Poslije svih peripetija, koje je najbolje i ne spominjati, napokon su 14. veljače započeli kolektivni pregovori za novi temeljni kolektivni ugovor. Jedanaesteročlana ekipa sa sindikalne snage, od predsjednika su izostali samo kolegica Sanja Šprem i kolega Boris Pleša, nasuprot Vladinoj ekipi koja je također na pregovore došla u okrnjenom sastavu. Među onima koji su nedostajali u ministarskom dijelu vladine ekipe bio je ministar Pavo Barišić koji je na pregovarački teren poslao svog državnog tajnika Matka Glunčića.
Već po razmještaju sjedenja na sindikalnoj strani, koji je određivao nepoznat Netko, bilo je očito da je predstavniku Preporoda namijenjena sporedna uloga u pregovorima. Tijek sastanka pokazat će da nije važno gdje tko sjedi, nego što taj netko ima za reći.
A prvi je nešto za reći imao ministar Tomislav Ćorić koji je dobro pripremljen, takav je moj dojam, rekao da prvi sastanak još ne znači početak pregovora, nego da je riječ tek o razgovorima o početku pregovora. Pregovori će, nastavio je Ćorić, započeti potpisivanjem protokola koji će biti nakon što bude njihov, tj. Vladin prijedlog, usuglašen sa sindikatima.
Vilim Ribić, kao prvi koji se javio za riječ sa sindikalne strane, u svom je izlaganju naglasio svoje nezadovoljstvo Zakonom o reprezentativnosti i radom Povjerenstva za utvrđivanje reprezentativnosti. „Nama se u pregovore ubacuju ljude s kojima se mi ne možemo složiti“ – zaključio je Ribić i u nastavku svoga izlaganja pokušao ukazati na još uvijek neriješen problem sudbine Sporazuma o osnovici. Na kraju Ribić je ukazao i na neprihvatljivost rješenje prema kojem treba prvo završiti pregovore za temeljni, a potom za započeti pregovore za granske kolektivne ugovore.
Iz odgovora Ćorićevog odgovora Ribiću dalo se zaključiti da se u Vladi ne smatraju odgovornima za rad Povjerenstva jer se, kako je istaknuo Ćorić, ne radi o nikakvom povjerenstvu Vlade. O sastavu Povjerenstva ionako u značajnoj mjeri odlučuju sindikati. Znakovito je da se ministar Ćorić uopće nije dao uvesti u priču o povezivanju Sporazuma o osnovici i pregovora za TKU. Jedini dio iz Ribićeva izlaganja za koji je Čorić u nekoj mjeri pokazao interes i razumijevanje bio je redoslijed vođenja kolektivnih pregovora.
U nastavku je Ivica Babić predložio da se sastanci naizmjenično održavaju u Ministarstvu rada i u sjedištu Matice sindikata javnih službi. Ovaj je prijedlog ministar Ćorić ocijenio prihvatljivim. Nekolicina onih koji su se u nastavku sastanka javili za riječ (Mirela Bojić, Jadranka Ivezić) istaknulo je da potpisivanje protokola ne bi trebao biti uvjet za početak samih pregovora.
U svom sam izlaganju naglasio kako je u situaciji kada kolektivni pregovori kasne, a vrijeme isteka produžene primjene opasno se približava, vrlo važno dogovoriti kako se postojeća prava iz kolektivnih ugovora neće dovoditi u pitanje dok traju pregovori. Također, istaknuo sam da Preporod kroz ove pregovore želi ostvariti 3 pregovaračka cilja: zadržavanje svih prava iz postojećih ugovora, iznalaženje kvalitetnijeg rješenja za naknadu prijevoza i rješavanje nekih problema koji nisu riješeni postojećim TKU-om.
Na tragu Preporodovog prijedloga Branimir Mihalinec predložio je sklapanje kolektivnog ugovora koji bi trajao 2 do 3 mjeseca. Isto bi se rješenje moglo primijeniti, istaknuo je Mihalinec, i na granske kolektivne ugovore koji su istekli.
Niti na Preporodov ni na Mihalinčev prijedlog, ministar Ćorić nije se izravno očitao. Također, ministar se nije ni osvrnuo na pregovaračke ciljeve Preporoda. Ipak mogao se steći dojam da će se porazmisliti o oba prijedloga. Na kraju sastanka sindikalnim je predstavnicima uručen prijedlog Protokola, dok je dio sindikata predstavnicima Vlade uručio vlastite pregovaračke smjernice. Do utorka, 21. veljače, kada će biti održan 2. sastanak pregovaračkih odbora, sindikati se trebaju očitovati na ponuđeni prijedlog protokola. „Dogovorili smo se tek da ćemo se za tjedan dana nastaviti dogovarati“- u svojoj izjavi poslije sastanka u Ministarstvu rada istaknuo je predstavnik Preporoda.