
Josipa Gorup-Rožić, OŠ Ljubo Babić, Jastrebarsko Zaboravljeni smo!Preopterećeni smo samim neposrednim radom. Imamo veću satnicu nego naši kolege učitelji u redovitom sustavu. I satnica naših učenika veća je nego ona redovitih učenika. Administrativnih poslova imamo previše. U redovitim školama nedostaje nam stručna podrška. Nemamo njegovatelje, nemamo odgajatelje ni medicinsko osoblje. Štogod da se dogodi s našim učenikom, u našim je rukama. Ako je potrebno administriranje lijekova, to radimo mi, iako nemamo medicinsko obrazovanje. Ako je potrebna pomoć pri odlasku na toalet ili čišćenje nakon, to radimo mi. Pomoć pri kretanju, to radimo mi. Vježbanje također. Pomoć u učenju, također. Stoga je jasno da nismo samo emocionalno opterećeni, nego i fizički, jer obavljamo mnogo posla. Deficitarno smo zanimanje, nema nas, rijetko nas se može naći na burzi, nezaposlene, a mnogi naši kolege iz redovitog sustava odlaze, zbog ovakvih uvjeta rada. Imamo dojam da smo zaboravljeni, i mi i naša djeca, te se zaboravlja na tu inkluziju o kojoj stalno govorimo.