Piše: Tamara Šoić
1. Platite ga malo.
Najmanje što možete.
Pritom uvjerite javnost kako ga ona plaća pa samim tim uvijek može pljunuti na njegov rad.
2. Uvjerite ga raznim metodama kako znanje koje je stekao studijem – ne vrijedi ništa i nazovite sve što je naučio drukčijim imenom pa će nastavnik vrlo brzo u to i sam povjerovati.
3. Izbijte mu iz ruke svaki alat koji ima. Naročitu pozornost usmjerite na nastavnikovu autonomiju.
Tu je najtanji.
Ako ništa navedeno na upali, na ovom svaki nastavnik koji imalo drži do sebe – puca.
4. Opteretite ga besmislicama, neučinkovitim pravilnicima i papirologijom. Što bude više vremena provodio mlateći praznu slamu, bit će sve uvjereniji da je beskoristan.
I imat će pravo.
5. Dovedite u pitanje svaku njegovu odluku. I ispravnu i pogrešnu.
6. Iskoristite mogućnost anonimne prijave njegova rada.
Barem jednom godišnje.
Da se ne umisli i osili.
7. Ne dajte mu napredovati.
Nikako i ni u kojem slučaju.
To bi značilo veću plaću, a jedan kvalitetan nastavnik to sigurno ne zaslužuje.
8. Dopustite roditeljima uplitanje u njegov posao. I to u sve dijelove posla.
Posebno one o kojima roditelji nemaju pojma.
9. Nikako, ali nikako nemojte dopustiti da nastavnikova ocjena bude konačna. Osmislite sve moguće načine kojima tu ocjenu može poništiti svatko tko se sjeti. Od savjetnika, ravnatelja, roditelja, učenika pa sve do ministra.
Nikom ne smije biti ukinuto ovo sveto pravo i zadovoljstvo.
10. Uskratite mu zaštitu institucija koje bi ga trebale štititi. Posebno institucije u kojoj je zaposlen.
Tko je vidio da poslodavac štiti svoga radnika? To ne postoji nigdje na kugli zemaljskoj.
11. Ponavljajte uporno u javnosti kako vaš zaposlenik ima 3 mjeseca godišnjeg odmora.
Neka svi povjeruju u to.
Pa neka se svi njegovi susjedi zapitaju gdje on to odlazi svako jutro nakon završetka nastave kad su ministrica ili ministar poželjeli još 20.6. sretan završetak školske godine.
Ako vam nešto od ovog pođe za rukom, a sigurno hoće, dobit ćete nastavnika po mjeri hrvatskog obrazovnog sustava.
Bezvoljnog, osramoćenog i potplaćenog.
Bolje od toga – ne može!