za N1, jedinu nacionalnu televiziju koja nije popratila našu današnju presicu. U ured sam na jučer zakazani sastanak stigao na vrijeme. Tanja, Aleksandra i Edita su već stigle. Danas nam je bio zadnji rok za slanje prijedloge vezanih uz povećanje koeficijenata učiteljima i stručnim suradnicima u posebnim ustanovama. Srećom, kolegice su se dobro pripremile i točno su znale što žele. Dodatno smo tražili još povećanje koeficijenata učiteljima koji rade u posebnim razrednim odjelima pri redovitim školama i odgajateljima u posebnim ustanovama. Ne radi se o puno osoba, a to znači da se ne radi o velikom novcu. Još samo da se u Vladi shvati nužnost donošenja cjelovitog rješenja. Kad je dopis poslan i Tanja otišla, mogao sam se primiti sastavljanja deklaracije. Mobitel sam isključio. Znao sam da to nije baš ni pametno, ni pristojno. Drugačije ne ide, ako želim do navečer završiti tekst! Iako sam dosta toga imao porazbacanog po različitim fajlovima, ipak je bilo dosta posla dok se sve nije nekako preštrikalo u jedan dokument. Iako sam znao da se još može dogoditi da štrajka ne bude te da samim time i naš dokument postane suvišan, nekako sam svo vrijeme osjećao da i ovaj posao moram završiti i da naša Deklaracija mora biti spremna. Kako smo predvidjeli održavanje sindikalnog sastanka za vrijeme štrajka, lakše će biti, osobito mlađim povjerenicima, uz pomoć jednog ovakvog dokumenta boriti se sa svakojakim pitanjima. Pisanje sam završio oko 8 navečer. Iz u međuvremenu prispjelih poruka, vidim da je presica dobro popraćena. Ništa nisam uspio ni vidjeti ni čuti. Bilo je kasno i javljanje na dvadesetak neodgovorenih poziva ostavio sam za sutra prijepodne. Dok sam se spremao krenuti doma, Milka me je onako izokola upozorila da je možda bolje u Splitu ostati samo jednu noć, jer je putovanje iz Splita do Osijeka prenaporno. Moja je ideja bila da u Splitu noćimo dvije noći i za Osijek u utorak izjutra krenemo iz Splita. Nisam pristao. Nikad mi se nisu sviđale naprasne promjene plana. Ipak, rekao sam da ću razmisliti. U krevetu brzopotezno pregledavam priloge koje je Goran stavio na web i facebook. Današnjim danom ipak trebamo biti zadovoljni, razmišljao sam, od danas je naš štrajk medijski prisutniji, zaključio sam prije nego što sam ugasio tablet i pokušao zaspati.
SEDAM DANA ZA SAT VREMENA (treći dio)
Piše: Željko Stipić
Subota, 24. studeni
Današnji dan je bio podijeljen u tri dijela: Dva važna sastanka jedan iza drugoga i sastavljanje Deklaracije. Sastanak s povjerenicima iz Zagreba i okolice bio je najvažniji od 4 planirana sastanka. Zašto? Skoro 40% naših podružnica djeluje na ovom prostoru. Srećom, Apolonija je nekako uspjela na jedvite jade osigurati dvoranu u Cromosovu neboderu. Da nije, morali bismo u Šubićevoj održati dva istovjetna sastanka. Da se radi o običnom sastanku to i ne bi bio neki problem, no sada, kada smo očekivali našpananu atmosferu i svakojaka nezgodna pitanja, gužva nam nikako nije išla na ruku. Odazvalo se stotinjak povjerenika. Odaziv je mogao biti i bolji. Posebno onih koji na sastanak stižu tramvajem. No, to je već stara priča. Prije sastanka održali smo konferenciju za medije. Za presicu smo se odlučili jučer oko podneva. Ako želimo imati ozbiljan odaziv u štrajku, moramo idućih dana biti medijski prisutniji. Presice idu i iz Zagreba, i iz Splita i iz Osijeka. Zagrebačka presica pokazala se pogodak u sridu. I ovaj je put upalilo što su o ponudi Vlade govorili oni koje ta ponuda izravno pogađa. I Jasna i Željka, ali i Blaženka i Jelena, odradile su dobar posao. Pomazila nas je ovaj put i sreća jer očito u Zagrebu nije ovog subotnjeg jutra bilo važnijih događaja te je presica na najjače otišla prema vanka. Sam sastanak se nije značajnije razlikovao od sastanka u Čakovcu. Iako sam, kao i jučer u Čakovcu, o mogućnosti dogovora 8 sindikata s Vladom govorio uglavnom više „između redaka“, na današnjem sastanku više je povjerenika pitalo što ćemo napraviti baš u toj situaciji? Kako bi bilo kakve moje nedoumice, svega par dana uoči štrajka, uzdrmale motivacijsku dimenziju samog sastanka, ostao sam pri tome kako zajednički štrajk smatram izglednijom mogućnošću. Iz pitanja nekolicine povjerenika bilo je očito kako su se oni već konzultirali sa svojim članovima i da među članstvom baš i nemamo potporu za ulazak u samostalan štrajk. Dosta se vremena i na ovom sastanku potrošilo na pojašnjavanje pitanja o trajanju samog štrajka. Pokušao sam, nisam siguran koliko uspješno, objasniti zašto dugotrajan i progresivan pritisak smatram dobrim rješenjem. Spomenuo sam, istina bez detalja, čak i dopis koji smo prije tjedan dana uputili sindikalnim kolegama. BTW, nikakvog odgovora još nismo dobili. Dijelu sindikata nije bilo prihvatljivo ništa osim jednosatnog štrajka. Više sam puta istaknuo kako iza svakog zajedništva mora stajati kompromis. Iz Cromosa do Kvatrića put me vodio preko Trešnjevke. Brzopotezna izjava za N1, jedinu nacionalnu televiziju koja nije popratila našu današnju presicu. U ured sam na jučer zakazani sastanak stigao na vrijeme. Tanja, Aleksandra i Edita su već stigle. Danas nam je bio zadnji rok za slanje prijedloge vezanih uz povećanje koeficijenata učiteljima i stručnim suradnicima u posebnim ustanovama. Srećom, kolegice su se dobro pripremile i točno su znale što žele. Dodatno smo tražili još povećanje koeficijenata učiteljima koji rade u posebnim razrednim odjelima pri redovitim školama i odgajateljima u posebnim ustanovama. Ne radi se o puno osoba, a to znači da se ne radi o velikom novcu. Još samo da se u Vladi shvati nužnost donošenja cjelovitog rješenja. Kad je dopis poslan i Tanja otišla, mogao sam se primiti sastavljanja deklaracije. Mobitel sam isključio. Znao sam da to nije baš ni pametno, ni pristojno. Drugačije ne ide, ako želim do navečer završiti tekst! Iako sam dosta toga imao porazbacanog po različitim fajlovima, ipak je bilo dosta posla dok se sve nije nekako preštrikalo u jedan dokument. Iako sam znao da se još može dogoditi da štrajka ne bude te da samim time i naš dokument postane suvišan, nekako sam svo vrijeme osjećao da i ovaj posao moram završiti i da naša Deklaracija mora biti spremna. Kako smo predvidjeli održavanje sindikalnog sastanka za vrijeme štrajka, lakše će biti, osobito mlađim povjerenicima, uz pomoć jednog ovakvog dokumenta boriti se sa svakojakim pitanjima. Pisanje sam završio oko 8 navečer. Iz u međuvremenu prispjelih poruka, vidim da je presica dobro popraćena. Ništa nisam uspio ni vidjeti ni čuti. Bilo je kasno i javljanje na dvadesetak neodgovorenih poziva ostavio sam za sutra prijepodne. Dok sam se spremao krenuti doma, Milka me je onako izokola upozorila da je možda bolje u Splitu ostati samo jednu noć, jer je putovanje iz Splita do Osijeka prenaporno. Moja je ideja bila da u Splitu noćimo dvije noći i za Osijek u utorak izjutra krenemo iz Splita. Nisam pristao. Nikad mi se nisu sviđale naprasne promjene plana. Ipak, rekao sam da ću razmisliti. U krevetu brzopotezno pregledavam priloge koje je Goran stavio na web i facebook. Današnjim danom ipak trebamo biti zadovoljni, razmišljao sam, od danas je naš štrajk medijski prisutniji, zaključio sam prije nego što sam ugasio tablet i pokušao zaspati.
Današnji dan je bio podijeljen u tri dijela: Dva važna sastanka jedan iza drugoga i sastavljanje Deklaracije. Sastanak s povjerenicima iz Zagreba i okolice bio je najvažniji od 4 planirana sastanka. Zašto? Skoro 40% naših podružnica djeluje na ovom prostoru. Srećom, Apolonija je nekako uspjela na jedvite jade osigurati dvoranu u Cromosovu neboderu. Da nije, morali bismo u Šubićevoj održati dva istovjetna sastanka. Da se radi o običnom sastanku to i ne bi bio neki problem, no sada, kada smo očekivali našpananu atmosferu i svakojaka nezgodna pitanja, gužva nam nikako nije išla na ruku. Odazvalo se stotinjak povjerenika. Odaziv je mogao biti i bolji. Posebno onih koji na sastanak stižu tramvajem. No, to je već stara priča. Prije sastanka održali smo konferenciju za medije. Za presicu smo se odlučili jučer oko podneva. Ako želimo imati ozbiljan odaziv u štrajku, moramo idućih dana biti medijski prisutniji. Presice idu i iz Zagreba, i iz Splita i iz Osijeka. Zagrebačka presica pokazala se pogodak u sridu. I ovaj je put upalilo što su o ponudi Vlade govorili oni koje ta ponuda izravno pogađa. I Jasna i Željka, ali i Blaženka i Jelena, odradile su dobar posao. Pomazila nas je ovaj put i sreća jer očito u Zagrebu nije ovog subotnjeg jutra bilo važnijih događaja te je presica na najjače otišla prema vanka. Sam sastanak se nije značajnije razlikovao od sastanka u Čakovcu. Iako sam, kao i jučer u Čakovcu, o mogućnosti dogovora 8 sindikata s Vladom govorio uglavnom više „između redaka“, na današnjem sastanku više je povjerenika pitalo što ćemo napraviti baš u toj situaciji? Kako bi bilo kakve moje nedoumice, svega par dana uoči štrajka, uzdrmale motivacijsku dimenziju samog sastanka, ostao sam pri tome kako zajednički štrajk smatram izglednijom mogućnošću. Iz pitanja nekolicine povjerenika bilo je očito kako su se oni već konzultirali sa svojim članovima i da među članstvom baš i nemamo potporu za ulazak u samostalan štrajk. Dosta se vremena i na ovom sastanku potrošilo na pojašnjavanje pitanja o trajanju samog štrajka. Pokušao sam, nisam siguran koliko uspješno, objasniti zašto dugotrajan i progresivan pritisak smatram dobrim rješenjem. Spomenuo sam, istina bez detalja, čak i dopis koji smo prije tjedan dana uputili sindikalnim kolegama. BTW, nikakvog odgovora još nismo dobili. Dijelu sindikata nije bilo prihvatljivo ništa osim jednosatnog štrajka. Više sam puta istaknuo kako iza svakog zajedništva mora stajati kompromis. Iz Cromosa do Kvatrića put me vodio preko Trešnjevke. Brzopotezna izjava za N1, jedinu nacionalnu televiziju koja nije popratila našu današnju presicu. U ured sam na jučer zakazani sastanak stigao na vrijeme. Tanja, Aleksandra i Edita su već stigle. Danas nam je bio zadnji rok za slanje prijedloge vezanih uz povećanje koeficijenata učiteljima i stručnim suradnicima u posebnim ustanovama. Srećom, kolegice su se dobro pripremile i točno su znale što žele. Dodatno smo tražili još povećanje koeficijenata učiteljima koji rade u posebnim razrednim odjelima pri redovitim školama i odgajateljima u posebnim ustanovama. Ne radi se o puno osoba, a to znači da se ne radi o velikom novcu. Još samo da se u Vladi shvati nužnost donošenja cjelovitog rješenja. Kad je dopis poslan i Tanja otišla, mogao sam se primiti sastavljanja deklaracije. Mobitel sam isključio. Znao sam da to nije baš ni pametno, ni pristojno. Drugačije ne ide, ako želim do navečer završiti tekst! Iako sam dosta toga imao porazbacanog po različitim fajlovima, ipak je bilo dosta posla dok se sve nije nekako preštrikalo u jedan dokument. Iako sam znao da se još može dogoditi da štrajka ne bude te da samim time i naš dokument postane suvišan, nekako sam svo vrijeme osjećao da i ovaj posao moram završiti i da naša Deklaracija mora biti spremna. Kako smo predvidjeli održavanje sindikalnog sastanka za vrijeme štrajka, lakše će biti, osobito mlađim povjerenicima, uz pomoć jednog ovakvog dokumenta boriti se sa svakojakim pitanjima. Pisanje sam završio oko 8 navečer. Iz u međuvremenu prispjelih poruka, vidim da je presica dobro popraćena. Ništa nisam uspio ni vidjeti ni čuti. Bilo je kasno i javljanje na dvadesetak neodgovorenih poziva ostavio sam za sutra prijepodne. Dok sam se spremao krenuti doma, Milka me je onako izokola upozorila da je možda bolje u Splitu ostati samo jednu noć, jer je putovanje iz Splita do Osijeka prenaporno. Moja je ideja bila da u Splitu noćimo dvije noći i za Osijek u utorak izjutra krenemo iz Splita. Nisam pristao. Nikad mi se nisu sviđale naprasne promjene plana. Ipak, rekao sam da ću razmisliti. U krevetu brzopotezno pregledavam priloge koje je Goran stavio na web i facebook. Današnjim danom ipak trebamo biti zadovoljni, razmišljao sam, od danas je naš štrajk medijski prisutniji, zaključio sam prije nego što sam ugasio tablet i pokušao zaspati.