Istraživanje Sveučilišta Goethe u Njemačkoj: Nastava na daljinu ima jednak utjecaj na učenje kao i ljetni praznici

„Prosječan razvoj vještina tijekom zatvaranja škola u proljeće 2020. može se opisati kao stagnacija s tendencijom pada vještina”, rekao je Andreas Frey, profesor obrazovne psihologije na Sveučilištu Goethe i jedan od autora studije, koji je uspjeh i učinke učenja na daljinu usporedio s utjecajem koji ljetni praznici imaju na stjecanje znanja

21.03.2022. Priredila Ivana Čavlović

Prvi slučajevi zaraze koronavirusom u Europi zabilježeni su početkom 2020. godine i otad su brojne zemlje uvele ograničenja slobode kretanja, zatvorile škole, fakultete i dječje vrtiće, a zabranjena su bila i javna okupljanja. Pandemija bolesti COVID-19 bila je ispit za obrazovne sustave širom svijeta. Učenici su mjesecima pohađali nastavu na daljinu, a potom su s ublažavanjem mjera uvedeni i kombinirani modeli nastave, odnosno nastava online i uživo. Ovakav način rada bio je novost i učenicima i nastavnicima, koji su bili primorani koristiti se novim tehnologijama i metodama za izvođenje nastave, dok su se djeca morala navikavati na nove načine stjecanja znanja. A osim na učenje, pandemija je uvelike utjecala i na životne navike učenika, poput druženja, ishrane ili vremena koje provode ispred elektroničkih uređaja u zatvorenom prostoru. Uz to, prekid rada škola i prilagođena metoda učenja doveli su do toga da djeca i tinejdžeri počnu gubiti fokus i želju za učenjem.

Premalo dokaza o učinkovitom učenju

Nova studija, koju su proveli istraživači s njemačkoga Sveučilišta Goethe u Frankfurtu, kritički se osvrnula na obrazovne prednosti i nedostatke učenja na daljinu. Dakle, što su djeca i mladi naučili tijekom pandemije koronavirusa? Prema provedenom istraživanju ‒ ne mnogo. Obrađujući podatke prikupljene iz zemalja diljem svijeta, istraživači nisu baš mogli pronaći dokaze o učinkovitom učenju tijekom tog razdoblja.

„Prosječan razvoj vještina tijekom zatvaranja škola u proljeće 2020. može se opisati kao stagnacija s tendencijom pada vještina”, rekao je Andreas Frey, profesor obrazovne psihologije na Sveučilištu Goethe i jedan od autora studije, koji je uspjeh i učinke učenja na daljinu usporedio s utjecajem koji ljetni praznici imaju na stjecanje znanja.

U svom pregledu istraživači su se koristili recenziranim znanstvenim studijama iz cijelog svijeta koje su izvijestile o učincima zatvaranja škola povezanih s koronavirusom na uspješnost i vještine učenika. Otkrili su ono što su druge studije već zaključile i ono što su mnogi dugo pretpostavljali ‒ da djeca nisu dobivala mnogo znanja učeći kod kuće. Štoviše, prelazak na online nastavu nerazmjerno je utjecao na one iz socijalno ugroženih obitelji, a gubitak vještina među djecom i adolescentima iz obitelji s niskim primanjima mnogo je veći nego među njihovim povlaštenijim vršnjacima.

„To potvrđuje prethodne pretpostavke s empirijskim dokazima: jaz između bogatih i siromašnih još se više povećao tijekom zatvaranja škola”, rekao je Frey.

Sustav nastave na daljinu učinkovit je, kažu istraživači, samo od sedam do deset dana, kao zamjena za klasičnu nastavu, u situacijama kad su učenici spriječeni doći u školu, primjerice zbog vremenskih neprilika, dok je na dulje staze njegova kvaliteta upitna. Naime, učenici su na početku provođenja online nastave pokazivali želju za učenjem, a nakon godinu dana, koliko god entuzijazma imali, vjerojatno će izgubiti i radne navike i želju za djelovanjem.

Preporuke za provođenje nastave

O ozbiljnim tjelesnim, emocionalnim i psihičkim posljedicama pandemije bolesti COVID-19 na djecu i mlade upozorio je i UN-ov Odbor za dječja prava. Među ostalim, pozvao je države da učine sve kako se zbog učenja na daljinu ne bi pogoršale postojeće nejednakosti te da takva metoda obrazovanja ne bude zamjena za interakciju učitelja i učenika.

„Online nastava kreativno je rješenje kad nije moguće učenje u učionici, ali stvara probleme djeci koja nemaju pristup ili imaju ograničen pristup tehnologiji odnosno onoj koja nemaju odgovarajuću roditeljsku potporu. Toj bi djeci trebala biti dostupna alternativna rješenja kako bi ona mogla imati koristi od vodstva i podrške koju pružaju učitelji”, poručili su iz Odbora za dječja prava.

Pandemija je raskrinkala jake i slabe strane tradicionalnog školstva, ali i jake i slabe strane online obrazovanja. Povećan broj sati provedenih pred ekranima nije zdrav za razvoj djece i mladih. I prije ograničavanja kretanja koje nam je pandemija nametnula, trend nekritičkog usvajanja digitalnih uređaja pojedinaca te previše sati provedenih pred ekranima u obiteljima s malom djecom bio je zabrinjavajuć. Vidjet ćemo hoće li roditelji postati osvješteniji o utjecaju koji upotreba digitalnih alata ima na ponašanje i razvoj njihove djece. Također, potrebno je i dalje pratiti istraživanja i iskustva drugih zemalja koja pokazuju da digitalni alati u učionicama imaju negativan utjecaj na kvalitetu učenja.

Nema suradnje među državama

I za kraj, ono što je očito bolno u ovoj krizi. Pokazalo se da postoji niska razina suradnje među zemljama (čak i unutar EU-a) kad je u pitanju obuzdavanje pandemije, ali i zajedničko nastojanje da obrazovanje milijuna djece teče koliko-toliko normalno. Svjedoci smo da diljem svijeta nailazimo na slične, katkad i iste probleme koje svaka od zemalja pokušava riješiti samostalno. Propušta se prilika za međunarodnu suradnju u području obrazovanja. Nema primjera gdje su se dvije zemlje ili više njih odlučile na suradnju kako bi zajedno riješile izazove niti imamo primjera da ulažu sredstva u zajedničko traženje kreativnih i korisnih rješenja.

Nedovoljna je razina digitalne pismenosti kod svih dionika, čak i u Europskoj uniji, koja godinama ima ambiciozne planove. Posebno je zabrinjavajuće što učenicima nedostaju ključne kompetencije za uspjeh (online) nastave kao što su samostalnost u učenju, sposobnost prilagodbe na nove okolnosti te intrinzična motivacija. Barem bi za te i takve metakognitivne vještine svjetske države mogle zajedno raditi module i materijale za učenje. Od različitih pristupa u planiranju poučavanja do bogatog iskustva koje bi svaka zemlja „stavila na stol”, svi bi imali koristi u daljnjem obrazovanju.