Piše: Marijan Šimeg, Školske novine, 10. rujna 2025.
Ljeto nam je počelo velikom aferom u zadarskoj Medicinskoj školi Ante Kuzmanića u kojoj je razred palo čak 15 prvašića te još četiri učenika iz ostalih generacija. Diglo je to veliku buru. Roditelji su poludjeli zbog nepravdi koje su nanesene njihovoj djeci, čak su dvaput protupravno, nasilno ušli u školu prekršivši sve protokole, pa je ravnateljica zvala i policiju. Uglavnom su ti „moćni roditelji”, ma što to značilo, obećavali su ravnateljici škole kako će „prevrnuti Velebit” ne bi li za svoju djecu iskamčili prolazne ocjene, prizivali su prosvjetnu inspekciju i sve ostale službe. Ravnateljica i njezini djelatnici ostali su nepokolebljivi i nepopustljivi prema toj djeci iz moćnih obitelji, jer inspekcija nije našla ni najmanju grešku u njihovu radu pa se stvar smirila, a škola ponovno uvela bodovni prag za upis u svoje kvalitetne programe kako bi osigurala obrazovanje zdravstvenih kadrova kompetentnih i punih znanja i vještina, koji se na najbolji mogući način mogu brinuti za zdravlje svakog pacijenta. Naime, zbog potreba tržišta rada za medicinskim sestrama škola je prošle godine ukinula bodovni prag, što se pokazalo lošim rješenjem ‒ u prvi razred tako su se upisali učenici s dvojkama iz predmeta ključnih za struku, što je rezultiralo tolikim brojem ponavljača. A Velebit se nije pomaknuo s mjesta.
Krajem kolovoza otvorena je nova afera u hrvatskome školstvu. Naime, policija je privela ravnatelja Osnovne škole Šenkovec zbog sumnje da je u protekle tri godine previše izbivao s radnoga mjesta i tako oštetio državni proračun za nekoliko tisuća eura. Javna je tajna da je ravnatelj svirao klavijature u pratećem bendu Petra Graše, da je inače nastavnik glazbene kulture i da vodi jednu od uzornijih škola u Međimurju, ali netko dobronamjeran mu je onako volonterski i pasionirano vodio evidenciju dolazaka na radno mjesto pa zbrojio petstotinjak sati neopravdanih izostanaka i prijavio ga nadležnim službama zbog protupravno stečene imovinske koristi. Reklo bi se, klasično „sapunanje daske” šenkovečkom ravnatelju od nekoga našeg Ilije Čvorovića.
Da se razumijemo, uvijek sam za to da se kazne oni koji krše zakone i ostvaruju bilo kakve benefite za sebe, ali pitam se tko to doista precizno u minutu evidentira kad je neki ravnatelj došao na svoje radno mjesto i kad je s njega otišao. Kome to ravnatelj mora opravdati odlazak na sastanak u ministarstvo ili kod osnivača škole, na radni dogovor s građevinarom koji renovira krovište ili energetski obnavlja školsku zgradu? Uostalom, ravnatelji nemaju radnog vremena jer moraju 24 sata dnevno biti dostupni i radnim danom, i praznikom, i kad su na godišnjem odmoru, ako ni zbog čega drugog onda u slučaju da pukne radijator ili vodovodna cijev, ili nevrijeme baci krov školske zgrade na susjednu ulicu. Ravnatelj je odmah dao ostavku, sudit će mu se po kratkom postupku ‒ i svi sretni i zadovoljni. Pogotovo oni koji pretendiraju na ravnateljsku fotelju u šenkovečkoj školici.
S druge strane, javnost se uopće ne bavi slučajem bivšeg ministra zdravstva Vilija Beroša koji je uhvaćen s prstima u pekmezu jer je usko surađivao s kontroverznim hrvatskim i srpskim poduzetnicima (o, kako to lijepo zvuči), oštetio državni proračun za ozbiljan novac, sebi priuštio 75 tisuća eura mita te šest punih i šest polovica ministarske plaće. I to još nije sve, rekli bi u jakim reklamama. Čovjek koji je turističku statistiku podebljao znatnim brojem noćenja u remetinečkom samačkom hotelu, a protiv njega je pokrenut kazneni postupak, odjednom postaje glavni kandidat za radno mjesto neurokirurga u zagrebačkoj bolnici popularno zvanoj Vinogradska. Nema veze što je kazneno gonjen. Iako po zakonu s takvim statusom ne možete dobiti posao u bilo kojoj javnoj službi, Upravno vijeće bolnice baca zakon u trnje i kaže da nema zapreka da Vili dobije posao! Iz istražnog zatvora ravno na neurokirurgiju. A ravnatelj u školi ne može zaposliti spremačicu koja je dobila kaznu za prelazak preko ceste mimo zebre! No, što je dopušteno Jupiterima, nije dopušteno stoci sitnog zuba.
I samo jedno pitanje: koliko nastavnika iz glazbenih škola ima svoj bend ili su članovi nekog benda pa vikendima, kao i šenkovečki ravnatelj, sviraju na svadbama ili radnim danima pjevaju na sprovodima? Hoćemo li i sve njih baciti na cestu da dokažemo da su svi krivi, a samo je Vili Beroš nedodirljiv?