03.11.2024. Istra 24
Sadašnje generacije učenika puno kraće mogu držati pozornost, puno manje čitaju. Stoga im se gradivo mora skraćivati, puno više fokusirati na vizualnost. Treba im stalno smišljati neke nove aktivnosti jer im sve brzo dosadi, jedino tako možete zadržati njihovu pozornost i nešto ih i naučiti, veli Jovanović
Poznati pulski povjesničar i nastavnik Igor Jovanović iza sebe ima četvrt stoljeća rada u pulskim i istarskim školama. U Osnovnoj školi Veli Vrh povijest predaja od 2004. godine. Svoj posao, unatoč i ponekim negativnim stranama, i dalje radi s entuzijazmom.
Ponosan je, veli nam, na svoje učenike, na svoju školu i svoj poziv. Jer biti učitelj upravo je to – poziv. “Ili jesi za to, ili nisi”, navodi nam odmah u startu dok razgovaramo o dobrim, ali i onim manje dobrim stranama učiteljskog posla.
Četvrta nagrada
Njegov trud i zalaganje prepoznalo je i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih koje ga je i ove godine nagradilo titulom najučitelja. I to ne prvi put. Ovo mu je četvrta nagrada.
– Nagrada se odgojno-obrazovnim djelatnicima dodjeljuje jednom godišnje. Svake godine nagradi se 500-njak nastavnika iz cijele Hrvatske, a nas ima 80 tisuća. Gledaju se svi predmeti, osnovne i srednje škole, razredna nastava. Ukoliko znamo da u Hrvatskoj ima više od 1.200 škola, onda sam zaista ponosan što sam među nagrađenima, veli nam Jovanović.
Dodajući da sigurno ima i boljih učitelja od njega, koji nisu primili nagradu, priznaje da je za njega najveća nagrada ta da ga njegovi bivši učenici, kada ga sretnu na cesti, zaustave, pozdrave i popričaju s njim.
“To tada ne čine jer moraju ili za ocjenu, to čine jer žele i to mi govori da sam im ipak neke vrijednosti usadio“, veli.
Objašnjavajući kriterije za nagradu veli kako se gleda godišnji presjek rada nekog učitelja, mentorstvo učenicima u natjecanjima, rad na projektima, ali i rad u zajednici, udrugama i strukovnim udruženjima. Nadalje, prati se izdavanje obrazovnih članaka, digitalnih materijala, poboljšanje rada škole, mrežnih stranica, ali i organizacija različitih manifestacija i projekata u kojima sudjeluje cijela zajednica.
Učenici imaju sve manje koncentracije
Razgovarajući o njegovoj karijeri, Jovanović ističe da se u 25 godina rad u nastavi, ali i cjelokupno školstvo, jako puno promijenilo.
– Promjene su stalne, no one se sada događaju ubrzano. Nakon korone, u posljednjih pet godina stvari su se promijenile više nego u prijašnjih 15, navodi Jovanović napominjući da djeca zapravo ostaju uvijek ista, samo djeca, no mijenjaju se cjelokupne generacije.
– Ovo mi je osma generacija kojoj sam razrednik, izmijenili su se milenijalci, Z generacija, sada je takozvana Alfa generacija i doista svaku od njih ima svoje specifičnosti. Sadašnje generacije učenika puno kraće mogu držati pozornost, puno manje čitaju. Stoga im se gradivo mora skraćivati, puno više fokusirati na vizualnost. Treba im stalno smišljati neke nove aktivnosti jer im sve brzo dosadi, jedino tako možete zadržati njihovu pozornost i nešto ih i naučiti, veli nam.
Dodaje kako su se vani već povele ozbiljne rasprave o tome kako je klasičan sat od 45 minuta za nove generacije predugačak i planira ga se skratiti. Današnji se učenici, primjećuje, puno brže umaraju i gube koncentraciju.
– Do marende ih još možete držati budnima, no nakon toga koncentracija im pada, naglašava ovaj profesor.
Na pitanje kako učenicima uspijeva približiti svoj predmet – povijest, koja u osnovnoj školi ne spada pod omiljene predmete, navodi da se nastava povijesti u zadnjih 30-tak godina puno promijenila i godine, s kojima smo nekada zamarali učenike, više se ne bubaju napamet.
Godine svedene na minimum
– Nekada su učenici, kada su učili primjerice Francusku revoluciju, morali znati ne godine nego kako se što događalo po mjesecima. Danas su one svedene na minimum, spominju se tek dvije godine, a ostatak zapravo pokušavamo dočarati kroz priču; povezati prošlost i promjene u prošlosti sa sadašnjošću, veli Jovanović.
Priča nam da se danas povijest uči kroz takozvane tehničke koncepte koji učenicima pojašnjavaju vrijeme, uzrok i posljedicu, povijesnu perspektivu, promjene u društvu, približavaju rad na povijesnim izvorima.
Dodajući da mladi ljudi općenito kasnije shvaćaju značenje povijesti i za nju se zapravo zainteresiraju tek kad odrastu, navodi da se učenici u školi često pitaju “Što će ovo meni?“.
– Naravno, teško im je u toj dobi objasniti da ne mogu shvatiti današnjicu i važnost očuvanja identiteta, ukoliko ne poznaju svoju prošlost i tradiciju. To je mladima često preapstraktno pa je velik dio sklon STEAM predmetima više nego društvenim, navodi.
Kako bi nove generacije ipak zainteresirao za predmet Jovanović, naglašava, u rad ubacuje i puno digitalnih metoda, ali i što više zavičajne nastave. No opet, dodaje, pokušava sve balansirati.
– Oprezan sam kada je digitalizacija u pitanju. Nikada zapravo nije provedena evaluacije digitalizacije školstva. Uvijek su se isticale samo pozitivne stvari, od pametnih ploča do tableta, no istina je da nam je digitalizacije donijela i negativne stvari. To su Skandinavci već shvatili i oni se vraćaju ‘olovci i papiru’ kao najboljim sredstvima za rad, naglašava ovaj profesor.
Sa zavičajnom nastavom takvih problema nema i otkako je ona, od 2014. implementirana u kurikulume, djeca vole slušati o onome što im je blisko i poznato.
– Naravno, uvijek ima i onih učenika koji doista vole i povijest i druge predmete, koji vole učiti i smatraju da je škola bitna, da će im pomoći u životu. I od takvih učenika ovisi cijela dinamiku u razredu. Zapravo uspjeh u razredu ovisi o mnogim elementima, ne samo od učitelja i učenika već i o tome kako je razred posložen, imate li onih koji vuku naprijed, je li se u njemu probudila kompetencija….nabraja Jovanović.
Očekuju nas tektonske promjene u školstvu
Navodeći da se velike promjene u generacijama itekako vidljive naglašava da velike promjene čekaju cijeli hrvatski obrazovni sustav. Kako veli, školstvo je pred tektonskim promjenama, nakon kojih više ništa neće biti isto.
Na pitanje na što konkretno misli navodi da se Hrvatska obvezala približiti obrazovanje standardima Europske unije, za što smatra, nije spremna.
– Već sljedeće godine nastava u strukovnim školama trebala bi biti koncipirana po takozvanim modulima u kojima će se neki od predmeta izgubiti, a od 2027. godine trebala bi krenuti cjelodnevna nastava. Kako će to izgledati nitko nije siguran, navodi Jovanović, napominjući da realnost pokazuje da učiteljsko zanimanje nije više atraktivno i da mnogi mladi i nadareni učitelji odlaze iz škola u neka druga, manje stresna i bolje plaćena zanimanja.
To, dodaje, sa sobom povlači problem manjka kadra i nestručne zamjene, a za cjelodnevnu nastavu škola bi morala biti posve ekipirana i dobro educirana.
– Učitelj je nekad podučavao djecu. Neću reći samo učio, no to mu je bio primarni zadatak. Danas učitelj, ako želi dobro raditi svoj posao, mora biti uključen ne od 8 do 14, ili od 8 do 16 sati, nego biti tom poslu posvećen cjelodnevno. Dobar učitelj svoj posao nosi i kući jer su sve to “njegova djeca”.
Nekada je, prisjeća se Jovanović, bilo časno biti učitelj, a sada se oni bave često bespotrebnom administracijom, raznim inspekcijama, pritiscima nezadovoljnih roditelja…
– Učitelj danas mora biti administrator, pravnik i savjetnik, ali i psiholog, doktor, mama i tata, sve u jednom. Pitanje je koliko su danas učitelji spremni za sve to jer za to nisu educirani. A kada se nešto dogodi onda iza njih nitko ne staje, ni silne inspekcije, niti stručna služba, a često niti ravnatelji, prepušteni smo sami sebi. Zato učitelji ‘pucaju’ i odlaze iz škola, jer taj stres ne mogu izdržati, veli ovaj dugogodišnji nastavnik.
Odrastanje uz društvene mreže
Napominje da je danas sve kompliciranije i teže jer je i odrastanje samo po sebi teže te se djeca nose s nekim problemima i izazovima koji nekada nisu niti postojali, poput društvenih mreža.
– Danas djeca odrastaju s puno više izazova i neugodnih situacija nego nekada. Nije im lako. Ovisni su o društvenim mrežama, mobitelima, žive u svijetu u kojem je bitno biti lijep, dok se pamet ne cijeni dovoljno i samim time učitelj je marginaliziran kao osoba, zaključuje naš sugovornik.
Jovanović je jako ponosan na svoju školu. Ona je, naglašava, na vrlo dobrom glasu, a to potvrđuju i informacije koje dobivaju iz srednjih škola u koje njihovi učenici dolaze sa velikim kvantumom znanja s kojim im je onda srednjoškolsko obrazovanje olakšano.
– Unatoč pritiscima roditelja i drugih u našoj školi učenik se mora potruditi za peticu i to možemo i dokazati. Primjerice, mi smo četvrta škola u Istri po najmanjoj razlici između završnih ocjena i ocjena iz državne mature, a druga u Puli.
Dakle, naša djeca te ocjene doista i zasluže i kod nas nema toliko velike inflacije petaša, što opet nije popularno kod mnogih roditelja. Naša škola ima dvadesetak državnih prvaka, ima more županijskih prvaka, od obrazovnih predmeta do sporta i na to sam jako ponosan.
To i mene gura naprijed, kolege rade na puno projekata, postali smo i eko škola, a postali smo i vježbalište fakulteta za hrvatski i povijest. I sve to zahvaljujući entuzijazmu i upornosti samih učitelja koji su sve to postigli bez puno pomoći drugih, zaključuje naš sugovornik.
Igor Jovanović rođen je 1974. u Puli gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je povijest te hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Puli, Sveučilištu u Rijeci. Od 2000. radi kao nastavnik u istarskim školama, a od 2004. radi kao učitelj povijesti u OŠ Veli Vrh. Uz prosvjetni rad bavi se istraživanjem različitih tema iz novije povijesti Istre i pisanjem stručnih radova te prikupljanjem videosvjedočanstava žrtava totalitarnih režima.
Sudjelovao je i predavao na nekoliko značajnih državnih i međunarodnih znanstvenih skupova i seminara o holokaustu. Član je različitih strukovnih vijeća, udruga i Istarskog povijesnog društva. Doktorirao je povijest na Univerzi na primorskem u Kopru 2023. godine.
