Sva ova uzbuna oko koronavirusa i mjera predostrožnosti koje bi trebale pomoći da se zaraza ne rasplamsa bacili su svjetlo na jednu staru sramotu, koja toliko dugo već traje da smo se na nju svi naviknuli.
Radi se o tome da su sapun i papir u školskim zahodima mnogim đacima ostali trajna nepoznanica tijekom cijelog školovanja. Mnogi su maturirali, a da u školi sapun nisu vidjeli.
Danas, u doba kad i zadnja birtijetina na kolodvoru mora imati, i uglavnom ima, WC papir, papirnate ubruse i tekući sapun u zahodu, u brojnim splitskim školama, a slična je priča i u cijeloj Dalmaciji, nema ničega osim vode u špinama!
Kad je prije par dana Ministarstvo znanosti i obrazovanja proslijedilo školama preporuke Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo o tome kako se moraju ponašati učenici, mogli su samo “zavariti od smija”.
Kako licemjerno reći školskoj djeci da “peru ruke sa sapunom i tekućom vodom te ih suše jednokratnim ručnicima ili sušilicama sa cirkulirajućim zrakom ili da koriste dezinficijense na bazi alkohola”.
U pojedinim splitskim školama se zna tu i tamo naći pokoji sapun i papir, ali to su iznimke. Brojni su nas čitatelji zvali i tvrdili kako im se djeca žale da baš nikada nema higijenskim potrepština u školi, nego da ih djeca nose od kuće.
Prava škola za život!
Sve ove primjedbe proslijedili smo Blaženki Divjak, te je direktno pitali tko je za to odgovoran i što planira poduzeti po pitanju sramotnih higijenskih uvjeta u obrazovnim ustanovama.
Odgovor nas je prilično iznenadio. Iz Ministarstva prebacuju odgovornost na osnivače (veće gradove i županije) i same škole, kojima, čini se, transferiraju pristojnu svotu novca iz državnog proračuna u tu svrhu.
– Sav
potrošni materijal nabavlja se iz sredstava osnivača, a oni za to dobivaju više od milijardu kuna godišnje za potrebe škola. Imaju i izravne prihode koje moraju pridodati na taj iznos i nema nikakva razloga da osnivači ne skrbe o školama jer je to njihova zadaća – kažu nam u Ministarstvu.
Napominju kako je Divjak poručila osnivačima i školama da “se moraju pobrinuti da sapuna i osnovnih higijenskih potrepština u školama bude.”
Sudeći po izjavi Mate Omazića, pročelnika splitske Službe za društvene djelatnosti, i Grad svoj dio posla po tom pitanju izvršava. Kaže da je nedopustivo da djeca ne mogu propisno oprati ruke u školama i prebacuje lopticu na ravnatelje.
Mi ćemo se ovdje zaustaviti, jer će vjerojatno na kraju za sve krive ispasti čistačice. A ako i jesu “munile” koju rolu papira, valjda bi i njih netko morao kontrolirati.
Reći ćemo samo da je sramota da ovakav tekst pišemo 2020. godine. I dodati da bi sanitarni inspektori ponekad mogli navratiti i do škola.
A dok se to ne dogodi prenijet ćemo sam dio komentara na naš tekst u kojem smo nekidan upozorili na ovaj veliki javnozdravstveni problem.
– Moja je u ponedjeljak, prvi put otkad ide u školu, vidila tekući sapun u školskom WC-u.
– WC papir u školskom WC-u? Šalite se?
– Ni za vrijeme rata nije bilo gore.
– Ko će im dat sapuna i papira? Ja svojoj, od prvog dana kako je krenila u skolu, u torbu spremam papirnate i vlažne maramice i gel za dezinfekciju ruku.