Piše: Sanja Brajević, 14.05.2020. Deset tjedana nisam čula zvono, nisam otvorila vrata razredne učionice i niti jednom nisam oprala ruke od krede. Ništa od toga mi zapravo niti ne nedostaje. Zvono često i u razredu ne čujem. Vrata lupetaju i u mome stanu. Ruke sam oprala nebrojeno puta i bez bijelih tragova krede. Deset tjedana ja tako radim na daljinu i promišljam što mi ta daljina tako smeta. Za početak, smeta mi njezin naziv. Škola kod kuće s mamom i tatom bilo bi pravednije nazivati ju. Učiteljice na trećem mi zasigurno neće zamjeriti jer su možda već i same svjesne kako su postale pomalo i dosadne. Ništa osobno, moj malac misli da učiteljica Sara jako lijepo pjeva i crta ali mu jednosmjerna komunikacija ne odgovara. Radije mene pita što poželi. Ja mu uvijek odgovorim. Da ne spominjem svoju srednjoškolku koja zavidi bratu koji na kauču rješava matematiku. Ona jadna mora biti online od 9 do 5 i onda još ima tu glupu zadaću predati do ponoći (njen argument bratu koji niti ne zna koliko je sati). Dok se jedan drugome tako jadaju oko škole na daljinu i natječu se veličinom vlastite nesreće ja razmišljam kome je gore. Greška. Već sam uhvaćena u potencijalnu energiju, esej od 500 riječi iz geografije i računanje preko desetice s rastavljanjem drugog pribrojnika. Škola s mamom i tatom kod kuće, puno poštenije. Nadalje, smeta me ta daljina. Koliko utjecaja ima na ishod nastava na daljinu i najdalju udaljenost. Koliko su udaljeni od mene moji učenici bez računalne opreme, bez internetske veze, bez krova nad glavom, s krovom na glavi, oni u prebjegu, oni kod bake i djeda u ilegali, oni s mamom i tatom koji rade, oni s mamom i tatom koji su bez posla, oni slabovidni, oni s pomoćnikom u nastavi i oni koji trebaju tri pomoćnika u nastavi. Što ja to mogu toliko daleko od njih? Kad se riješim daljine, smeta me blizina i bližnji. Pitam se kako itko može biti produktivan od 8 do 16 ili 9 do 17h uz školu na trećem, školu na skypeu, školu na mailu, školu na zoomu, školu na appu, školu na zahtjev, školu bez zahtjeva, zadaću po rasporedu, zadaću u wordu, excelu, powerpointu i video snimljenu i audio zapisanu i  digitalno obrađenu u stripuu tri poglavlja?! I tako dok pomažeš bližnjem ovi daleko se čine još udaljeniji. Kad konačno bližnji usnu, pitam se tko još radi treću smjenu i kako to svima ide tako lako. Kako ja ne mogu biti produktivnija, korisnija, digitalno pismenija i manje umorna? Kad ne mislim na naziv, daljinu, bližnje, dođu ovi iz daleke daljine sa svojim preporukama i povratku u blizine. Najudaljenija mi stigne gospođa ministrica i njeni mali vilenjaci koji se čudom ne čude svojim izjavama. Još me više čudi vlastita začuđenost resornim ministarskim bedastoćama. Nisam li već pognutu glavu navikla puniti besmislicama u neprimjenjivim pravilnicima i izmjenama pravilnika i preporukama za samopromociju škole za život bez pokrića. Pa naposlijetku, kada završi ova škola na daljinu smetat će me njezina blizina koju će mi nametnuti već na jesen. Na jesen, kada se izborna propaganda pospremi za neke druge reprize i kada me izdaju svi izabrani, kada me opet bude sram prosvjedovati za 213kn dostojanstva i kada ću se opet pitati kako je moguće na sve pristati bez prisile i uvijek pasti na istu foru.