Piše: Ljerka Bratonja Martinović, Novi list, 20.7.2026.
Ne primaju ni dodatak na smjenski rad, ni punu dnevnicu kad prate učenika na školskom izletu, niti im se plaća rupa u satnici koju provode s učenikom. Nemaju pravo niti na dodatak za rad s učenikom s teškoćama, iako rade upravo s takvom djecom, a većini se ne plaća ni sistematski pregled
Većina nema pravo na stanku, niti dodatak na smjenski rad, ne primaju punu dnevnicu kad prate učenika na školskom izletu niti imaju pravo na dodatak za rad s učenikom s teškoćama, iako rade upravo s takvom djecom. Većini se ne plaća sistematski pregled, niti rupa u satnici koju provode s učenikom. Nerijetko im je zabranjen ulazak u zbornicu, iako sudjeluju u obrazovanju. Pomoćnici u nastavi, njih oko 6.000, zakinuti su u čak 30-tak prava iz kolektivnog ugovora za osnovne škole i 15-tak prava koja pripadaju srednjoškolskim djelatnicima, krše im se prava koja im pripadaju po Zakonu o radu, a u tome nitko od nadležnih ne vidi problem.
Puno praznina
Ni na što od toga ne smiju se požaliti poslodavcu jer imaju ugovor na određeno vrijeme te lako mogu “odletjeti” s radnog mjesta, a prosvjetne vlasti ne priznaju ih kao dio sustava.
– Status pomoćnika u nastavi ni danas nije sustavno riješen i krajnje je nesiguran. Oni su danas u svojevrsnom zrakopraznom prostoru koji je u velikoj mjeri neuređen, nemaju vlastiti koeficijent plaće, niti ih se tretira kao ravnopravne zaposlenike, upozorava stručnjak za radno pravo, Viktor Gotovac. Čitav se sustav, podsjeća, razvijao stihijski, pod pritiskom potreba i kroz različite projekte, a postupno je uveden u škole bez jasnog normativnog okvira.
Danas, kad sve više djece treba takvu podršku, mnogo je toga nedefinirano.
– Mi danas ne znamo tko nam ulazi u razred, kakvu edukaciju pomoćnici imaju, do koje su mjere osposobljeni za rad s djecom te kakav je njihov odnos prema učenicima i roditeljima. To je pravno nedorečena situacija koja se s vremenom ustalila, konstatira Gotovac. Zbog niske razine radnih prava, dodaje, taj posao često prihvaćaju starije osobe kojima je teže pronaći drugo zaposlenje.
– Oni su danas jedini zaposlenici u obrazovanju koji su ostali izvan sustava koeficijenata. To treba čim prije riješiti, smatra Gotovac. Pomoćnici u nastavi danas su jedina skupina zaposlenih u javnim i državnim službama koja nije obuhvaćena uredbom o koeficijentima, zbog čega im plaće značajno variraju, a u nekim sredinama sat rada manji je od studentske satnice.
Neplaćeni sati
Kako to funkcionira u praksi, ilustrira Goranka Marković, v. d. predsjednice Odbora pomoćnika u nastavi u Školskom sindikatu Preporod.
– Prema Zakonu o radu, zaposlenik koji radi šest sati dnevno ima pravo na stanku. Pomoćnici u nastavi to uglavnom ne mogu koristiti jer tijekom školskog odmora ostaju s učenikom. Stanka je samo formalno predviđena, u stvarnosti cijelo vrijeme radimo, veli Marković. Tijekom školske godine tako se nakupi velik broj sati neplaćenog rada. Osim toga, pomoćnici često dolaze na posao 30 do 45 minuta prije početka nastave kako bi dočekali učenika ili organizirali njegov dolazak u školu, a nakon završetka nastave ostaju dok učenik ne ode kući. Ni to vrijeme uglavnom nije plaćeno, ističe. Ako učenik ne ide na vjeronauk, taj sat proveden s njime također im neće biti plaćen.
Problem je i neplaćanje svih sati provedenih s učenikom u produženom boravku ili na izletima, dok na prigodnim školskim priredbama i drugim izvannastavnim aktivnostima pomoćnici mahom volontiraju, jer im te sate ne plaća nitko. Nitko se od njih, veli Marković, neće potužiti poslodavcu jer se boje da im ugovor neće biti produljen.
Uvjeti rada se, svjedoči ova pomoćnica, razlikuju od škole do škole, pa dok neke korektno postupaju prema pomoćnicima i poštuju njihova prava, u drugima je stanje porazno. Pomoćnici zaposleni preko udruga često nemaju ista prava kao oni zaposleni izravno u školama ili kod osnivača te su razlike u uvjetima rada velike. Istodobno, manjak pomoćnika je sve izraženiji, pa škole sve češće zapošljavaju osobe koje još nisu završile edukaciju jer nema dovoljno pomoćnika.
– Pomoćnici u nastavi ne traže povlašteni položaj, nego jednaka prava kao i ostali zaposlenici u školama, poručuje Marković.
Goranka Marković.
Nema inkluzije bez poštovanja pomoćnika
– Teško je shvatiti da netko radi kod istog poslodavca, a da ga se pritom tretira drukčije od ostalih radnika. Ne postavIja se pitanje hoće li se njihov status izjednačiti, nego kada će se to dogoditi, smatra Željko Stipić, predsjednik sindikata Preporod. Porazno je, kaže, što se prema njima u školama odnose kao prema drugorazrednima pa su tako umirovljenoj nastavnici koja se u svojoj školi zaposlila kao pomoćnik u nastavi – zabranili ulaz. Neke države, poput Njemačke ili Crne Gore, tretiraju ih kao i sve druge zaposlenike škole, ali kod nas to nije slučaj.
– Zbog toga kvalitetni odlaze iz sustava, što dugoročno može imati posljedice na kvalitetu inkluzivnog obrazovanja, upozorava Stipić.
– Ako želimo inkluziju, moramo u potpunosti integrirati i ljude koji s tom djecom rade. Ne možemo govoriti o uključivom obrazovanju, a pomoćnike istodobno tretirati kao radnike drugog reda, zaključuje Stipić.