Piše: Ante Tomić, VLAŠKA POSLA, Slobodna Dalmacija, 15.10.2019.
Komentirajući štrajk nastavnika, Andrej Plenković pozvao je na razum. Citiramo njegove riječi: “Apeliram na sindikate, profesore i učitelje da budu razumni i racionalni. Da se vratimo razgovorima i dijalogu. Nije li to porazno, da on ne zna kako je blesavo red “razumni i racionalni” jer su razum i racio, da ga jebeš, isto? Osim što je jedna riječ slavenskog, a druga latinskog podrijetla, između njih nema nikakve razlike. Upravo kao ni između razgovora i dijaloga. Dosta su, vidite, dvije rečenice šefa Vlade da shvatite kako su nastavnici u pravu: u kakvome strašnom stanju naša prosvjeta ako nas ovakvi vode. Ali, Plenković to, naravno, ne konta. On, kao i svi oskudno obrazovani, špila pametnjakovića. On se, po vlastitim riječima, zabavlja zahtjevom nastavnika da im se plaće povećaju za šest posto. “Predložit ćemo da svima plaća bude sto posto veća”, podsmjehuje se nadmoćno on, koji mjesečno zarađuje najmanje tri plaće hrvatskog srednjoškolskog profesora, premda za to, ruku na srce, ne postoji baš ni jedan razuman, a bogami ni racionalan razlog.
Posao s Kingom
Pozivati na razum, pa zbilja, kakav je to neobičan zahtjev u zemlji poput Hrvatske. šleperi para ovdje se svakodnevno iskrcavaju desecima tisuća državnih, županijskih, gradskih i općinskih činovnika za koje ne znamo što rade, milijarde bacamo u mračne, bezdane ponore besmislenih ministarstava, ureda i agencija, uprava, savjeta i odbora. Spretniji hadezeovci znaju uzeti i po pedeset, šezdeset tisuća od svega toga papirnatog blaga što leprša na toplom povjetarcu, ali svi uglas krenu uznemireno kričati kao vrane ako koji učiteljski siromah zatraži koju stotinu preko svoje mjesečne crkavice. Pogledajte samo vijest koja je izašla tri dana nakon što se Plenković narugao prosvjetnim radnicima. Sedamnaest milijuna Ministarstvo unutarnjih poslova platit će za dvije bespilotne letjelice koje će im prodati , hajde, pogodite tko! King ICT, bivša tvrtka ministra obrane Damira Krstičevića. S kojom ministar Krstičević, naravno, odavno nema nikakve veze. Niste možda vidjeli, sada sam vrhom kažiprsta malo spustio donji očni kapak.
King ITC godinama već uspješno surađuje s državom, savršeno pogađa državne potrebe. Što god Republika Hrvatska treba, King ITC će joj prodati. Njihov je odnos skladan, nema cjenkanja, ucjenjivanja, gnjeva ni frustracije. Predstavnici sindikata učitelja i nastavnika morali bi jednom svakako razgovarati s menadžerima iz bivše tvrtke ministra Krstičevića, da ih genijalci upute kako izvući pare iz državne blagajne. Podsjetimo se zatim, kad već o ministru Krstičeviću pričamo, kupovine polovnih izraelskih borbenih zrakoplova F 16, koju je Ministarstvo obrane spektakularno zasralo jer nitko od desetaka veoma zaposlenih ćata na zagrebačkom Trgu Petra Krešimira četvrtog nije pozornije čitao opetovana američka upozorenja da nam Izraelci svoje borbene strojeve ne smiju Prodati. Da je taj posao ostvaren, Hrvatska bi Izraelu platila tri milijarde kuna, četiri stotine milijuna eura u deset godišnjih rata, što je iznos, samo trenutak da izračunamo – gotovo sedam puta manji od iznosa koji su tražili sindikati prosvjetnih radnika.
Gdje je novac?
Gdje su te pare sada? Da ih ministar Krstičevič nije možda oročio u Poštanskoj banci? Zašto se one ne mogu podijeliti potplaćenim učiteljima i nastavnicima? Otkud to da su nam izraelski avioni važniji – dapače, sedam puta važniji! – od obrazovanja? Napokon, da smo više uložili u obrazovanje, posao s Izraelcima ne bi propao. U Ministarstvu obrane našao bi se vjerojatno netko tko zna engleski i na vrijeme nas obavijestio o američkim upozorenjima. Ali uzaludno je to govoriti jer se glupani ne daju krstiti. Oni, rekli smo već, misle da su najpametniji na svijetu. Kad vidite neinteligentna lica nekih zastupnika vladajuće stranke, pomislite kako bi odbijanje zahtjeva sindikata prosvjetnih radnika lako moglo biti osveta propaliteta. Loši đaci došli su na svoje. Nabit će lijepo nogu u guzicu nastavnicima koji su ih u djetinjstvu bezdušno kinjili, a sinu ili kćeri nabaviti diplomu gdje su je i sami nabavili. U Hercegovini.