09.11.2024. piše Ivica Buljan, Forum.tm
Zaposlene u javnom i državnom sektoru početkom iduće godine očekuje ocjenjivanje učinkovitosti na poslu. Prema dosadašnjim reakcijama javnosti tako ponovo dolazi administracija na administraciju i opet će se zavrtjeti u krug nemuštost i nesposobnost zakonodavaca da se prilagode praksi.
Mnogi se već na početku slažu da ova uredba podugačkog, kako to obično biva, vrlo birokratiziranog naziva: „O postupku, kriterijima i načinu ocjenjivanja učinkovitosti rada zaposlenih u javnim službama“ , ništa bitnijega nabolje neće promijeniti, osim što će u proceduru uvesti nove formulare, obrasce, liste, more brojki i još veći bijes prema nadređenima, koji će zasigurno u svom ocjenjivanju imati svojih ljubimaca, privilegiranih, onih koji moraju biti dobri i onih koji moraju biti loši i opet bi mogli najbolje proći oni koji su loši koje zapravo za sve boli briga samo neka plata ide.
Što o uredbi misle u sindikatima koji pokrivaju najveći broj zaposlenih u zdravstvu i obrazovanju, dakle najširi spektar zaposlenih u javnim službama, najbolje govori i činjenica da su Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja i Sindikat Preporod pokrenuli postupak pred Ustavnim sudom o ocjeni suglasnosti s Ustavom Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama koje se tiče ocjenjivanja zaposlenika, konkretno mogućnosti otkaza ugovora o radu u slučaju da zaposlenik dobije ocjenu „ne zadovoljava“.
Na nedavno održanom okruglom stolu, u organizaciji Sindikata znanosti i visokog obrazovanja, govorilo se o ocjenjivanju u javnim službama i koje opasnosti donosi nacrt uredbe. Premda u sindikatu vide u tekstu uredbe i određene pozitivne pomake kao rezultat inzistiranja sindikata te brojnih komentara pristiglih u procesu javnog savjetovanja, smatraju da konačan dokument i dalje nije dobar i da ključni problem leži u Zakonu o plaćama, koji je osnova za donošenje uredbe.
Kako je istaknuo glavni tajnik Sindikata znanosti Matija Kroflin ovakav oblik ocjenjivanja opasan je za znanstveno-nastavno i nenastavno osoblje.
– Potrebno je donijeti smisleniji sustav koji neće u nekim resorima, kakvi su visoko obrazovanje i znanost, uvesti paralelizam vrednovanja. Sustav već podliježe različitim oblicima vrednovanja na temelju Zakona o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti. Načelno nismo protiv i ne možemo biti protiv ocjenjivanja u sustavu, ali ne ovakvog kakav je na papiru i ne s ovako rigidnim posljedicama kakav je otkaz. S druge strane, dodaci su izrazito mali da bi se zaposlenike dodatno motiviralo – naveo je Kroflin te pozvao da se napusti ovakav oblik ocjenjivanja kao i da se sredstva namijenjena u te svrhe usmjere u nužne korekcije uredbe o koeficijentima. Kroflin je zaključio kako Sindikat znanosti neće dopustiti da ovakav sustav ocjenjivanja zaživi te će pritom koristiti sve mehanizme i pritiske koje može.
U Sindikatu znanosti i visokog obrazovanja izradili su i dokument Mišljenja o sadržaju Uredbe o postupku, kriterijima i načinu ocjenjivanja rada zaposlenih u javnim službama u kojem takav model ocjenjivanja smatraju neprihvatljivim.
– Upravljanje kadrovima u sustavu treba se odmaknuti od fokusa na vrednovanje. Treba poboljšati organizaciju rada, uspostaviti jasnije ciljeve i uvesti više odgovornosti za rezultate i vodstvo. U zakonskom roku nadležnom ministarstvu smo uputili obrazloženo mišljenje o sadržaju uredbe o ocjenjivanju u kojem ukazujemo na brojne propuste i zablude onih koji su ovakav dokument predložili. Sindikat znanosti smatra kako zakonom i uredbom predloženi način vrednovanja zaposlenih nije prihvatljiv za sustav znanosti i visokog obrazovanja. Naprotiv, držimo da je nekompatibilan sa sustavom napredovanja u znanosti i visokom obrazovanju te potencijalno štetan za slobodu govora i djelovanja pripadnika akademske zajednice. On je i izvor mogućih zloupotreba koje će se prelamati preko leđa zaposlenika i sindikalnih aktivista te kao takav štetan za međuljudske odnose u sustavu. Ponavljamo da se upravljanje kadrovima u sustavu javnih službi treba odmaknuti od fokusa vrednovanja koje je za većinu radnih mjesta u sustavima zdravstva, znanosti, visokog obrazovanja, socijalne skrbi, kulture, prosvjete i dr. izrazito teško i kompleksno. Umjesto vrednovanja, koje je nemoguće provesti objektivno i čiji rezultat je relativno nesignifikantno uvećanje plaće ili vrlo rigorozno postavljen otkaz ugovora o radu, zaposlenicima treba bolja organizacija rada, uspostava jasnijih ciljeva, više odgovornosti za rezultate i vodstvo, stoji u sažetku dokumenta.
Predsjednik Sindikata Preporod Željko Stipić također ne misli ništa dobro o uredbi te ističe kako su sagledive njene štetne posljedice.
– Doći će do porasta klijentelizma, nepotizma, podjele među radnicima i dodatnog antagoniziranja poslodavca i radnika. Uredbom se među radnike uvodi dodatan razlog za strah od poslodavca, promovira poslušnost i sprečava kritički stav radnika prema funkcioniranju ustanove i kritičnost općenito. Ravnateljima, odnosno poslodavcima, uvodi se nova administrativna obveza. Osim toga, od njih se zahtijeva nešto za što oni nisu pripremani kroz svoje školovanje, ali ni osposobljeni kroz stručno usavršavanje. Čak i da nisu prethodno Zakonom o plaćama utvrđeni limiti o broju ocijenjenih boljom ocjenom, ovako zamišljeno ocjenjivanje svodi se na voluntarizam, jer ocjenjivači ne samo da nisu kompetentni za ocjenjivanje radnika, nego i ne mogu biti dovoljno upućeni u sadržaj posla svakog od radnika – navodi Stipić te pobraja zamjerke:
– U sustavima koji nisu razgranato hijerarhizirani, a osnovno i srednje školstvo je takav sustav, svakom je radniku neposredno nadređen zaposlenik – ravnatelj. Problem postaje tim veći jer ista osoba imenuje članove povjerenstva za predlaganje ocjene i članove odbora za preispitivanje ocjene. Irelevantna je ocjena prethodnog ravnatelja kod kojeg je radnik radio. Štoviše takva je ocjena kontraproduktivna, a često će biti i štetna za radnika. Dalje, više je toga sporno u sastavu povjerenstva odnosno povjerenstava. Primjerice, nejasno je ako u školi djeluje više sindikata, kako će se odabirati predstavnik sindikata koji će sudjelovati u radu povjerenstva. Dalje, neshvatljiva je i neprihvatljiva mogućnost da radnik koji je radio kraće od 6 mjeseci dobije ocjenu „uspješan“, a da onaj koji je radio cijelu godinu bude ocijenjen ocjenom „zadovoljava“ odnosno „ne zadovoljava“, dakle slabijom ocjenom. Dalje, nejasno je na temelju čega će članovi odbora koji nisu radniku nadređeni, niti surađuju s ocjenjivanim radnikom, odlučivati o najvišim ocjenama. Dalje, kriteriji ocjenjivanja nisu definirani ni pojašnjeni. Nisu čak ni kvantificirani, nije preciziran udio pojedinog kriterija u ocjeni – navodi Stipić.
Prema njegovim riječima, osim što radnicima u obrazovanju ova uredba ne donosi ništa dobroga, ona nije za njih ni pisana. Cijela je priča posložena tako da bi na sva konkretna pitanja na koje odgovore ne nudi Zakon o plaćama, trebale odgovoriti uredbe. Za ovu uredbu vrijedi isto: odgovore kojih nema u uredbi dat će pravilnik.
– Na kraju bismo sve trebali znati nakon što Ministarstvo znanosti i obrazovanja izradi pravilnik. Stav našeg sindikata je poznat. Radi se o lošem zakonu, a takav zakon nikakvi podzakonski propisi ne mogu popraviti – naglašava Stipić.
Na koncu predsjednik Preporoda ističe da su i ova uredba i zakon, koji je prethodio njenom donošenju, propisi opasnih namjera.
– S pozicije sindikata radi se o propisima propuštenih prilika. Da su se sindikati, uz pomoć svojih alata, usprotivili donošenju Zakona o plaćama, nikada, a osobito uoči izbora, ovakav propis ne bi bio donesen – zaključuje Stipić.
U Hrvatskom strukovnom sindikatu medicinskih sestara i medicinskih tehničara navode da se bez usvajanja posebnih pravilnika za svaku pojedinu javnu službu pa tako i sustav zdravstva, ocjenjivanje ne može početi primjenjivati.
U Sindikatu podsjećaju da su zajedno sa ostalim sindikatima iz redova javnih službi udruženima u Maticu hrvatskih sindikata u proteklom razdoblju uporno isticali svoje primjedbe i nudili prijedloge radi poboljšanja sadržaja uredbe upozoravajući na nužnost kvalitetnog i preciznog definiranja instituta i rješenja kao pretpostavki za osiguravanje smislenog, transparentnog i objektivnog sustava ocjenjivanja te prevencije mogućnih zloupotreba poslodavaca.
– Sindikat je sukladno odredbama Zakona nadležnom ministarstvu dostavio mišljenje na dostavljeni nam Prijedlog Uredbe u kojem je, između ostalog, jasno istaknuo da je sustav zdravstva, koji radi 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu, 365 dana u godini, specifična javna služba u kojoj je vrlo teško utvrditi jedinstvene kriterije kojima bi se mjerila učinkovitost rada zaposlenika, među kojima i medicinskih sestara i medicinskih tehničara, a na temelju kojih bi se donosila ocjena rada zaposlenika, naročito uzimajući u obzir rezultate, odnosno posljedice koje za zaposlenika proizlaze iz tog ocjenjivanja – navode u tom sindikatu te ističu da je jedno od glavnih pitanja na koji će se način procjenjivati učinkovitost rada pri ocjenjivanju zaposlenika u sustavu zdravstva davanje usluga pacijentima, pri čemu valja uzeti u obzir individualnost svakog pacijenta.
– S obzirom na specifičnost sustava samo spominjanje ocjenjivanja uvodi veliku neizvjesnost i bojazan zaposlenika u nedostatnu objektivnost ocjenjivača, narušavanje međuljudskih odnosa, stavljanje individualnih uspjeha u prvi plan u odnosu na timske uspjehe, dodatno administrativno opterećenje ionako preopterećenih zaposlenika i sl.. Smatramo da bi sustav ocjenjivanja trebao biti osmišljen tako da bude objektivan, poticajan i motivirajući za zaposlenike, stoga je iznimno važan i složen korak koji je pred nama, a to je donošenje posebnih pravilnika za svaku javnu službu pa tako i za sustav zdravstva jer kao što je na početku rečeno, bez donošenja posebnih pravilnika, nije moguće primjenjivati ocjenjivanje. Sustav zdravstva ima glavnu i nezamjenljivu ulogu u društvenoj skrbi za zdravlje i obvezan je osigurati najvišu moguću razinu zdravlja svim građanima, a u ostvarenju navedenih ciljeva ključni su upravo zaposlenici, među kojima i medicinske sestre koje čine gotovo polovicu u ukupnom broju zdravstvenih radnika u sustavu – zaključuju u Strukovnom sindikatu medicinskih sestara i medicinskih tehničara.
Sindikalnoj sceni predstoje, dakle, vrlo zanimljivi dani, a naročito i stoga što je Vlada na svojoj zadnjoj sjednici donijela odluke o pokretanju pregovora o sklapanju kolektivnih ugovora (KU) za javne službe te imenovala pregovaračke timove čime i formalno počinje proces pregovora sa sindikatima o budućim pravima zaposlenika u tom sektoru.
No javni sektor uvijek se nekako pokrije, ali što je s privatnim i sve većim brojem onih koji rade kao honorarci i nisu obuhvaćeni kolektivnim pregovorima? Njima ostaje da se snalaze kao i do sada ili da se i sami konačno počnu organizirati i tražiti svoje mjesto pod sigurnim suncem zagarantiranih primanja, ma koliko radili.