Piše: Ana Dasoviić, 24 sata, 16. prosinca 2025.
Korana Svilar, nastavnica hrvatskog jezika u gimnaziji u Zagrebu, objavila je kako odlazi iz prosvjete. Pitali smo i druge zašto su otišli
Danas sam zauvijek prestala biti profesorica Korana. Neću se tu sad predavati tužaljkama, svi koji me poznaju znaju koliko sam svoj posao strastveno i srčano radila te koliko mi je sad, logično, teško, napisala je prošli tjedan u objavi na Facebooku Korana Svilar, zagrebačka spisateljica. Ona je dosad bila nastavnica hrvatskog jezika u zagrebačkoj XII. gimnaziji, u prosvjeti je radila 20 godina. O razlozima zašto odlazi u ovom postu nije htjela puno pisati. No Korana Svilar tek je jedna u nizu nastavnika koji posljednjih godina napuštaju rad u prosvjeti. Brojke su neumitne. Kako je u rujnu objavio brodportal.hr, u prvih osam mjeseci ove godine objavljeno je više od 6100 natječaja za učitelje i nastavnike. Najviše se traže nastavnici iz STEM područja i prirodnih znanosti, a ravnatelji su i za 24sata često govorili o problemima zapošljavanja, posebno nastavnika iz strukovnih predmeta. Mi smo razgovarali s više bivših nastavnica iz nastavničke grupe 45 minuta, koje su nam iskreno otkrile razloge odlaska iz prosvjete.
– Pritisak roditelja u nekim situacijama. Bilo je slučajeva da prozovem dijete, dobije lošu ocjenu i doslovno iste sekunde roditelji zovu razrednicu. Pritom, pitanje je bilo najbanalnije moguće, razlika između poezije i proze. Hrpa poslova koje radimo kod kuće, a koje nitko ne vidi. Administracija, papirologija. Uvijek sam govorila, ako jedno dijete izvučem na put, odradila sam svoj posao, ne mora biti odličan iz mojeg predmeta, dovoljno je da kaže – uspio sam u životu, ali kad uđete u razred, a dočekaju vas pogledi koji govore – ne da mi se živjeti. Izgubite volju za radom – govori nam bivša nastavnica iz Baranje.
Ističe kako se okrenula drugoj ljubavi, fitnessu. i nema osjećaj da radi.
– Nema tog novca zbog kojeg bih se vratila – odlučna je.
Njezina kolegica ima slične razloge.
– Profesorica sam hrvatskoga jezika i radila sam u srednjim školama oko 11 godina. Otišla sam iz škole prije dvije godine jer nisam bila zadovoljna uvjetima rada i financijama. Društvo uporno degradira učitelje i nastavnike. Umjesto da roditelji i nastavnici budu partneri u odgoju djece, često roditelji vrše pritiske na nastavnike zbog ocjena, ali i zbog drugih odluka koje nastavnik donese s namjerom da se pošalje jasna poruka o tome što jest prihvatljivo ponašanje, a što nije. Pojedini roditelji toliko brane svoju djecu i ne žele priznati da dijete ima problem (a onda mu i pokušati pomoći u suradnji sa stručnjacima) da je to bolno proživljavati. Svjedok si da dijete pati, a ne možeš napraviti ništa konkretno – piše nam.
Ističe kako se osjećala bespomoćno suočena sa sve više djece s emocionalnim i socijalnim poteškoćama.
– Ne smatram se kompetentnom za rad s npr. suicidalnom djecom koja sjede u razredu, a da škola od psihijatrijske ustanove u kojoj se dijete liječi ne dobije nikakve upute o postupanju s tim djetetom. Podrška sustava ne postoji – prepušten si sam sebi i samo moliš Boga da se ništa ne dogodi. Posebno mi je smetao pristup institucija nastavnicima – u postupcima nadzora uvijek se traži dlaka u jajetu, propusti u administraciji i slične manjkavosti, a nastavnik je pritom posve nezaštićen. Iz godine u godinu gledala sam kako stvari postaju sve gore i odlučila sam otići kad se pojavila prilika – vrlo otvoreno govori.
Nastavnica hrvatskog jezika i filozofije iz Velike Gorice ispričala nam je kako je otišla zbog očitog nepotizma pri zapošljavanju. Nakon više od pet godina rada na zamjenama u više škola, u zadnjoj školi u kojoj je radila na neodređeno zaposlili su kolegicu s puno manje iskustva i bez stručnog ispita. Nakon što je sve prijavila prosvjetnoj inspekciji, kaže, u školi su joj poručili kako “nikad više neće raditi u Velikoj Gorici”.
– U međuvremenu sam otvorila svoj obrt koji posluje izvrsno, voditelj sam edukacije za hrvatski jezik (instrukcije za osnovnoškolce, pripreme za državnu maturu i hrvatski jezik za strance) te sam izuzetno zahvalna na situaciji koju sam prošla, inače do mojeg sadašnjeg statusa ne bi došlo. Ipak, smatram da su takva namještanja, kokošarenja i prijetnje neprihvatljivi u bilo kojoj sferi života. No katkad razumijem zašto se šuti i trpi – govori nam.
O svim ovim razlozima govori se godinama, na njih upućuju i znanstvena istraživanja koja se provode u školama. No čini se da nema pomaka, sasvim sigurno ne u onom dijelu koji se odnosi na veće poštovanje nastavnika i učitelja. Dok se nešto ne počne mijenjati i dalje će, kao i s jučerašnjim danom, na Burzi rada škole tražiti gotovo 500 nastavnika u svim područjima.