IMENOM I PREZIMENOM PROTIV ANONIMNIH PRIJAVA

17.05.2019

Ovih se dana pojavila još jedna hvalevrijedna inicijativa  prosvjetara okupljenih na  društvenim mrežama.  Podsjetimo se,  prije pola godine upravo su učitelji objedinjeni oko dviju facebook skupina, Nastavnici organizirano i Školska zbornica, zajedno sa Sindikatom Preporod, organizirali prosvjed u Zagrebu kojim se stalo u zaštitu čakovečkog nastavnika Franje Dragičevića. Više tisuća okupljenih prosvjednika tada je iskazalo i nezadovoljstvo sve lošijim i lošijim stanjem sigurnosti u školama.

Iako u ovom trenutku još uvijek nije poznato s kojim će rješenjima izaći, nakon prosvjeda  oformljena radna skupina, te tako nije ni moguće ocijeniti ukupni učinak prosinačkog prosvjednog skupa, već sada se može zaključiti da se 15. prosinca suradnjom sindikata i fejsbukovaca  „izvuklo“ mnoge prosvjetare iz virtualnog u stvarni svijet. Pokazalo se, također, da je suradnja moguća i među onima koje dosad nisu zajednički rješavale probleme.

Inicijativa o prikupljanju potpisa za zaustavljanje pošasti anonimnog denunciranja učitelja i nastavnika, izazvana bizarnom situacijom u kojoj bi se žrtva (nastavnica kojoj je zapriječeno održavanje sata) trebala ispričati krivcima (učenicima koji su markirali). Ispriku je zatražila Savjetnica koja je, potaknuta anonimnom dojavom, ubrzo stigla u školu. U samoj brzini ne bi bilo ništa sporno, da se često na dolazak i savjetnika i inspektora, izazvanih potpisanim prijavama, ne čeka mjesecima.

Dodatni nadzor rada učitelja i nastavnika nakon anonimnih dojava – problem je koji u školama postoji desetljećima. Promijenilo se desetak što ministara što ministrica, sve ih se raznih strana upozoravalo na štetne posljedice postojećeg rješenja, nitko nije malim prstom mrdnuo kako bi se stvari promijenile. Od onih koji su postojeće rješenje branili, obično se moglo čuti tek da su i učenici i roditelji slabija strana, a učitelji i ravnatelji jača, te da se, unatoč mogućih zlouporaba, ovako štiti slabije od mogućeg revanšizma jačih.

Ne samo da odavno ne stoji postavka učiteljima kao jačoj i učenicima i roditeljima kao slabijoj strani, a samim time nema opravdanog uporišta za provjere nakon anonimnih dojava, nego se ustrajavanjem na postojećem rješenju vatra gasi benzinom i tako slabi ionako slabiju stranu. Pri tom se sve češće, koristeći prednosti koje donosi anonimnost , pojedinci upuštaju neosnovanim optužbama „rješavati“ čak i probleme koji nemaju nikakve veze sa školom.  Ima slučajeva da se lažnim dojavama rješavaju poslovni problemi, problematični krediti, neraščišćeni imovinsko-pravni odnosi, čak i bračno-izvanbračne razmirice.

Ako netko misli da se oko posljednjeg razloga možda malo pretjeralo, evo konkretnog primjera.  Nedavno mi se izjadala kolegica iz jedne osnovne škole, da joj je savjetnica po nalogu inspekcije u dvije godine čak tri puta češljala dokumentaciju i „hodočastila“ na sat, jer ju je anonimno prijavljivala bivša ljubavnica njenog muža. „Lakše mi je bilo čak i spasiti brak, nego se zaštititi od te žene čijoj sam nećakinji predavala engleski i bila razrednica. Kad sam se s teškom mukom odlučila potužiti svom ravnatelju i samoj inspektorici, oboje su samo bespomoćno slegnuli ramenima.!“

„Put do pakla je popločan dobrim namjerama“ –poslovica  kojom se možda i mogu objasniti namjere pokretača sadašnjeg nakaradnog rješenja. Njegovi današnji  zagovaratelji ne žele shvatiti da se puno toga u školstvu promijenilo, da je klatno „moći“ promijenilo smjer, da je danas dovoljno da učitelj učenika krivo pogleda i u roku od par sati završi na naslovnici novina ili kao udarna vijest na portalima.

Anonimne prijave su se odavno od sporadične pojave prometnule u pravu pošast. Neki podaci kažu da je svaka treća prijava anonimna. Ne stane li se ovome na kraj, a ova najnovija inicijativa tomu može doprinijeti, naskoro bi nam se moglo dogoditi da u školama i ne bude drugih prijava do anonimnih. Tada u školama i neće raditi nitko osim zaplašenih učitelja. Parafrazirajući kinesku poslovicu da čovjek koji se boji vode nikad neće posti ribar, tako ni čovjek koji učiteljski posao radi u strahu, nikada neće postati Učitelj.

Željko Stipić