Potom se dotaknuo pitanja materijalnog položaja – plaće učitelja su premale, unatoč činjenici da su visokoobrazovani i da su plaće drugih u javnim službama veće. Izdvajanja za obrazovanje u Hrvatskoj su nedovoljna – uvijek između 4,5 i 4,7 posto, odnosno ispod europskog prosjeka koji je nešto viši od 5 posto i “ništa se po pitanju toga ne mijenja, bez obzira na smjene vlasti, zadržavaju se uspostavljeni odnosi”, rekao je Stipić. Drugi veliki problem vezan uz materijalni položaj je pravo na prijevoz, za koje su mnogi učitelji zakinuti: “Pravo na prijevoz za nas je jako bitno, imamo jako velik broj putnika i školski sustav bi se urušio kad ga putnici ne bi održavali. Naknada za prijevoz uvijek je bila instrument da se nastavnicima-putnicima pogorša materijalni položaj, jer nikada ni jedna vlast nije isplaćivala stvarnu naknadu za prijevoz, eventualno samo onima koji putuju na nekim kraćim udaljenostima. Uvijek su postojala zakidanja na putnim troškovima. Koliko je problem težak najbolje govori činjenica da neki mjesečno iz vlastitog džepa izdvajaju za prijevoz i do tisuću kuna. Ministar Pavić mi je nedavno rekao da oni imaju tisuću i nešto neriješenih upita komisiji za prijevoz. Tisuću ljudi čeka, a vjerojatno ih je i puno više, jer ne šalju zahtjeve kad vide da se ovima ne rješava”, govori Stipić.
Treći problem koji navodi je nestručna nastava koja je u Hrvatskoj poprimila dramatične razmjere, npr. “U jednom gradu nedaleko od Karlovca rade 73 učitelja matematike u osnovnim školama, njih 13 je nestručno, a od 42 nastavnika fizike u srednjim školama 24 ih je nestručno.” Problem je što se čini da ne postoji volja da se situacija riješi, jer već 20 godina sve ostaje isto.
Radni uvjeti također nisu povoljni – škole su stare i skupe za održavanje. “Prosječna zgrada osnovne škole ima 43 godine, a srednje 54”, navodi Stipić. Jedan od problema je i nastava u smjenama koja je naporna i za učenike i za učitelje. Trenutno 11 škola radi u tri smjene, a čak 513 u dvije smjene. Loše stanje u školstvu reflektira se i na učenike koji nezadovoljstvo obrazovnim sustavom pokazuju izostancima. Brojka izostanaka na godišnjoj razini varira između 32 i 35 milijuna, a prosjek po učeniku je 100 sati, što je desetina ukupnog zaduženja učenika.
Problem je i nebriga za učenike s poteškoćama – u Hrvatskoj se 28 tisuća učenika školuje po prilagođenom programu, a osim što je taj školski program nešto pojednostavljen, uglavnom ne postoji netko tko bi im na adekvatan način pomagao u nastavi, poput asistenata ili pomoćnika u nastavi. Za sada su učenici s poteškoćama jednostavno integrirani u redovne škole, a briga za njih ide isključivo na teret nastavnika.
Što se tiče pedagoških mjera, prošla je godina brojala oko 37 tisuća izrečenih mjera, što je manje nego prethodnih godina. No, ne radi se o smanjenju nasilja, nego o birokratiziranosti postupka za izricanje pedagoških mjera, a s novim Pravilnikom o djeci s rizikom u ponašanju taj će postupak postati još složniji. Prosvjed “Za sigurne škole” koji je Preporod organizirao u prosincu 2018. pokazao je da problem sigurnosti definitivno postoji, a da bi se on riješio potrebni su novi prosvjedi i daljnja borba.
Loša je situacija i što se tiče napredovanja – priliku za napredovanje imalo je i iskoristilo samo 6000 nastavnika u osnovnim i srednjim školama, a postupak za napredovanje postaje složeniji s novim pravilnikom. Pitanje je i koliko bi napredovanja stvarno utjecala na poboljšanje statusa učitelja i nastavnika. “Ministrica je na pitanje koliko će iznositi povećanja kao odgovor dala famoznu formulaciju da će to ovisiti o raspoloživosti sredstava iz državnog proračuna. Znači, profesor se treba upustiti u jedan složen postupak, izložiti se ne znam kakvim provjerama, a onda ovisiti o tome da li će ministar Marić dati više ili manje”, komentira Stipić.
Stipić se osvrnuo i na lažne diplome, rekavši da postoje efikasni načini da se problem riješi, no da se čini da nema interesa. Problematično je i što potencijalno provjeru radi onaj tko je “s rukama u pekmezu”, odnosno onaj tko je zaposlio osobu s lažnom diplomom. Drugi problem jest to što je trenutni način provjera zapravo prelijevanje novca iz osnovnog i srednjeg školstva prema visokom.
Na kraju svog izlaganja Stipić je opisao i čime se sindikat Preporod trenutno bavi – pri kraju su akcije koja se odnosi na zaposlenike u posebnim ustanovama, pokrenute u lipnju 2018., izrađen je prijedlog promjene uredbe o koeficijentima koji je trenutno na čekanju dva mjeseca, a uskoro planiraju oko toga govoriti u javnosti kako bi potakli Vladu da se on i dovrši. Nadalje, kao dio EU projekta organizirat će 32 dvodnevna obrazovna skupa za povjerenike i članove sindikata, a uz to planiraju provesti istraživanje o znanju maturanata o radnom pravu i sindikatima u 54 srednje škole. Osim toga, na Prometnom fakultetu u Zagrebu dali su izraditi aplikaciju koja će mjeriti stvarne putne troškove, što planiraju koristiti u daljnjem radu.
U nastavku tribine raspravljalo se o iskustvima posljednjeg štrajka za povećanje osnovice plaća za 18,9 posto, podijeljenosti sindikata, sindikatima i Crkvi i drugim problemima.
Stipić je rekao da je štrajk po odazivu bio veoma uspješan – sudjelovalo je 70 posto članova Sindikata Preporod (ukupno ih ima oko 9000), što je značajno jer je Preporod u velikom broju škola manjinski sindikat. “Jedan od razloga velikog odaziva je naša dosljednost, kroz dva mjeseca nismo nijednom odstupili od našeg zahtjeva za povećanjem od 18,9 posto. Mislimo da 3 posto, što je Vlada ponudila, nije ni približno dovoljno. Drugi razlog koji je potaknuo naše ljude na štrajk jest to što se vlast ponijela izrazito diskriminatorno prema manjinskom sindikatu. Zanimljivo je da nitko ovaj puta nije postavio pitanje zakonitosti štrajka, nitko nije postavio pitanje plaćanja štrajka – zato što znaju da su napravili nešto što nikad nijedna vlast nije napravila. U postupku mirenja su pred nas izašli s jednom ponudom da bi poslije dva sata drugim sindikatima povećali tu ponudu. Upravo je ta nekorektnost i omalovažavanje sindikata Preporod naše ljude potakla na štrajk”, smatra Stipić i dodaje: “Naša borba nije ovime prestala, ali smo pokazali da možemo u određenim situacijama i samostalno ustrajati u borbi za prava naših članova.”
Sudionica iz publike upitala je bi li situacija bila bolja kad bi sindikati bili složniji, na što je Stipić odgovorio da je budućnost u suradnji. Također se osvrnuo na osnivanje Preporoda, koji je nastao kao sindikat kojemu je cilj da bude alternativa neaktivnim i lošim sindikatima, kako članovi koji se žele sindikalno organizirati ne bi postali neaktivni.
Na tribini se spomenuo i odnos Katoličke crkve prema sindikatima, koji je dvostruk, neki biskupi nemaju ništa protiv sindikalnog organiziranja vjeroučitelja, neki drugi se protive, što pokazuje nedavni primjer vjeroučitelja iz slavonske škole kojeg je stotinjak učitelja izabralo za povjerenika. Vjeroučitelj je tražio dopuštenje svog biskupa Škvorčevića za sindikalnu aktivnost, no ovaj mu je to uskratio, rekavši da još nije došlo vrijeme da se vjeroučitelji sindikalno organiziraju.
Moderator je potom kao pozitivan primjer zajedničkog nastupa učitelja spomenuo aktualnu raspravu u Karlovcu – o obilaznici koja bi prolazila pored šumarske škole i kroz arboretum. U ovom slučaju je ravnateljica morala popustiti pod pritiskom učitelja, pa je gradnja obilaznice odgođena do daljnjeg.
Učiteljice koje su prisustvovale tribini kao velike probleme su istaknule oportunizam i paraobrazovne institucije. Osnivači škola zapošljavaju ravnatelje preko kojih lako kadroviraju ostala radna mjesta. Jedna od sudionica je rekla kako postoji veliki pritisak na izbore ravnatelja – od lokalnih zajednica, političkih struktura, županijskih ureda. Paraobrazovne institucije uključuju razne prosvjetne inspekcije, koje čine ljudi koji nikad nisu radili u školi, a koji unatoč tome kritiziraju rad učitelja i diktiraju njihov rad. Treći problem su i razna stručna usavršavanja koje koriste nekom da dobije bodove za napredovanje, a učitelje okupiraju tako da ne stižu obavljati svoj redovan posao. O iskustvima sa stručnih usavršavanja možete čitati na web stranici Preporoda, u serijalu Škola za školu za život. Konačno, prokomentirana je i državna tribina kao politički projekt u školama.
Kao što vidimo, brojni su problemi u školstvu – od internih problema svake škole do problema na državnoj razini. Kako bi se ti problemi počeli rješavati nužno je uključivanje učitelja i nastavnika u borbene sindikate poput Preporoda.