, Jutarnji list
Odluka ministra Fuchsa da svi učenici za tri tjedna krenu u školu rezultirala je burnom raspravom
Nismo mi zaplašeni ili iracionalni roditelji. Gledamo što se oko nas događa i smatramo da sigurnost mora biti ispred svega. Ono što se sada događa, bojimo se, jest srljanje i forsiranje otvaranja škola iako postoji mogućnost da škole postanu nova žarišta koronavirusa. Argumenti poput ‘rade kafići, pa zašto ne bi i škole’ su krajnje bedastoće – ispričala nam je Ana Basić, majka zagrebačkog gimnazijalca i jedna od pokretačica inicijative “Sigurnost prije svega”.
Inicijativa punog imena “Sigurnost prije svega – mogućnost odabira online nastave za 2020./2021.”, koja je u tjedan dana na društvenim mrežama prikupila čak 2000 pratitelja, smatra odluku novog ministra obrazovanja i znanosti Radovana Fuchsa da se na jesen pošto-poto kreće u školu ishitrenom. Traže od Ministarstva opciju dva paralelna nastavna modela – konvencionalnu nastavu u školi i online nastavu od kuće, a roditeljima na izbor koji će model za svoje dijete izabrati.
– Škola je na prvom mjestu, a zalaganje za online školu, gdje bi djeca bila sigurnija, nije protiv škole, baš suprotno. Znamo da postoji mogućnost da će se žarišta pojaviti u školama, a što će onda biti? Dijete će morati u samoizolaciju, a i roditelji s njima. Kako će se to onda odraziti na ekonomiju? – pita se Basić, dodajući da njihova inicijativa ne daje prednost jednoj ili drugoj opciji, fizičkoj ili online nastavi, već se zalažu da se između njih – može birati.
Početkom tjedna uputili su ministru Fuchsu pismo s trinaest točaka. U njemu navode da, osim bojazni da škole neće uspjeti osigurati potrebne higijenske i epidemiološke uvjete za djecu, postoje djeca s kroničnim bolestima, poput astme, njih barem 10 posto, kojima pohađanje klasične nastave u ovim okolnostima predstavlja rizik. Također, brine ih organizacija nastave unutar razreda.
Kako će učenici biti razmješteni, na kojoj udaljenosti, koliko će biti učenika po klupama? U Ministarstvu su, naime, svjesni da dio naših škola nema prostorne uvjete za mjeru fizičke udaljenosti od 1,5 metara. A u nekim razredima sjedi i više od standardom previđenog maksimalnog broja od 28 učenika.
Iz džepova roditelja
Prema zadnjim informacijama, Ministarstvo je u kontekstu zaštite učenika razmatralo uvođenje tzv. njemačkog modela, odnosno da učenici nose zaštitne maske na hodnicima, ali ne i u učionicama. Iz inicijative tu opet podižu pitanje – ako će maske biti obvezne, tko će ih financirati? Iz Ministarstva se brane da se to još mora ustanoviti. Načelno, ako će maske biti obvezne, onda će to biti obveza države, a ako će biti stvar preporuke, onda će ići iz džepa roditelja.
Što se ostalih mjera tiče, kako doznajemo, naše Ministarstvo razmatra i britanski model. Njihova je ideja, primjerice, da se u klupe prvo vrate najmlađi učenici, oni od prvog do četvrtog razreda, a potom se postepeno puštaju i stariji razredi. Također, Britanci, kao i Danci, razmatraju uvođenje tzv. “zaštitnih balona”, odnosno ograničavanje grupe učenika na najviše 12, a onda bi za svaku grupu kreirali poseban raspored za nastavu, užinu i odmore. Tako bi lakše identificirali zarazu i obuzdali je stavljajući u samoizolaciju samo manje grupe od 12 učenika. Kako će se to točno provoditi, Ministarstvo još uvijek nije odredilo.
U europskom krugu, oni s najekstremnijim metodama su Švicarci. Oni su svoje razrede brojčano prepolovili, a učionice su podijelili na “osobne prostore”, to jest ocrtali su kvadrate ljepljivom trakom unutar kojih bi sjedio svaki učenik i tako minimizirao svoje fizičke kontakte s razrednim kolegama. U Japanu, recimo, zbog velikog broja djece to su morali urediti drugačije. Tako njihovi učenici jedan dan imaju nastavu u školi, a drugi dan online, naizmjenice. Bio bi to scenarij mješovite nastave koji se spominjao kao ideja u našem javnom prostoru.
Uglavnom, kad se podvuče crta, situacija je u većini od 185 zemalja koje su svoje škole pojavom koronavirusa zatvorile sljedeća: povratak u klupe i fizičke učionice je imperativ. Ministarstva obrazovanja tih zemalja, a nije tu iznimka ni hrvatsko, hrabre se podacima nedavnog istraživanja iz Južne Koreje da djeca, posebno oni od deset godina i mlađi, imaju puno manje šanse biti prijenosnici koronavirusa od odraslih. No, osim toga, kao krunski argument povratka u klupe iskače i onaj da “djeci škola služi i za socijalizaciju, što ne mogu dobiti u online okruženju”.
Roditeljske preferencije
Ali inicijativa “Sigurnost prije svega” s time se ne slaže. Točnije, smatraju da socijalizacija u ovim uvjetima neće biti moguća sa zaštitnim maskama i obvezom fizičkog distanciranja (kako bi se to provelo, recimo, u Švicarskoj).
Stoga, u istraživanju koje su proveli među članovima, na uzorku od 145 roditelja s djecom između 7 i 20 godina, više od 70 posto njih izjasnilo se za online nastavu kao preferirani model za novu školsku i akademsku godinu. S druge strane, njih 17 posto želi da se nastava održava konvencionalno – u školi, devet posto je za mješoviti model, a oko tri posto za nastavu preko TV-a. I takvi podaci dolaze usprkos tome što je 20 posto njih dosadašnju provedbu nastave na daljinu ocijenilo kao lošu i iznimno lošu, 30 posto kao dobru, a 50 posto kao izvrsnu.
Cijela plejada različitih iskustava s online nastavom možda se nabolje vidi na roditeljskim komentarima u sklopu ankete (koju nam je inicijativa ustupila).Tako dobar dio roditelja navodi da su se njihova djeca uz online nastavu “napokon osamostalila u učenju”. Drugi dio, pak, smatra da online nastava nije adekvatna i boji se, ako se to nastavi, da će “djeca odrasti u ravnozemljaše”. No, više od dvije trećine njih kao glavnu manjkavost online nastave ističe previše domaće zadaće i nedovoljnu podršku nastavnika, odnosno nedovoljno videopredavanja. Posebno to važi za predmete stranih jezika.
Krajnja mjera
Čak i uz sve to, veliki broj njih radije bi priliku još jednom dao online nastavi, ako je alternativa tome riskantni povratak u škole. Ali Ministarstvo obrazovanja i znanosti tu je nepopustljivo – “svi moraju u školu”.
Na pitanje koje smo Ministarstvu uputili, a to je hoće li uvažiti “opcionalnost” koju roditelji traže, odgovorili su nam da “neće omogućiti dobrovoljni izbor nastave” i da će zasad sva djeca na jesen morati u školu, a online nastava će se primjenjivati tek u nuždi.
– Ide se prema tome da sva djeca budu u školi, a online nastava bit će posljednja opcija koja će se primjenjivati ako dođe do situacije da djeca moraju u samoizolaciju. Razumijemo da postoje roditelji koji su zabrinuti, da postoje oni koji žele različite opcije, ali isto tako ima i roditelja koji nisu zadovoljni online nastavom i žele svoju djecu u školi – odgovorili su nam iz Ministarstva obrazovanja i znanosti aludirajući na to da, kakvu god odluku donijeli, neće moći udovoljiti zahtjevima svih roditelja koji su se, kako se sada čini, podijelili u dva tabora – kreda ili miš. Jedni bi djecu u školu, kako bog zapovijeda, a drugi se opravdano pitaju isplati li se taj rizik ako već imamo sve blagodati moderne tehnologije.
Spominjala se, uzgred rečeno, nedavno i mješovita nastava kao neki treći put, u kojoj bi dio učenika išao na nastavu u školu, a dio imao online nastavu. Prije nekoliko dana osvrnuo se na mješovitu nastavu pomoćnik ministra obrazovanja Momir Karin u okviru tri moguća scenarija (normalna školska nastava, mješovita i online), ali ta opcija, kako se sada čini, Ministarstvo je izbacilo iz igre. Mogla je figurirati kao potencijalno kompromisno rješenje za roditelje koji traže pravo izbora, ali očito je zaključak Ministarstva da je ‘mješovitu’ teško provesti.
I može se pretpostaviti zašto. Nebrojeni se “logistički” i kadrovski problemi tu naziru. Prvenstveno, koji su to nastavnici koji će paralelno provoditi nastavu na “dva fronta”, u učionici i za računalom? Hoće li to biti isti nastavnici za sve? Ako da, tko će provjeravati ispunjavaju li djeca svoje zadaće? S druge strane, ako će jedan nastavnik provoditi i jedan i drugi oblik nastave, pod pretpostavkom da, recimo, ima pola razreda u školi, a pola razreda doma, znači li to da će dnevno morati raditi i po 12 sati kako bi se svima posvetio?
S druge strane, u problemu su i roditelji. Kako će oni s djecom od prvog do četvrtog razreda osnovne škole ostaviti školarce, koji još uvijek ne mogu biti samostalni, da sami od doma prate online nastavu? Opet, oslonimo li se tu na anketu inicijative “Sigurnost prije svega” vidljivo je da većina roditelja za to ima jedno od tri rješenja: djecu ostaviti djedu i baki ili uzeti godišnji/bolovanje kako bi s djecom mogli biti doma ili plaćati dadilju. Sve bi se tri opcije, vjerojatno, u nekom trenutku pokazale problematičnima na duge staze.
Miroslav Mađarić, predavač na Algebri, član roditeljske inicijative “Sigurnost prije svega” i jedan od pionira nastavne metode tzv. “izokrenute nastave”, također smatra da je veliki problem to što Ministarstvo još uvijek nema nikakav koncept kako bi se “krizna” online nastava odvijala i izgledala, a uz to se i debelo kasni s donošenjem konkretnih odluka.
– Može se vidjeti iz popisa članova nove Radne skupine da o online nastavi uopće nisu razmišljali. Tri su tjedna do početka škole, a mi još uvijek ništa ne znamo – ogorčen je. U četvrtak je, naime, oformljena Radna skupina od 23 člana. Uglavnom su tu predstavnici epidemiologa, Sindikata, Agencije za odgoj i obrazovanje, CARNET-a, ali i jedna klinička psihologinja. Oni bi trebali, prema najavi Ministarstva, idući tjedan, a najkasnije do kraja kolovoza, donijeti konkretne smjernice i odluke o novoj školskoj godini.
Mađarić, pak, smatra da bi Ministarstvo trebalo u Radnu skupinu dovesti i neke stručnjake za online nastavu. U tom kontekstu, kaže, trebalo bi porazmisliti o nastavnoj metodi tzv. “izokrenute nastave” (flipped classroom), koja je trend u cijelom svijetu, a prema kojoj bi se djeci mogli osigurati bolja epidemiološka zaštita i puno manji boravak u školi. Metoda koja kombinira digitalne tehnologije i nastavu na temelju eksperimenata, prakse i projekata u Hrvatskoj je gotovo nepoznata. Provode je, kako kaže, on na Algebri i profesor Predrag Pale na FER-u.
– Riječ je o tome da umjesto razredne nastave učenici unaprijed gradivo dobiju online i samostalno se upoznaju s predavanjima. Dakle, na nastavu u školu dolaze pripremljeni, a onda na satu s nastavnikom raspravljaju o pročitanom, rade primjere, rade u grupama i projektno. Apsolutno primjereno za sve uzraste. Tu se onda može lakše organizirati da djeca u školu dolaze nekoliko puta tjedno, po potrebi, u manjim grupama – objašnjava Mađarić.
Na problematiku online i fizičke nastave malo drugačije gleda Željko Stipić, predsjednik školskog sindikata Preporod. Muči ga prvenstveno to što bi se takav dvostruki oblik izvođenja nastave, kao i proljetos, “prebio” na leđima istih nastavnika koji za više posla ne bi dobili i veće plaće.
– Ako bi se išlo prema tim modelima, onda je jasno da bi nastavnici radili dvostruki posao. Imali smo situaciju, a o tome mediji nisu pisali, da su nastavnicima bile smanjene plaće u vrijeme lockdowna, odnosno ukinuta im je naknada za smjenski rad jer su radili na daljinu. I to se događa u trenucima kada nastavnici nemaju radno vrijeme, rade od doma i pripremaju online nastavu koja podrazumijeva da nekada i u gluho doba noći ispravljaju zadaće – govori Stipić.
Drugim riječima, ako bi se i išlo na neki mješoviti oblik organizacije nastave, smatra Stipić, koji bi uključivao online i fizičku nastavu, trebalo bi mijenjati Zakon o radu i kolektivni ugovor kako bi nastavnici bili pravedno kompenzirani. Iz Ministarstva, međutim, kažu da vrednovanje nastavničkog online rada nije baš tako jednostavno i da ima različitih primjera među nastavnicima.
– Imali smo nastavnike koji su mislili da je njihov posao završen ako učenicima pošalju neke materijale preko WhatsAppa, a naravno da je bilo i onih koji su radili od 0 do 24. Međutim, kako tu onda naći pravilan model? – naglašavaju, dodajući da su naravno otvoreni za sve sugestije, a baš zato su u Radnu skupinu uključeni i predstavnici Sindikata.
Predsjednik sindikata, ipak, smatra da bi se sve to moglo riješiti tako da se što prije u zakonodavstvo zavedu tzv. “atipični” oblici nastave i da se prekine praksa improvizacije. Na taj bi se način jasno propisalo kako bi nastava izgledala u izvanrednim okolnostima. Prema njemu, škola na daljinu koja se provodila u prošloj školskoj godini bez podloge u zakonodavstvu ne može se ni praktično regulirati, ni za nastavnike, ni za učenike. Navodi primjer.
Bez dileme
– Nema dileme da je u školi na daljinu bilo učenika koji u njoj uopće nisu sudjelovali, ili je nisu shvatili dovoljno ozbiljno, ili su jednostavno koristili situaciju. Mi trenutno nemamo nikakve podatke koji bi nam rekli koliko je takvih učenika, a osim toga, kako zakon ne poznaje oblik nastave na daljinu, osim za učenike s teškoćama, mi na te učenike ne možemo primijeniti nikakve pedagoške mjere – naglašava problem.
S tim u vezi izranja i pitanje koliko je onda učenika doista savladalo prošlogodišnje gradivo. Pojedini nastavnici kemije u sedmom razredu, dodaje, požalili su se da s učenicima nisu stigli obraditi cjelinu Periodnog sustava elemenata jer je, jednostavno, to nemoguće obraditi u online uvjetima, treba im razredna ploča. U osmom razredu te iste učenika sada čekaju jednadžbe koje neće moći raditi bez prethodnog poznavanja Periodnog sustava elemenata.
– Ja sam baš iz toga razloga predlagao inicijalne testove na početku godine. Na taj bi se način moglo vidjeti jesu li učenici usvojili prošlogodišnje gradivo i imali bismo snimku situacije. Nastavnici bi potom mogli ponoviti gradivo ako ustanove da učenici ne vladaju znanjem koje im treba da prijeđu na novo gradivo – predlaže Stipić.
Na taj prijedlog iz Ministarstva opet ne daju jednoznačan odgovor. Smatraju da bi svaki nastavnik već trebao imati dobar uvid u to kako njihovi učenici stoje s prošlogodišnjim gradivom i je li ponavljanje potrebno. Nisu za to da se inicijalni testovi uvedu kao opće pravilo za početak godine.