Piše: Ljubica Gatarić, Večernji list, 14.8.2026.
Ministarstvo rada pripremilo je izmjenu Zakona o radu kojom će Hrvatska prenijeti u domaće zakonodavstvo važnu europsku Direktivu o transparentnosti plaća, čiji je cilj spriječiti razlike u plaćama koje se ne mogu opravdati objektivnim rodno neutralnim kriterijima. Nacrt izmjena Zakona o radu dostavljen je socijalnim partnerima na očitovanje, a brzo bi se mogao naći i u postupku javnog savjetovanja.
Vlada konkretno predlaže da uoči svakog novog zapošljavanja poslodavac mora kandidatu za posao dati informaciju o plaći za radno mjesto najkasnije prije sklapanja ugovora. Informacija može biti konkretan početni iznos ili raspon plaće. Također je izričito zabranjeno pitati kandidata koliku je plaću imao kod prethodnog poslodavca. Važnije od same objave plaće je da se plaće moraju temeljiti na sustavu vrednovanja radnih mjesta te objektivnim i rodno neutralnim kriterijima. Radna mjesta će se klasificirati na osnovi potrebnih vještina za neko radno mjesto, odgovornosti, napora i radnih uvjeta, koji će biti osnova za određivanje plaća.
Sustav će voditi Fina
Za poslodavce s najmanje 20 radnika kriteriji moraju biti uređeni pravilnikom, ako već nisu uređeni drugim izvorom, a poslodavci s najmanje 50 radnika morat će utvrditi i uvjete napredovanja, odnosno povećanja plaće. Zakon će dati radniku pravo da traži podatke o plaćama u svojoj platnoj skupini, prosječnim plaćama muškaraca i žena u istoj kategoriji zaposlenih, kriterije prema kojima je određena njegova i plaća usporedivog radnika te kriterije za napredovanje. Novost je da Vlada predlaže osnivanje Nacionalnog sustava transparentnosti plaća (NSTP), koji će prikupljati, obrađivati i uspoređivati plaće između poslodavaca, sektora í regija. Sustav bi operativno vodila FINA. Poslodavcima NSTP nije “dobro sjeo” te traže da se što više koriste podaci kojima država već raspolaže.
– Novi obrasci i paralelni sustavi izvještavanja ne bi smjeli stvarati dodatnu birokraciju – kažu u HUP-u.
Poslodavci s manje od stotinu zaposlenih neće imati obvezu izvještavanja, oni s najmanje 250 zaposlenih izvještavat će jednom godišnje, a oni sa 150 do 249 zaposlenih jednom u tri godine. Poslodavci sa 100 do 149 zaposlenih u sustav će ući od 2031. godine, također s trogodišnjim izvještavanjem.
Jedan od važnijih elemenata novog zakonskog rješenja je i obuhvat radnikovih primanja jer se neće uspoređivati samo osnovna plaća već i njezini varijabilni dijelovi poput bonusa i dodataka na plaću. Poslodavac će, tako, morati objasniti zašto je jednom radniku isplaćen bonus, a drugom nije. Regresi, božićnice i jubilarne nagrade koji predstavljaju opća prava vodit će se kao zasebni primici, ali neće automatski postati dio plaće koja se uspoređuje. Otpremnine, naknade troškova prijevoza i slični primici trebali bi biti izuzeti.
Osim uključivanja bonusa u podatke o plaćama, predloženo rješenje omogućava da se posebno promatra razlika u plaćama i u varijabilnom dijelu. Novi sustav pratit će koliko žena i muškaraca dobivaju varijabilni dio plaće, kao i raspodjelu po kvartilima.
Ministarstvo rada navodi da su na razini EU žene na istom ili sličnom radnom mjestu lošije plaćene od muškaraca oko 11 posto. U Hrvatskoj je ta razlika oko šest posto. Transparentnost, međutim, otvara pitanja koja ne moraju nužno biti samo muško-ženska. Slabije plaćena osoba doći će u poziciju da “istjera na čistac” zašto je plaćena lošije od drugih i poslodavac se neće moći glušiti na takav zahtjev. Poslodavac ima rok za odgovor od 30 dana. Poseban prag od pet posto odnosi se, međutim, na razliku između prosječnih platnih razina muškaraca i žena u određenoj kategoriji radnika. Ako se takva razlika ne može objektivno opravdati, poslodavac mora provest zajedničku procjenu plaća i predloži i mjere za njezino uklanjanje.
Tri sindikalne središnjice Savez samostalnih sindikata Hrvatske Nezavisni hrvatski sindikati i Matica hrvatskih sindikata smatraju, međutim, da bi Zakon o radu trebalo dodatno pojačati univerzalnim načelom jednakosti plaća za jednak rad jednake vrijednosti, neovisno o spolu. Sindikalni je stav da transparentnost plaća ne bi smjela biti svedena samo na pitanje razlike između muškaraca i žena. Sindikati upozoravaju na praksu sklapanja posebnih, često nazivanih „menadžerskih“ ugovora o radu kojima se radnike, pa i one bez stvarnih rukovodećih ovlasti, izuzima iz pravila o plaćama i radnom vremenu koja vrijede za ostale radnike kroz kolektivne ugovore i pravilnike. Takva praksa, upozoravaju, može potkopati cijeli sustav transparentnosti plaća. Ona će, upozoravaju, u tom slučaju ostati “mrtvo slovo na papiru”.
Strah od suprotnog učinka
Poslodavci se, međutim, boje da bi široko postavljena pravila mogla imati i suprotan učinak. HUP podržava cilj Direktive – jednaku plaću za jednak rad odnosno rad jednake vrijednosti te uklanjanje neopravdanih razlika u plaćama, ali upozorava da će način njezine provedbe biti presudan. Posebno traži da Hrvatska ne uvodi dodatne obveze koje ne proizlaze iz europskih pravila te upozorava moguće administrativne troškove, pravnu nesigurnost i veći broj radnih sporova. HUP pritom upozorava kako jednaka plaća za jednak rad ne znači nužno jednaku plaću za svakog radnika na istom ili usporedivom radnom mjestu. Poslodavac, smatraju, mora zadržati mogućnost da bolje plati radnika koji više iskustva, bolje kompetencije, veću odgovornost ili ostvaruje bolje rezultate. Ako bi taj prostor suzio ili učinio pravno rizičnim, posljedica bi mogla biti destimuliranje najboljih radnika te teže privlačenje i zadržavanje kvalitetnih zaposlenika.