Zagreb, 6. studenoga 2026.
Premijer Plenković se u Opatiji pohvalio s 3,5 milijardi eura materijalnih ulaganja u obrazovanje te poručio da treba vidjeti donose li ona bolje obrazovne ishode.
Svima bi trebalo biti razumljivo da ulaganje samo u cigle ne dovodi do boljih obrazovnih ishoda. Materijalna ulaganja jesu potrebna i poželjna, no ključ uspješnog obrazovanja čine promišljene politike upravljanja sustavom i ljudi koji taj sustav nose.
Premijer Plenković ranije je istaknuo da su to najveća ulaganja od vremena bana Mažuranića. No tada se cigle nisu brojale, već su služile važnim promjenama – modernizaciji sveučilišta, uvođenju obveznog školovanja i besplatnih javnih škola, jačanju stručne autonomije učitelja i slično.
Od procesa koji stvarno utječu na obrazovne ishode danas imamo npr. modularnu nastavu koja sužava dio općeg obrazovanja strukovnih učenika. Smanjuju se satnice povijesti, geografije te politike i gospodarstva. U Mažuranićevo doba željeli smo ljude obogatiti znanjem, danas im ga sužavamo. Tada smo jačali autonomiju učitelja i nastavnika, danas svatko bolje od njih zna kako obrazovati djecu i mlade. Tada su zaposleni u obrazovanju i znanosti imali važan društveni položaj i ugled. Danas je učiteljska i nastavnička profesija krajnje neatraktivna. Početna neto plaća učitelja, nastavnika i asistenta u Zagrebu od 1.407 eura zaostaje 331 euro za zagrebačkim prosjekom i cca 800 eura za prosječnom plaćom za VSS.
Kao da nemotivirajuće početne plaće nisu dovoljne, Vlada premijera Plenkovića u znanost i visoko obrazovanje uvela je projektna radna mjesta i asistente na projektima, odnosno najprekarnija radna mjesta u javnoj službi, i to unatoč protivljenju sindikata, mnogih pojedinaca i cijelih ustanova u sustavu.
Bez sumnje trebamo nove i obnovljene škole, fakultete i institute, ali njihovi zidovi ne mogu prikriti bezidejnost i štetnost obrazovnih i znanstvenih politika posljednjih desetak godina ni zanemarivanje ljudi koji u obrazovanju rade.
Za rezanje vrpci naš premijer nađe vremena, no bilo bi dobro ga da nađe i za razgovor o temama koje zaista mogu utjecati na budućnost ove zemlje. Do sada je više puta odbio zahtjeve triju obrazovnih sindikata za dijalog i pokazao da ga zanima prvenstveno ono što donosi kratkoročne političke bodove. Toga u obrazovanju i znanosti nema puno.
S novim zgradama ne može se razgovarati o obrazovanju i one same neće dovesti do boljih ishoda obrazovanja. No postoje radnici u obrazovanju, oni koji sustav nose, i sindikati koji ih okupljaju. S njima bi se moglo razgovarati, kada bi se htjelo!
U ime tri obrazovna sindikata:
Željko Stipić, Školski sindikat Preporod
Zrinko Turalija, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske
Matija Kroflin, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja