Iako zagovara inicijalne testove koji bi pokazali rupe u znanju nastale tijekom školske godine obilježene najprije štrajkom, a onda epidemijom, čelnik Preporoda zapravo ne vjeruje u to da bi prosvjetna vlast takve testove doista provela. To im, kaže, nije u interesu jer tada bi se vidjelo da se nije sve stiglo napraviti kao u normalnim okolnostima, a u predizborno vrijeme to nije poželjna tema
Piše: Ljerka Bratolja Martinović, Novi list, 14.06.2020.
Online nastava s kojom su se djeca, učitelji i roditelji borili zadnja tri mjeseca, mogla bi nam se vrlo lako dogoditi i ujesen. Zapravo, samo je scenarij u kojem koronavirus netragom nestaje s lica Zemlje opcija u kojoj će se škole bez dvojbe vratiti u normalan fivot, a učenici u školske klupe. Tako barem predvicia Akcijskiplan za provedbu nastave na daljinu, koji je ministrica Blaženka Divjak sastavila za svojeg nasljednika u Ministarstvu obrazovanja.
Dokument ima dvojaku ulogu planiranje nastave u mogućim epidemiološkim uvjetima koji se mogu dogoditi u idućoj školskoj godini i pregled onog što je učinjeno na provedbi nastave na daljinu od ožujka do danas. Prema onome što piše u Akcijskom planu, online nastava »uspješan je projekt i rezultat efikasnog strateškog plani-ranja i velikog zalaganja učitelja, na-stavnika, čelnika ustanova u sustavu, ali i učenika i njihovih roditelja koji su iskoristili mogućnosti i u praksi provodili i inovirali procese planira-ne na strateškoj razini«. Zalaganja je definitivno bilo puno, a koliko je pro-jekt bio uspješan, pokazat će vrijeme. Tek će se ujesen, naime, ako i tada, pokazati s kakvim znanjem učenici dolaze iz školske godine na izmaku, koja se slobodno može smatrati naj-dramatičnijom školskom godinom u novijoj povijesti.
Prosječna trojka
Ministrica Divjak u nekoliko je na-vrata ponovila da je u ožujku za ne-ke izbor bio i poništenje ove školske godine, no za nju to, ističe, nije bila opcija. Online škola spasila je stvar, dijelom zahvaljujući višegodišnjem projektu e-Škole, u okviru kojeg su škole u velikoj mjeri opremljene kom-pjuterima i izrađeni su različiti digi-talni obrazovni sadržaji. Već godina-ma učenici imaju i svoj jedinstveni elektronički identitet, što je takoder bilo neophodno za online nastavu, a prednost je nastavnika bila što su se zadnjih godinu-dvije usavršavali u virtualnom okruženju pa je onima koji nisu vični digitalnim vještinama bilo nešto lakše osmisliti virtualne učionice u uvjetima opće karantene. Jedan od pluseva u ovoj situaciji bila je i digitalizacija nastave, zahvaljuju-ći čemu je dobar dio školaraca imao na raspolaganju tablete i nije trebalo sve kupovati »iz početka«. Problema je, ipak, bilo puno, a činjenica je da dio djece u online okruženju nije imao uvjete za rad, ni kroz pristup internetu, niti kroz roditeljsku podršku. S terena su stizala svjedočenja o djeci kojoj se ni-je uspjelo ući u trag, nisu se javila u sustav, a pitanje je jesu li uopće pratila nastavu u bilo kojem obliku. Ima puno učenika kojima nema tko pomoći, koji nemaju internet, telefon, niti televizor, upozorili su tijekom pandemije njihovi učitelji. Unatoč svim pogodnostima interneta, učenici su se u najnovijem istraživanju Instituta za društvena istraživanja ipak požalili da su u zadnjih nekoliko mjeseci bili preopterećeni i pretrpani zadacima, a online nastavi, vjerojatno i zato što su izbjegli većinu ispitivanja, dali su prosječnu trojku. Ovakav oblik nastave pokazao se učinkovit u kriznoj situaciji, ali glasovi učenika i nastavnika ukazuju na to da on nije dugoročno održiv, poentirao je Boris Jokić, jedan od autora tog istraživanja.
Propušteno gradivo
Još je jedan problem o kojemu prosvjetne vlasti ne žele govoriti, čak ni na direktna pitanja. Radi se o gradivu koje je tijekom ove školske godine propušteno, nije se stiglo obraditi, učenici ga nisu savladali. Na to upozorava Željko Stipić, predsjednik Hrvatskog školskog sindikata Preporod, koji to ilustrira i konkretnim primjerom.
– Kolegica iz jedne gimnazije ove godine s prvim razredima nije odradila fonenicu. U drugom razredu slijedi morfologija, a učenik koji nije slušao fonetiku ne može shvatiti morfologiju, navodi Stipić jedan od primjera koliko problema može izazvati propušteno gradivo. S učenicima koji lako savladava-ju gradivo nadoknade se još i može napraviti nekakvim preraspodjelama unutar nastave, ali nastavnik ne može računati s time da će svi učenici propuštenu nastavnu cje-linu shvatiti na brzinu, da bi mogli krenuti dalje s novim sadržajima. Štetu će ovdje, upozorava Stipić, pretrpjeti učenici. – Ako online škola nije ekvivalent živoj školi, a nije, mora nastati neka razlika, šteta, određena količina gradiva koje učenici nisu uspjeli svladati. Ako je šteta nastala, ona neće samo tako nestati ujesen, ona ostaje, upozorava čelnik Preporoda. Zato bi, kaže, trebalo napraviti ozbiljne inicijalne testove, da se vidi što učenici nisu stigli odraditi u ovoj godini, i da se na temelju tih rezul-tata iduća školska godina organizira na odgovarajući način. – To je zapravo suština problema. Jer ako u iduću školsku godinu krenemo kao da je ova bila normalna, nastat će nesagledive posljedice i ogromna šteta koja će se dalekosež-no odraziti na znanje učenika, uvje-rava Stipić, kojem je to daleko veća tema od prilagodbe državne mature, gdje je jednostavno »odrezan« dio gradiva. Ova je godina, smatra, ide-aina za provedbu takvih testova, jer bi se na temelju njih mogla napraviti različita istraživanja o tome kakve je posljedice imao štrajk, vidjeli bi se učinci različtih oblika nastave, od nastave na daljinu do mješovitog modela kakav imamo sad, vidjelo bi se kakva je u tim uvjetima bila provedba reforme…. Iako zagovara inicijalne testove ko-ji bi pokazali rupe u znanju nastale tijekom školske godine 2019/2020., obilježene najprije štrajkom, a on-da epidemijom, zapravo ne vjeruje u to da bi prosvjetna vlast takve te-stove doista i provela. To im, kaže, nije u interesu jer tada bi se vidjelo da se nije sve stiglo napraviti kao u normalnim okolnostima, a u predi-zborno vrijeme, zaključuje, to nije poželjna tema. I čitav Akcijski plan u ovom je trenutku po njegovom mišljenju potpuno nepotreban. Imamo, kaže, na papiru nešto što je već zaživjelo, a bavimo se time hoće li se nastava odvijati ovako ili onako. – U tom dokumentu nema niče-ga što već nije poznato u javnom diskursu. I ocjene su u postoječim prilikarna nešto drugoraziedno, važ-nije je od toga jesmo li djecu uspje-li naučiti onome što smo trebali, ili je nešto propušteno, upozorava šef Preporoda.
Dopunska nastava
Kad bi vlasti priznale da je dio gradiva propušten i da bi ga trebalo dodatno obraditi, došao bi u pita-nje fond sati dopunske nastave. Za djecu kojoj treba više vremena za saladavanje gradiva, svakako bi trebalo organizirati i više dopunske nastave. Prema postojećim pravili-ma, određen je limit za broj sati do-punske nastave, a određen je bro-jem razrednih odjela. U školi s 26 razrednih odjela, može se održati isto toliko sati dopunske nastave, a ako su potrebe veće, nikome ništa. – Najbolji učenici i oni prosječni mogli bi sustići gradivo koje su pro-pustili, no slabiji učenici i oni s teš-koćama trebaju više vremena. Ako im se to vrijeme ne omogući, oni to jednostavno neće stići, upozorava Stipić. Ukidanjem limita dopunske nastave mogla bi se smanjiti šteta, no prvo treba priznati da šteta uop-će postoji, zaključuje. I još je jedna dimenzija koja se mjesecima provlačila kroz rasprave o online nastavi – da su starije ge-neracije nešto slično prošle u ratno doba, a nisu gubili godine, niti su imali problema u daljnjem školova-nju. To, međutim, nije točno, tvrdi Stipić, jer se nastava ipak održavala bez promjene načina rada.
– Učenici iz Vukovara došli su u Crikvenicu i tu išli u školu, a u metodologiji se nije promijenilo ništa. Rat se odrazio na tu djecu, ali ne u ovom segmentu. Ovo danas je prva takva situacija, zaključuje. Iako o rezultatima online nastave ne znamo mnogo, osim da je, kako tvrde u MZO-u, bila uspješna, velilci su izgledi da će se i ujesen takva nastava nastaviti u nekom obliku. U Akcijskom je planu prosvjetna vlast predvidjela dodatne tablete i laptope za djecu i učitelje, predvidjela je i dodatnu edukaciju za sve koji u takvom obrazovanju na daljinu sudjeluju, pa i bolju logi-stiku ako u online školi negdje za-pne. Nažalost, taj isti Alccijski plan ne predviđa prikupljanje egzaktnih pokazatelja o tome hoće li djeca u više razrede preći s rupama u znanju i kako će se taj problem riješiti pa će on i ovoga puta ostati na dobroj volji i osobnom angažmanu učitelja koji se ni na koji način neće honorirati. Ili će i oni ignorirati problem i vladati se kao da ne postoji, a dobre ocjene nakupljene na kraju »online školske godine« srozati na razinu za koju djeca ni-kako ne mogu biti kriva.
Online nastavu dodatno platiti
U udruzi Nastavnici organizirano u Akcijskom planu vide pravovreme-nu pripremu za moguče okolnosti koje nas ujesen čekaju. Ne svida im . se, međutim, to što se online nastava najavljuje kao jedan od modela koji će se udomaćiti u našem obrazovnom sustavu za neke situacije i neke kategorije učenika. Ne sviđa nam se što ministrica online nastavu planira primjenjivati i u budućnosti za učenike koji izostaju iz škole zbog bolesti ili natjeca-nja, jer to nam svima jako zaudara na neplaćeni dupli rad koji će se ugurati u famozne »ostale poslove«, poslovičnu rupu bez dna. Priprema i izvoclenje online nastave puno su zahtjevniji od »obične« nastave, i ako to bude dodatna obaveza, morala bi učiteljima biti i dodatno plaćena, upozorava Dajana Vidaković, učiteljica njemačkog jezika iz Osijeka.