Kad o školstvu odlučuje politika, ne treba čuditi sječa maturanata

Za hrvatske prilike nezabilježena »sječa maturanata« (čak će 1041 na popravni krajem kolovoza!) iznenađenje je samo za one koji dulje ne prate, ili nisu dio hrvatskog školskog sustava. Oni koji su »unutra« vrlo dobro znaju da je sve skupa u velikoj mjeri posljedica činjenice da o školstvu više ne odlučuje struka, dakle prosvjetari, već – politika. Vidi se to i po tome što su ove porazne rezultate najčešće komentirali političari, te tek tu i tamo pokoji ravnatelj ili profesor. Naravno da bi trebalo biti obrnuto. I naravno da se to neće dogoditi. Jer, politika u prevelikoj mjeri u Hrvatskoj odlučuje o svemu, pa i o školstvu.

Uništavanje hrvatskog školstva počelo je onog trenutka kad su, nedugo po osamostaljenju Hrvatske, političari na cijeli školski sustav počeli gledati ne kao na temelj za stvaranje zdravog, naprednog i obrazovanog društva, već ponajprije kao na područje gdje postoji itekako bitan broj – birača!

Naravno, birači nisu učenici, već su to njihovi roditelji te bake i djedovi. A to je po učeniku ohoho birača. Njih treba zadovoljiti, učenici uopće nisu bitni – klasično je razmišljanje klasičnog hrvatskog političara koji u skladu s tom »broj birača je najbitnija stvar na svijetu« postavkom kreće u stvaranje sustava u kojem će cjelokupan školski sustav biti usmjeren na to da budu sretni i zadovoljni ne učenici, već njihove mame, tate, djedovi i bake. Zašto? Pa zato jer oni dolaze na birališta! A kako će oni biti sretni? Pa tako da njihova djeca i unuci imaju odlične ocjene. Dobro, može negdje i neka četvorka, ali niže od toga – nema šanse!

Naravno, malo namjerno karikiramo, ali u osnovi je to – to. Što bolje ocjene, to će roditelji biti sretniji. Da bi se to provelo, od nastavnika i profesora treba zahtijevati da snižavaju kriterije, a ako ima onih neposlušnih – a uvijek ih ima – onda se to rješava tako da nezadovoljni roditeji prijave pedagoškoj inspekciji tog »monstruma« koji malom ili maloj ne da peticu. A kad pritužba dođe do nadležnih, ona se u gotovo stopostotnom broju slučajeva, rješava u korist roditelja. Takav pritisak od onih »neposlušnih« prosvjetara vremenom čini poslušne i prilagodljive pa petice frcaju i kad treba i kad ne treba. I svi smo skupa baš sretni jer škola ide tako lijepo da je milina. Sve tamo do mature.

Ovoj tipično hrvatskoj političkoj anomaliji priključenoj na školski sustav poput najopasnijeg parazita, pridružiti treba i općesvjetsku okrenutost digitalnoj tehnologiji koja omogućava da se vrlo lako dođe do najrazličitijih podataka. Klik tu, klik tamo, i već imaš sve što ti treba. Zašto čitati lektiru kad je sažeto i obrađeno imaš na internetu?! Čemu učiti i pamtiti podatke o tamo nekim godinama i likovima kad je sve što trebaš uguglati godinu ili ime i evo ti pod nosom svega! I tako iz predmeta u predmet, pri čemu ovo »klik učenje« traje već nekoliko generacija pa nam iz osnovnoškolskih i srednjoškolskih te gimnazijskih klupa često izlaze učenici koji znaju kako klikovima naći to štraže, ali kad to nađu, ne znaju što bi s tim.

Ima i drugih, i to itekako pohvalnih i pozitivnih primjera. Postoje i škole i učenici koji itekako drže do svog znanja i uspijevaju ostvarivati sjajne rezultate te dosegnuti visoke standarde znanja koje su sami sebi postavili kao cilj. Nažalost, oni su sve više izuzetak, a ne pravilo i oni do tih rezultata i viskog stupnja obrazovanja dolaze ponajprije vlastitim trudom koji znači krupnu nadogradnju svega onoga što im sustav nikada nije pružio. Veliki – i sve veći – broj ostalih ostaje se koprcati u sustavu koji im kroz ocjene uporno tvrdi kako su divni i bajni, iako je to daleko od istine.

Najbolje su to osjetili ovi koji su pali i koji umjesto uživanja u posljednjem ljetu prije fakulteta, sad s puno neizvjesnosti očekuju jesenski rok. No, ne trebaju brinuti. Prolaznost će biti izuzetno velika. Kako će to biti izvedeno, tek ćemo vidjeti, ali ono što je sto posto sigurno je da aktualna vlast uoči jeseni koja možda donosi i prijvremene izbore, neće htjeti ljutiti mame, tate, bake i djedove – čitaj birače. Kriteriji će, »na neku čudnu foru« kako to pjeva Johhny B. Štulić, biti bitno smanjeni i djeca će maturirati. A iduće školske godine – bez obzira tko bude na vlasti – posebna će se pažnja posvetiti maturi i to dodatnim snižavanjem kriterija, kako se ne bi ponovila sječa maturanata ljeta 2019. godine. To, naravno, neće riješiti problem slabog znanja, ali političarima to nije ni bitno. Bitno je da birači ne budu ljuti. Za mlade će lako. Ionako će većina brzo napustiti Hrvatsku.