Piše: Ivanka Toma, Jutarnji list, 02.05.2020. Je li u interesu djece prepuštanje roditeljima odluke o povratku u školu, obaveza učitelja da paralelno provode nastavu online i u školi te organiziranje nastave prema uputama HZJZ-a, koje je, kako tvrde ravnatelji, nemoguće provesti, ili su na prvome mjestu ekonomski interesi, te kako će se sve to odraziti na djecu? Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević jučer se oglasila i podsjetila da je još 24. travnja pozvala HZJZ da pravovremeno jasno definira konkretne mjere za zaštitu zdravlja djece s obzirom na opasnost od širenja zaraze. Tom je prilikom iznijela stajalište da ovu školsku godinu i za najmlađe učenike treba završiti online nastavom, bez povratka u školske klupe, te o tome obavijestila Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Vladu i Nacionalni stožer civilne zaštite. - Stajalište pravobraniteljice je kako činjenica da roditelji moraju ići na posao nije dovoljan razlog da se djecu i njihove obitelji izlaže dodatnome riziku, opterećenjima i nesigurnosti, tim prije što su odlukom Vlade RH već od 19. ožujka 2020. ustrojena dežurstva u slučaju da ne postoji druga mogućnost zbrinjavanja djece zaposlenih roditelja - podsjeća se na službenim stranicama dječje pravobraniteljice, uz nadu da će se upute HZJZ-a u potpunosti provoditi. Pravo na zdravlje Gordana Buljan Flander, klinička psihologinja i psihoterapeutkinja, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, ističe kako je zbunjujuće za roditelje kad im se daje odgovornost za odluku o slanju djece u školu u situaciji kada nemaju dovoljno informacija. - Neprihvatljivo mi je da se traži odgovornost od nekoga kome nije omogućeno potpuno informirano donošenje odluka tako velike važnosti. U situaciji opće nesigurnosti koja se odražava na sve nas, i ova odgovornost na leđima roditelja pridonosi povećanju njihove nesigurnosti, nastavno na nesigurnost djece i osjećaj da se ne mogu pouzdati u snažno i jasno vodstvo - kaže Buljan Flander. Slično razmišlja i psihologinja Marina Ajduković. - Treba voditi računa o kapacitetima ljudi za promjene. On je smanjen, a pogotovo za preuzimanje odgovornosti za ovako važne stvari. Roditelji preuzimaju prevelik teret odgovornosti za ono o čemu nisu dovoljno informirani - kaže Ajduković, uz napomenu kako roditelji nisu odlučivali niti o zatvaranju škola. Ovdje se radi o pravu djeteta na fizičko i mentalno zdravlje, i odluku o povratku djece u školu po njoj su trebali donijeti epidemiolozi zajedno sa stručnjacima za mentalno zdravlje i skinuti teret s roditelja. - Najbolja opcija bi bila da su sva djeca u jednakom režimu - da nastavimo školsku godinu online, ili da se sva djeca vrate u školu i da to funkcionira kao zajednička odluka - kaže školska psihologinja i dekanica Filozofskog fakulteta Vesna Vlahović Štetić. Dva sustava Marina Ajduković ističe kako nije dobro ni to da imamo dva paralelna sustava. - Bila je mogućnost da školska godina ide do kraja online, a da se roditeljima koji neposredno rade omogući produženi boravak u školi - kaže Ajduković i pojašnjava da bi nastava išla online, a briga za djecu čiji roditelji moraju ići na posao organizirala bi se u boravku. Tako ne bismo imali dva paralelna sustava. - Djeca čiji će učitelji biti angažirani u školi i nastavi na daljinu neće biti ravnopravna, a iz iskustva kolega u školama znamo da i njima donosi dodatno opterećenje i brigu te da će pasti kvaliteta rada ako moraju biti na dva mjesta u isto vrijeme. Ne zaboravimo da se učitelji moraju brinuti i o svom zdravlju uz djecu u učionici, a odgovornost da drže djecu na distanci, posebno za odgajatelje u vrtićima, preteška je i u praksi gotovo neizvediva - nastavlja Buljan Flander. I Vlahović Štetić kaže da učitelji ne mogu svaki dan organizirati dvije vrste nastave jer to prelazi kapacitete radnog vremena i snage jednog čovjeka. Uz to se otvara problem ocjenjivanja. Učiteljima će teško biti ocijeniti djecu koja neće raditi po istim uvjetima, jednima će kod kuće pomagati roditelji, a drugi će biti na nastavi. - Ne vidim zašto se inzistira na ocjenjivanju u ovoj situaciji. Škola za život trebala bi se prilagoditi životnoj situaciji. U vrijeme krize iskoristimo priliku da se u online nastavu uključe stručnjaci koji će olakšati djeci prilagodbu i nošenje sa stresom, a prema iskustvima naših pacijenata i kolega smatram da to dosad nije bilo dovoljno zastupljeno - zaključila je Buljan Flander.