Piše: Biljana Pavelić
Da, da, dobro ste pročitali. 11. sastanak. Posljednji s kojeg ste mogli čitati bilješke bio je 7. I ne, nisam se razboljela, niti preskočila neki, nego jednostavno ovo je bio prvi sastanak u ovoj godini na koji smo bili pozvani.
Iako smo već 9.1. zvali u Ministarstvo da pitamo hoće li taj dan biti pregovori, kako je bilo dogovoreno na posljednjem sastanku prije Božića, nikom nije bilo čudno što nas nema. Očito nikom nismo nedostajali, odnosno tako im je i odgovaralo. Poziv je uslijedio nakon što je predsjednik Sindikata sreo nekog u Ministarstvu i pitao što je s pregovorima. Neki smiješni izgovor je bio da su poziv poslali na adresu zeljko.stipic@gmail.com koja ni ne postoji, a kako su je se sjetili i gdje pronašli samo oni znaju. Zašto su uopće mijenjali adresu na koje šalju pozive – opet poznato samo njima.
PREKINUTI PREGOVORI
No, iznenađenjima nije kraj. Najprije smo se zgurali u sobu gospodina Šlezaka, samo što nismo sjedili jedan drugom u krilu, a onda je gospodin Šlezak, uz molbu da „ne ubijemo glasnika“ prenio vijest Ministarstva rada i socijalne skrbi i ministrice našeg Ministarstva da s pregovorima moramo zastati kako ne bi kompromitirali pregovore. Ispričao si i zbog sazivanja ovog sastanka, ali vijest je stigla jučer popodne pa je smatrao da ne bi bilo korektno tako kasno otkazati sastanak.
Radi se o tome da je Nezavisni sindikat pokrenuo sudski postupak da bi osporio našu reprezentativnost i dok se ne dobije pravomoćna presuda na Upravnom sudu pregovori se zaustavljaju. Samo u slučaju da tužba bude odbačena kao neosnovana pregovori se nastavljaju, a u svakom drugom slučaju ponovo se utvrđuje reprezentativnost. Obzirom koliko dugo kod nas traju sudski postupci, novi GKU neće biti potpisan do 28.2. do kad je Vlada produžila primjenu svih materijalnih prava iz starog GKU i tako se sve višestruko komplicira.
Gospodin Šlezak predlaže da bez obzira što ne možemo nastaviti pregovore možemo razgovarati.
Sve ovo je poprilično razljutilo predstavnike Nezavisnog Sindikata, smatraju da se pregovori trebaju nastaviti jer reprezentativnost njihovog Sindikata nije i neće biti upita, ali od toga ništa. Kako kaže ona narodna: „kako su skuhali, tako će i jesti“.
Predstavnike Nezavisnog je zanimalo i kad je za zatraženo mišljenje Ministarstva rada, na što je odgovoreno u prvom tjednu ove godine. Ako je već nešto bilo sporno, zar to nije trebalo riješiti prije početka pregovora? Ali zašto bi bilo jednostavno, kad može komplicirano?
I tako, dragi moji čitatelji ne „čujemo se“ neko vrijeme. Srdačno vas pozdravljam.
Biljana Pavelić