Piše: Tamara Šoić, 31.05.2019.
Političari koji u tri godine nakupuju nekoliko stanova pa umanje njihovu vrijednost, menadžeri propalih poduzeća koji su se bogatili dok je raja radila za mrvice, nastavnici koji su u nepunih 9 mjeseci zgrtali nama, običnim, malim ljudima iz razreda potpuno nezamisliv i nestvaran novac, imaju jednu zajedničku osobinu – svi oni misle da su krvavo zaradili i zaslužili taj novac.
Tamara Šoić
I to je sasvim legitimno razmišljanje. Drukčiji stav u njihovim glavama jednostavno ne dolazi u obzir.
Na koncu – kako sam pred sobom opravdati da tvoj dan koji traje 24 sata, jednako toliko traje i tvom kolegi koji noćima, vikendima, svecima i pecima ispravlja, sastavlja, dirinči u nekim virtualnim učionicama?
Samo što tvoj dan vrijedi nezamislivo puno više.
I sve bi to bilo jako pošteno i prihvatljivo u nekoj stabilnoj zemlji, stabilnog standarda, u nekom društvu nepotplaćene raje, zadovoljnih nastavnika, dobro opremljenih škola, društvu uređenom jasnim i stabilnim zakonima i pravilnicima, društvu koje zna vrijednost malog čovjeka, praktičara i izravnog provoditelja ideja onih koji su tako obilno i raskošno plaćeni za svoju, još uvijek, upitnu rabotu.
U takvom društvu nitko ne bi smio dovoditi u pitanje velike iznose koje u kratkom vremenu zgrću oni na vrhu. Bez obzira o kojem vrhu pričali.
Ali ovo nije takav sustav.
Ovaj je sustav kilometrima udaljen čak i od loše kopije takvoga sustava.
Ovo je sustav potplaćenih, zastrašenih nastavnika kojima su pravilnici i zakoni s jedne strane i nebriga države s druge strane – utjerali strah u kosti i novčanike.
E pa zbog toga je svako bogaćenje u ovoj zemlji nemoralno.
Dok je umirovljenih radnika i intelektualaca koji kopaju po kantama dok je mladosti koja bježi glavom bez obzira nakon navrat-nanos odrađenog školovanja dok je očajnika koji više ne znaju što su to redovna primanja – nitko u ovoj zemlji ne smije razmišljati, a kamoli se razbacivati nemoralnim ciframa kojima smo osupnuti ovih dana.
Ali kad stvari postaviš onako kako su ti oni, koji te plaćaju, rekli da ih trebaš postaviti – onda je sve lako.
Onda su raskošni stanovi, nezamislive cifre na računu, honorari i upitno odrađeni poslovi- samo stepenica do sljedeće točke nemorala.
Ali kad jednom stigneš na tu stepenicu – potpuno je nemoguće razaznati tko je svinja, a tko čovjek.