28.02.2025.
Piše Mirela Lilek, Jutarnji list
Zakonom o prijenosu vlasništva nekretnina, koji je stupio na snagu 11. veljače, Sindikatu hrvatskih učitelja (SHU) priznato je vlasništvo nad zgradom Hrvatskog učiteljskog doma na zagrebačkom Trgu Republike Hrvatske.
Zgrada je spomenik kulture, izgrađena 1889. godine, prema viziji Ivana Filipovića, osnivača triju učiteIjskih udruga, koje su bile i prvi vlasnici Doma, građenog doprinosima učitelja. Po zadnjim mjerenjima, zgrada ima oko 2500 kvadrata te dvorište. Do zagrebačkog potresa, koji je znatno oštetio dvokatnicu čije glavno pročelje gleda na HNK, zgradu su, uz SHU, koristili i ostali sindikati u predškolskom, osnovnom, srednjem i visokom obrazovanju i znanosti, a među ostalima i Hrvatski školski muzej koji će, prema potvrdi ravnateljice Anite Zlomislić, svoje pravo nad njom potraživati sudskim putem. Muzej je Državnom odvjetništvu uputio zahtjev za mirnim rješavanjem spora, a kako doznajemo, to je učinio i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja. Dok u Sindikatu znanosti o tome ne žele govoriti, ravnateljica Muzeja izričito tvrdi kako SHU nije pravni sljednik bivšeg vlasnika Udruženja učitelja, nastavni i profesora srednjih škola.
Pravni sljednik
Paralelno, u SHU uvjeravaju kako su novim zakonom, a nakon dugogodišnjeg rada na povratu sindikalne imovine, uspjeli dokaz: da su izvorni vlasnik Učiteljskog doma u Zagrebu, kao i Učiteljskog doma Vila Ružica u Crikvenici. Pozivaju se i na Sporazum o podjeli sindikalnih nekretnina, sklopljen, 2010. između pet sindikalnih središnjica, a kojim je Učiteljski do u Zagrebu izdvojen kao nekretnina koja nije predmet podjele. No Školskom muzeju inzistiraju – namjena tako značajnog spomeni morala bi ostati javna i kulturna zgrada Učiteljskog doma je, Muzej za umjetnost i obrt, jedinstvena povijesna zgrada u Hrvatskoj, građena upravo za – muzej.
– Ako sindikat dobije zgradu, bit će to loše za nju jer su oni u tih nekoliko desetljeća otkad postoje, po-kazali da ne znaju upravljati zgradom te kako ih ona zanima jedino kao nekretnina. Nisu se brinuli za zgradu ni u najosnovnijim stvarima, niti su ulagali u održavanje. U zgradu je ulagao jedino Muzej, odnosno njegov osnivač Grad Zagreb. Nakon potresa su nestali, a poslove o zgradi – interventne mjere zaštite, statičare, elaborate, prijave na obnovu i ostalo – provodio je i financirao Muzej, tvrdi ravnateljica Anita
Spomenička vrijednost
Smatra kako je zgrada zanimljiva sindikatima prije svega zbog njezine lokacije i komercijalnog potencijala. – Vjerojatno će je iznajmljivati, što otvara prostor komercijalizaciji zgrade i neprimjerenom korištenju, u kojem njezine spomeničke vrijednosti neće biti dostupne javnosti. Iz iskustva, mi u Muzeju mišljenja smo kako je za sindika-te daleko primjerenija neka druga zgrada, a da zaštićena kulturna dobra treba dati na upravljanje kulturnim institucijama koje će znati njima upravljati i moći ih održavati, kaže ravnateljica Muzeja, prema čijim je riječima Muzej, uz napore zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa u zgradi, uspio 2023. zgradu prijaviti na obnovu.
Obnova još nije počela.
– U zgradi treba biti jedino Hrvatski školski muzej i Hrvatski pedagoško-književni zbor, zato što je zgradu, uz dvije strukovne udruge – Učiteljsku zadrugu, Savez hrvatskih učiteljskih društava – u 19 st. podizao i Hrvatski pedagoško-književni zbor,i bio jedan od tri izvorna vlasnika, kaže Zlomislić. U novom zakonu HPKZ je izuzet, odnosno ostaje mu pravo na prostor. Pre-ma mišljenju ravnateljice Muzeja, napravljena je ogromna pogreška 1993.,kada su tri učiteljska stana u zgradi privatizirana, unatoč upozorenjima tadašnjeg ravnatelja Muzeja i struke, što svjedoči o volji da se nastavi loše upravljanje iznimno važnim kulturnim dobrom.
Da je poštenja…
Kako smatra; imamo idealne uvjete da cjelovito zaštitimo tako važan spomenik, ali s novim Zakonom Učiteljski dom gubi priliku da napokon bude prezentiran u svim svojim baštinskim vrijednostima, upozorava Anita Zlomislić, Inače, Školski muzej službeno je osnovan 1901. upravo u zgradi Učiteljskog doma. Fundus Muzeja danas čini oko sto tisuća muzejskih primjeraka, izuzetno je vrijedan arhiv i najveća pedagoška knjižnica u zemlji. U dijelu sindikata obrazovanja, koji i danas plaćaju komunalije za korištenje prostora u zgradi Doma, smatraju da su i oni trebali naslijediti tu zgradu.
– Da je poštenija, ovo pitanje riješilo bi se uvažavanjem i našega interesa. SHU nema ništa ekskluzivnije pravo od našeg sindikata. To je učiteljska imovina, a SHU se proglasio jedinim sljednikom, pa mu je zakonom pripalo pravo. Vjerojatno Vlada ima razloge zašto to čini, komentira Željko Stipić, predsjednik Školskog sindikata Preporod.
Zrinko Turalija, predsjednik Srednjoškolskog sindikata, još nije definirao buduće korake. – Imali smo u Domu prostore, sada smo pročitali Zakon. Piše što piše, važemo, kaže.
Matija Kroflin iz Sindikata znanosti potvrđuje tek da su pokrenuli pravni proces.
Predsjednica SHU-a Sanja Šprem sve je kratko komentirala porukom: – Sukladno Zakonu o prijenosu vlasništva nekretnina na Sindikalni fond nekretnina i na sindikate, prijenos vlasništva prostora u zgradi Hrvatskog učiteljskog doma u Zagrebu detaljno je opisan u Prilogu III. i Prilogu IV. tog Zakona. Treba istaknuti da u Prilogu IV. Zakona jasno stoji da je u tijeku postupak etažiranja zgrade Hrvatskog učiteljskog doma, a što je preduvjet za prijenos vlasništva na temelju Zakona.
Vlada Sindikatu učitelja dala vrijedan spomenik kulture, no zdanje potražuje i Školski muzej: “Naš je, idemo na sud!”
Tezu da SHU nije pravni sljednik bivšeg vlasnika Učiteljskog doma, Udruženja učitelja, nastavnika i profesora srednjih škola, u Školskom muzeju baziraju na više rješenja s početka devedesetih godina te na odluci Ustavnog suda. Spominju dopis Ministarstva pravosuđa iz 1993. kojim je utvrđeno da udruženje takve vrste nije upisano u Registar udruženja građana te nije moglo legalno djelovati. Navode da SHU jest bio upisan u Registar društvenih organizacija, i to pod nazivom Nezavisni sindikat zaposlenih u osnovnom obrazovanju Hrvatske, te je naknadno promijenio naziv. Oduzeta Imovina “Upravo zbog činjenice nepostojanja pravnog sljedništva između Sindikata hrvatskih učitelja i bivšeg vlasnika predmetnih nekretnina Udruženja učitelja, nastavnika i profesora srednjih škola, Sindikat hrvatskih učitelja je i odbijen sa zahtjevom za povrat oduzete imovine sukladno Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, između ostalih i predmetnih nekretnina kao dijelova Hrvatskog učiteljskog doma u Zagrebu, pravomoćnim rješenjem Grada Zagreba iz 1999. godine”, navode u Muzeju. Spominju da je u upravnom sporu koji je SHU pokrenuo protiv rješenja upravnih tijela u upravnom postupku povrata oduzete imovine, Upravni sud odbio tužbu SHU-a 2006. godine, uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao neprekidno pravno sljedništvo od Udruženja učitelja.
Nije im oduzeto
– Ministarstvo je u Nacrtu prijedloga Zakona navelo da će donošenjem Zakona sindikati dobiti natrag u vlasništvo imovinu koja im je privremeno oduzeta 1997. Zakonom o udrugama. Međutim, budući da SHU, sukladno pravomoćnom rješenju kojim je isti sindikat odbijen sa zahtjevom za povrat oduzete imovine i sukladno pravomoćnoj presudi Upravnog suda, nije pravni sljednik bivših vlasnika Udruženja učitelja, te predmetne nekretnine nisu 1997. ni privremeno oduzete Sindikatu. Stoga SHU nije pravno legitimiran da mu ovim Zakonom pripadnu predmetne nekretnine u vlasništvo, odnosno ovim Zakonom nije pravno osnovano predmetne nekretnine prenijeti u vlasništvo Sindikatu – navodi Anita Zlomislić, jedna od triju autorica znanstvene monografije o Učiteljskom domu u izdanju Školskog muzeja (2003.), a koja se između ostalog bavi vlasništvom i stanarima zgrade.
