Da mi roditelji nismo aktivno uključeni u njihovo učenje, izvrsni učenici prolazili bi najviše s trojkom, kaže otac dviju odlikašica Irena Kustura/Večernji list Imaju li od domaćih zadaća učenici koristi ili su samo gnjavaža za cijelu obitelj, posebno roditelje koji ih često, umjesto svoje djece, moraju rješavati? Na to pitanje stručnjaci daju različite odgovore, a roditelji priznaju da se katkad osjećaju kao da ponovno sami idu u osnovnu školu. ‘Naradim se kao konj’ – Pomažem, ne da pomažem, nego se naradim kao konj – odmah na početku kaže nam visokoobrazovani tata dviju djevojčica, učenica šestog i osmog razreda osnovne škole. – Pomažem im iz svega i ne postoji predmet iz kojeg nisam radio domaću zadaću uključujući tjelesni i vjeronauk. Iz tjelesnog sam s Klarom vježbao dva tjedna svaki dan kolut naprijed i natrag jer joj je učiteljica rekla da je “nesposobni debil”. A dijete trenira plivanje. Za vjeronauk sam s obje kćeri tragao za dokazima u prirodi da nas Isus voli – pomalo šaljivo prepričava svoje dogodovštine s domaćim zadaćama svojih kćeri liječnik obiteljske medicine. Misli da većinu zadaća nastavnici daju iz obijesti jer ne znaju što bi drugo i jer su vidjeli da to rade i njihovi kolege. U ovih osam godina osnovne škole naše starije kćeri supruga i ja napravili smo najmanje 20-ak prezentacija, desetak vizualnih animacija, a za likovni smo pokušavali napraviti konceptualne instalacije od kartonskih rola zahodskog papira. Nema toga što nismo radili – ironično će tata dodajući da nastavnica matematike često zna svojim učenicima reći: “Naučite lekciju na toj i toj stranici, sljedeći sat vas ispitujem”. – I što mi drugo preostaje nego učiti s kćeri. Moja djeca u školi imaju sve petice, ali da se mi nismo aktivno uključili u njihovo učenje, kao i ostali roditelji, današnji izvrsni učenici prolazili bi najviše s trojkom – iskreno će tata, ne kriveći pritom djecu i njihove mogućnosti, nego način rada u školi. .... Cijeli članak možete pročitati ovdje