Trećina zemalja ne poduzima nikakve mjere da pomogne učenicima nadoknaditi izgubljeno znanje
01.03.2022.
Priredila Ivana Čavlović
„Učenje na daljinu bilo je spas za mnogu djecu širom svijeta tijekom zatvaranja škola. Ali ne možemo stati na tome; ponovno otvaranje škola mora podrazumijevati i provedbu korektivnih programa kako bi se učenicima pomoglo da se vrate na pravi put i osiguralo da se najviše pomogne upravo najranjivijim skupinama djece”, poručuju iz UNICEF-a
Otprilike svaka treća zemlja u kojoj su škole bile zatvorene tijekom pandemije bolesti COVID-19 još ne provodi programe oporavka, navodi se u globalnom istraživanju UNESCO-a, UNICEF-a, Svjetske banke i OECD-a o nacionalnim obrazovnim odgovorima na zatvaranje škola zbog koronavirusa. Istodobno, samo trećina zemalja poduzima korake za mjerenje gubitaka u učenju na primarnoj i nižoj sekundarnoj razini, uglavnom među zemljama s visokim dohotkom.
„Mjerenje gubitka znanja ključan je prvi korak prema ublažavanju njegovih posljedica. Iznimno je važno da zemlje ulažu u procjenu veličine takvih gubitaka kako bi provele odgovarajuće korektivne mjere”, izjavila je Silvia Montoya, ravnateljica UNESCO-ova Instituta za statistiku.
Dopunska nastava kao ključna pomoć učenicima
Manje od trećine zemalja s niskim i srednjim prihodima izvijestilo je da su se svi učenici vratili u učionice, ali i istaknula činjenicu da će to povećati rizik od gubitka znanja i odustajanja od školovanja. Međutim, većina zemalja izvijestila je da se koristi barem jednim oblikom informiranja kako bi potaknula povratak učenika u školu, uključujući angažman u zajednici, praćenje rada u školama, promjenu sanitarnih i higijenskih usluga, financijske poticaje te preispitivanje politika pristupa.
„Dopunska nastava ključna je pomoć djeci koja su izostala iz škole da se vrate na pravi put i smanje dugoročne gubitke u znanju i učenju. To zahtijeva hitne napore za mjerenje razine znanja i prikupljanje kvalitetnih podataka o praksama u učionicama”, naglasio je Jaime Saavedra, globalni direktor za obrazovanje u Svjetskoj banci.
Istraživanje, u kojem su sudjelovale 142 svjetske države, dokumentira način na koji prate i ublažavaju gubitke u učenju, rješavaju izazov ponovnog otvaranja škola i primjenjuju strategije učenja na daljinu, a obuhvaća institucije od vrtića do srednje škole.
„Učenje na daljinu bilo je spas za mnogu djecu širom svijeta tijekom zatvaranja škola. Ali za najranjivije skupine čak ni to nije bilo dovoljno. Svako se dijete što prije mora vratiti u učionicu. Ali ne možemo stati na tome; ponovno otvaranje mora podrazumijevati i provedbu korektivnih programa kako bi se učenicima pomoglo da se vrate na pravi put i osiguralo da se najviše pomogne upravo najranjivijim skupinama djece”, izjavio je dužnosnik odjela za obrazovanje u UNICEF-u Robert Jenkins.
Mjere za ublažavanje potencijalnih gubitaka
U studiji je zabilježeno da su zemlje odgovorile različitim mjerama za ublažavanje potencijalnih gubitaka u učenju zbog zatvaranja škola: oko 40 posto zemalja produljilo je akademsku godinu, a neke od njih usmjerile su se samo na određena područja nastavnoga plana i programa. Međutim, više od polovice zemalja izvijestilo je da nije bilo prilagodbi niti će biti napravljene. Mnoge zemlje poboljšale su zdravstvene i sigurnosne standarde u učionicama za vrijeme provođenja ispita, ali je pak 28 posto zemalja otkazalo ispite u višim razredima osnovne škole te oko 18 posto u srednjim školama. Revidiranje pristupnih politika nije bio uobičajen potez, posebno kad su u pitanju djevojčice, što je razlog za zabrinutost jer su adolescentice izložene najvećem riziku odustajanja od školovanja u zemljama s niskim i srednjim primanjima.
Istraživanje također propituje učinkovitost učenja na daljinu te s time povezanu potporu. Rezultati pokazuju da je većina zemalja poduzela više radnji kako bi omogućila učenje na daljinu: radijska i TV emitiranja bila su popularnija u zemljama s niskim dohotkom, dok su zemlje s visokim dohotkom osigurale internetske platforme za učenje. Međutim, više od trećine zemalja s niskim i srednjim dohotkom izvijestilo je da je time obuhvaćeno tek manje od polovine osnovnoškolaca. Za osiguravanje kvalitetne provedbe potrebne su strategije učenja na daljinu prilagođene kontekstu, roditeljski angažman, podrška nastavnika te jamstvo da marginalizirane skupine djece neće biti zapostavljene. Također se zahtijeva generiranje preciznih podataka o učinkovitosti učenja na daljinu. Iako je 73 posto zemalja procijenilo učinkovitost barem jedne strategije učenja na daljinu, još uvijek postoji potreba za boljim dokazima o učinkovitosti u najnepovoljnijim okružjima.
Kakva je učinkovitost učenja na daljinu?
„Vidljiva je potreba za iznošenjem boljih dokaza o učinkovitosti učenja na daljinu, posebno u zemljama s nepovoljnim okružjem, te za podupiranjem razvoja digitalnih politika učenja”, izjavio je Andreas Schleicher, ravnatelj Uprave za obrazovanje i vještine u OECD-u.
U 2020. godini škole diljem svijeta bile su u potpunosti zatvorene u prosjeku tijekom 79 nastavnih dana, što je otprilike 40 posto ukupnih nastavnih dana u zemljama OECD-a i skupine G20. Brojke su se kretale od 53 dana u zemljama s visokim dohotkom do 115 dana u zemljama s nižim srednjim dohotkom. Slijedom toga, 49 posto zemalja povećalo je proračun za obrazovanje u 2020. u odnosu na 2019., dok je 43 posto zadržalo svoju proračunsku konstantu. Sredstva su se trebala povećati u 2021., budući da je više od 60 posto zemalja planiralo povećati svoj proračun za obrazovanje u odnosu na 2020. godinu.
Ovi podatci jačaju važnost ponovnog otvaranja škola, korektivnog učenja i učinkovitijih sustava učenja na daljinu koji mogu bolje izdržati buduće krize i doprijeti do svih učenika. To pokazuje da je mjerenje gubitaka u učenju zbog bolesti COVID-19 povezanih sa zatvaranjem škola ključan potez za većinu zemalja.