Objavio Mirela Pejaković Levstek -9. svibnja 2025 – https://www.zagreb.info/
Tri obrazovna sindikata, Sindikat Preporod, Nezavisni sindikat srednjih škola i Nezavisni sindikat znanosti i obrazovanja održat će danas veliki prosvjed protiv Vladinih mjera za koje tvrde da ugrožavaju građanske slobode i nepravedno tretiraju radnike u obrazovanju. Prosvjed, koji će se održati ispred HNK u 14 sati, okuplja i građane, a simbolično vrijeme početka odnosi se na koeficijent 2,01 koji sindikati žele izmijeniti. Sindikalni čelnici poručuju da će nastaviti s industrijskim akcijama dok se ne osigura pravedniji sustav koeficijenata i dostojan položaj prosvjetnih radnika. Najavili su i nove korake ako vlast ne odgovori na poziv za dijalog.
Zašto sindikati traže pravednije koeficijente razgovarali smo s profesoricom koja ima 24 godina radnog staža. „Mnogi ljudi se pitaju, neki pretpostavljaju, neki znaju kako bi trebao izgledati, a oni koji rade taj posao znaju da radni dan nastavnika ne počinje i ne završava u školi. Ponekad imam dojam da su neki od tih dana beskrajni, kao i uostalom kod svakog tko se trudi raditi svoj posao maksimalno odgovorno. Moji dani nisu vremenski jednako opterećeni, no vjerujte na kraju priče sve se izravna. Održavanje nastave pozornica je u nastavničkom poslu, a iza pozornice se odvija pravi posao.
Pitajte glumce koliko se pripremaju za predstavu ili kirurge koliko se pripremaju za operaciju te koliko ih moraju odraditi da bi bili uspješni. Pripremanje nastave, pripremanje sjednica, različite varijacije administrativnih poslova, medijacija u sukobima, rame za plakanje, uho za slušanje, čovjek za čovjeka. Još ako ste mentor studentima, kao i pripravnicima na stručnim ispitima, to su razdoblja kada dani nemaju kraja i mailovi nemaju broja. To je period kad ne znam tko mi glavu nosi (narodski rečeno), ali ja to volim i zato to radim. U isto to vrijeme molim roditelje da mi šalju poruke drugim kanalima te divne digitalne tehnologije koja nas polako, ali sigurno uništava jer mail mi je zatrpan prezentacijama i pripremama onih koji će tek biti nastavnici“, priča nam naša sugovornica.
“Radim svoj posao odgovorno i ponosno”
Dodaje kako nastavna godina isto tako obiluje periodima projekata, radionica, terenskih nastava, maturalnih putovanja gdje samo Boga molite da se učenici vrate živi i zdravi, jer zna se tko bi bio kriv da se nešto dogodi. I tu sada dolazi do edukacija. „Zahvalna sam na svim dobrim i lošim stručnim skupovima na kojima sam bila u životu koji se sad već broje u tisućama sati. Zahvalna zato što kao i u životu iz svake nešto naučite i postajete bolji nastavnik. I nemojte misliti da je išta od ovog meni teško. To je moj posao, ja sam to izabrala. I radit ću to dok god budem mogla“, priča nam profesorica.
„Sad već postaje smiješno uopće nabrajati što sve nastavnici rade u okviru svog posla jer sigurno ću nešto izostaviti. Ono što nije smiješno jest činjenica da nas stalno prozivaju zbog našeg radnog vremena. Radite par sati dnevno, ne znamo što biste vi htjeli. Osim društva i članovi moje obitelji povremeno dobace komentar tog tipa. No, dok sjedim satima za računalom sastavljajući testove i ispravljajući iste, slušam edukaciju online ili razgovaram s roditeljima učenika u večernjim satima jer je nešto hitno, uslijedi cvilež, pa opet nešto za tu školu.
Moram priznati da mi to smeta. Ja se ne bavim brojem efektivnih radnih sati drugih zanimanja, kao što se ne bavim ni time što radi moj kolega u učionici do moje. Ja radim svoj posao, odgovorno i ponosno. Ono što je najmanje smiješno, dapače tužno, činjenica je da je obrazovanje postalo drugorazredna tema, a trebalo bi biti najvažnija tema. Potplaćenost nastavnika nešto je na što smo već navikli, kao i svi ostali potplaćeni u javnom sustavu“, rezignirano nam kaže naša sugovornica.
„Kao nastavnik sudjelujete u stvaranju nečeg većeg od sebe“
Problem, odnosno kap koja prelijeva čašu jest činjenica da društvo/sustav doista ne vidi ili ne želi vidjeti što nastavnički posao zapravo uključuje. „Ulaskom u jedan razred ja ulazim u živote djece, a posredno i u život njihovih obitelji. Tu činjenicu sustav uspješno zanemaruje. Vi kao nastavnik sudjelujete u stvaranju nečeg većeg od sebe. Svaka nastavna jedinica, svaki razgovor, svaki izazov u razredu investicija je u budućnost koja se ne mjeri samo brojkama, nego ljudskim sudbinama. Koliko sam sati provela u razgovorima, tješenjima, usmjeravanjima, ali osim što mi je to posao, to je ljudska dužnost.
Ja sam to odabrala kao poziv i volim ući u razred znajući da slušaju što ću reći o nekoj aktualnoj temi jer im je važno čuti što ja mislim. Meni je svakako puno važnije što će oni sutra misliti o nekoj od tih tema, što će ponijeti sa sobom te da će znati da u ovom svijetu u kojem na sve stavljamo cijenu još uvijek postoje stvari koje se ipak ne mogu kupiti novcem. I da čovjek čovjeku mora biti čovjek, a ne vuk. Sustav je na sve nabrojeno stavio cijenu, a smatram da sve navedeno nema cijenu. Uzeli ste mi dostojanstvo, barem mi to vratite“, poručuje profesorica s 24 godine staža.
Bit će joj drago, kaže naša sugovornica, ako oni iz visina na prosvjedu vide prosvjetne radnike uvaže i vrate dostojanstvo koje su zaslužili. „Ja sam postala nastavnik jer sam imala nastavnicu kojoj sam se divila. Zato što je u ključnom trenutku mog života izrekla prave riječi. Nadam se da sam i ja rekla nekoliko dobrih nekome od svojih učenika. Doduše, ja sam ipak neka generacija koja je preživljavala bez mobitela i nismo slušali životne savjete s TikTok-a. Mogla bih još svašta nabrajati što me žulja i kako su se ogriješili o nas, pa o koeficijentima i nebrojenim neuspjelim reformama u kojima učitelj i učenik često ispadnu iz vidokruga“, priča nam naša sugovornica.
Najbolje se demotiviralo
Kaže nam kako su je pitali su učenici zašto će danas prosvjedovati. Osim očitih razloga i svega onoga što je dostupno svima koji znaju čitati i zbrajati, danas ć, kaže, prosvjedovati zbog onog jednog studenta nastavničkog smjera kojem su učenici prošli tjedan pljeskali kad je održao sat.
„Pljeskala sam i ja jer je zaslužio. I molili su me da ga opet dovedem. Održao je sat s predanošću, znanjem i dostojanstvom kakve očekujem od nastavnika. I vjerujte, bilo je svih ovih godina još takvih studenata. Ja želim da takav nastavnik dođe raditi u školu jer bi taj trebao biti temelj u obrazovaOn i njemu slični na kraju ne završe u školi bez obzira na završeni nastavnički smjer. Uvijek pitam te odlične studente zašto? Odgovor je uvijek, pa znate. Da, sve znam. Sutra ćemo moje kolege i ja imati puno razloga za prosvjed, a meni je ovaj najvažniji. One najbolje koji bi trebali biti temelj obrazovanja demotivirali ste, oni neće ostati u učionici gdje bi osnažili i obogatili društvo nego će vjerojatno biti negdje drugdje. Ja ću danas uz svoje kolege stajati mirno i dostojanstveno iz tog razloga“, poručuje profesorica.nju. I sustav bi to trebao željeti odnosno cijelo društvo.