27.09.2024.
Zakon o plaćama u državnoj službi i javnim službama pojedinim svojim rješenjima, osobito rješenjima koja se odnose na uvođenje paralelnog sustava nagrađivanja kvalitete rada radnika, u osnovnim i srednjim školama, kao i u javnim službama uopće, donijeti će daleko veću štetu nego korist, te je jedino ispravno rješenje, umjesto donošenja Uredbe o postupku, kriterijima i načinu ocjenjivanja učinkovitosti rada zaposlenih u javnim službama, mijenjati postojeći Zakon.
Članak 3.
Za sustav osnovnog i srednjeg školstva potrebno je uz pojašnjenje pojma Neposredno nadređeni zaposlenik objasniti i značenje pojma Čelnik javne službe. Kako mi u školama nemamo upravljačku hijerarhiju, kao npr. u državnim službama i visokom obrazovanju, važno je riješiti pitanje upravljačkog dualizma koji je Uredbom predviđen. Pitanje je važno i stoga jer, ako se radi o jednoj osobi, onda su njoj dane ovlasti koje bi trebale biti razdvojene kao što je imenovanje članove Povjerenstva za predlaganje konačne ocjene i Odbora za preispitivanje prijedloga ocjene.
Članak 4.
Umjesto kalendarske godine za sustave gdje postoje akademska, školska i nastavna godina koje se razlikuju od kalendarske, lakše bi bilo provesti i praćenje radnika i samo ocjenjivanje kada bi se kao period u kojem se radnika prati i ocjenjuje uvažilo ovu specifičnost.
Članak 6.
Smatramo irelevantnim ocjenu prethodnog poslodavca kod kojeg je radnik radio, štoviše kontraproduktivnu, a često svakako i na štetu radnika. Naime, radnik koji odlazi od jednog poslodavca odlazi zbog vlastitog, a moguće i poslodavčevog nezadovoljstva radom radnika, a također i poslodavac može radnika ocijeniti relativno lošijom ocjenom nakon što radnik vlastitom ili voljom poslodavca prestane raditi kod poslodavca. Jedinom relevantnom ocjenom može se uzeti ona kod poslodavca kod kojeg bi radnik očekivano nastavio raditi i nakon ocjenjivanja.
Članak 7.
Kod sastava povjerenstva sporno je to što se ne vidi hoće li ono biti sastavljeno isključivo od radnika škole ili će u njegovu sastavu sudjelovati i „vanjski članovi“. Prethodno osobito ističemo zbog zaštite osobnih podataka radnika. Pitamo se i kako će i na temelju čega članovi povjerenstva koji nisu nadređeni, niti surađuju sa ocjenjivanim radnikom, donositi ocjenu o radniku. Moguće je i da oni neće imati kompetencije procjenjivati rad radnika. Primjerice radnik iz jedne školske smjene ocjenjuje radnika iz druge. Ili nastavnik ocjenjuje tajnika/računovođu/domara ili obrnuto. Također, nejasno je o kojem će se predstavniku radnika raditi, predstavniku radnika u školskom odboru, radničkom vijećniku ili sindikalnom povjereniku. Ako će se raditi o sindikalnom povjereniku, onda je trebalo uvažiti činjenicu da u značajnom dijelu škola djeluju dva, a ponegdje i tri sindikata te da će se predloženo rješenje lako zloupotrijebiti na način da se, po vrlo važnom pitanju, neki sindikat dovede u nepovoljniji položaj. Zato treba omogućiti svakom sindikalnom povjereniku u školi da bude član Povjerenstva. Kako se spominje izuzeće iz odlučivanja onog člana Povjerenstva o kojem se Povjerenstvo izjašnjava, neparan broj članova će tada postati paran, a samim time stvoreni uvjeti za ne postojanje većine pri donošenju odluke. Stoga treba imenovati i zamjenike svakoga člana.
Članak 9.
Ukoliko je neposredno nadređeni zaposlenik i čelnik javne službe ista osoba onda je neprovedivo prenošenje ovlasti s jednog na drugog u slučaju predviđen stavkom 3.
Članak 10.
Neprimjereno je da radnik, u slučaju okolnosti predviđenih stavkom 1. ovog članka, a koji tijekom godine nije radio i duže od šest mjeseci, bude ocijenjen ocjenom „uspješan“, dok radnik koji je radio cijelu godinu može biti ocijenjen i ocjenom „zadovoljava“ odnosno ocjenom „ne zadovoljava“.
Članak 11.
Ukoliko je ista osoba neposredno nadređeni radnik i čelnik javne službe, onda neprovedivim postaje obavještavanje o radniku koji bi mogao biti ocijenjen ocjenom „ne zadovoljava“. Samim time izostaje mogućnost izdavanja pisanog upozorenja radniku.
Članak 12.
Sve se primjedbe koje su iznesene uz članak 7. odnose i na ovaj članak. Također, nameće se i pitanje kako će i na temelju čega članovi odbora koji nisu nadređeni, niti surađuju sa ocjenjivanim radnikom, odlučivati o najvišim ocjenama? Moguće je i da oni uopće neće imati kompetencije niti saznanja koji od ocijenjenih radnika zaslužuju najviše ocjene. Osim već unaprijed iznesene primjedbe da bi različite osobe trebale kroz institut imenovanja utjecati na sastav članova „prvostupanjskog“ i „drugostupanjskog tijela“ i za sastav odbora vrijedi primjedba o „neparnom“ broju članova odbora koji u situaciji izuzeća postaje „paran“. Dakle, i ovdje treba imenovati zamjenike članova. Također, članovi odbora i njihovi zamjenici ne smiju biti iste osobe koje su članovi Povjerenstva iz članka 7.
Članak 15.
Opći kriteriji ocjenjivanja učinkovitosti nisu niti definirani niti pojašnjeni. Još su manje kvantificirani, a nije preciziran niti njihov udio u ocjeni. Nije niti propisan način njihova objektivnog mjerenja. Primjerice, kriterija učinkovitosti nemoguće je držati se pri ocjenjivanju radnika čiji je učinak iznimno teško mjerljiv. Učinak je učitelja i nastavnika nemoguće dovoditi u izravnu vezu s uspjehom učenika čak i u situacijama kada postoji vanjsko vrednovanje kao što su nacionalni ispiti i državna matura. Ocjenjivanje učitelja i nastavnika brojčanom ocjenom, osobito u situaciji kada su Zakonom o plaćama uspostavljeni neprekoračivi limiti u pogledu najboljih ocjena, anakronizam. Preciznost i pouzdanost sigurno nisu kriteriji promjenjivi na ocjenjivanje rada učitelja i nastavnika. Možda je za rad u školi primjenjiv jedino kriterij „pravovremenost“, ali je vrlo upitan udio ovog kriterija u formiranju ocjene. Kriterijima nedostaje udio pojedinog kriterija, bilo općeg koji proizlazi iz uredbe ili posebnog koji će vjerojatno proisteći iz Pravilnika, u ocjeni kojom je radnik ocijenjen.
Članak 17.
Kriteriji ocjenjivanja odnosa zaposlenika prema radu nisu niti definirani niti pojašnjeni. Još su manje kvantificirani, a nije preciziran niti njihov udio u ocjeni. Nije niti propisan način njihova objektivnog mjerenja.
Članak 18.
Kriteriji ocjenjivanja čelnika javne službe nisu niti definirani niti pojašnjeni. Još su manje kvantificirani, a nije preciziran niti njihov udio u ocjeni. Nije niti propisan način njihova objektivnog mjerenja. Predloženi kriteriji se odnose na ocjenjivanje čelnika javne službe, ali ne i na neposredno nadređenog radnika. U ovom članku, ali ni u cjelini Uredbe, nigdje se ne razrađuje postupak ocjenjivanja onih koji predlažu ocjenu za radnika.
Zaključak:
Iz nacrta Uredbe proizlazi da se radi o dokumentu nedovoljno promišljenog sadržaja, višestruko štetnog učinka i za sustav osnovnog i srednjeg školstva nepotrebnom. Iz primjedbi je jasno odakle zaključak o nepromišljenosti. Sagledive su štetne posljedice: klijentelizam, nepotizam, podjele među radnicima, dodatno antagoniziranje ravnatelja i radnika. Radi postojanja sustava napredovanja, nema potrebe za uvođenjem još jednog sustava prepoznavanja kvalitete. Novac bi, predviđen za ovu namjenu, trebalo iskoristiti ili za poboljšanje postojećeg sustava napredovanja ili za linearni porast koeficijenata za radnike u školama ili za ugovaranje rješenja poput „prosvjetnog dodatka ili…