Tri su se pomaka dogodila na trinaestom sastanku pregovaračkih odbora. Opet se pregovaralo isključivo o naknadi za prijevoz. Zbog velikog broja korisnika ove naknade, samo u osnovnom školstvu radi se o 19.500 radnika, odnosno o gotovo polovici svih zaposlenih, kao i zbog ukupnog iznosa ove naknade ( 156 mil. kuna godišnje u osnovnom školstvu), još jednom se, od stavka do stavka, prolazilo sporna pitanja.
Prvi pomak dogodio se kad je pregovaračka strana Vlada prihvatila sindikalni zahtjev za proširivanjem broja korisnika naknade za mjesni prijevoz. Iako Vladi nije prihvatljivo smanjenje udaljenosti s 2 na 1 km, razumijevanje je pokazano po pitanju prava na korištenje mjesnog prijevoza starijih radnika. Ubuduće bi pravo na mjesni prijevoz imali svi radnici koji su stariji od 61 godine. Pravo bi imali i svi slijepi radnici ili radnici kojima je rješenjem nadležnog tijela utvrđeno tjelesno oštećenje ili invalidnost zbog distrofije i srodnih mišićnih i neuromišićnih bolesti, papaplegije, cerebralne i dječje paralize, multiple skleroze reumatoidnog artritisa ili nekog drugog oštećenja donjih ekstremiteta.
Došlo je i do približavanja stajališta o visini naknade koja se isplaćuje radnicima koji koriste osobni automobil. Vlada je prethodno već pristala naknadu od 0.75 kn/km povećati na 0.90 kn/km. 1 kn/km – najnovija je ponuda Vlade. Daleko je to od vještačenjem utvrđene cijene stvarnog troška u iznosu od 1.34kn, ali je određeno poboljšanje ipak ostvareno. Još uvijek Vlada nije pristala da se korisnicima osobnog automobila nadoknade i troškovi cestarine, mostarine i tunelarine.
Vlada je odustala od rješenja prema kojem ubuduće radnici ne bi ostvarivali naknadu za troškove automobila na udaljenostima dužim od 100 km. Ministar bi ovim radnicima dodjeljivao suglasnost u roku od 90 dana. U slučaju izostanka suglasnosti radnik bi automatski stjecao pravo na naknadu u visini od 1kn/km. Napušteno je dosadašnje rješenje o naknadi od 0.65kn/km.
Idući je sastanak dogovoren za četvrtak 23. studenoga.
P.S Kada se sve broji i oduzme 13. sastanak je bio najučinkovitiji do sada. Usporede li se dosadašnja i usuglašena rješenja očito je bolje proći svi radnici koji imaju mogućnost korištenja organiziranog prijevoza, ai isti taj prijevoz ne koriste. Njima se neće za 25% smanjivati iznos stvarnog troška. Bolje će proći svi oni, bez obzira putovali kraće ili duže od 100km, koji ostvaruju pravo na korištenje osobnog automobila. Umanjen je broj situacija u kojima poslodavac odabire povoljniju mogućnost. Kako utakmica traje do posljednjeg zvižduka suca, ne treba isključiti mogućnost da će na narednim sastancima doći do još nekih pomaka. Bilo kako bilo, ako se izuzme osnovica plaće o kojoj iz Vlade nisu željeli pregovarati, jedini se stvarni pomak dogodio u svezi s naknadom za prijevoz. Potpune istine radi sindikalna je strana i bila najbolje pripremljena upravo za pregovaračku dionicu koja se odnosila na prijevoz.