
Željko Stipić: Promijenio sam sedam ministara, Jovanović je najgori
Ne, ne bojim se rezultata. Ako prikupimo malo potpisa i to će nešto značiti. Ako su ljudi zadovoljni, u redu, neka Jovanović ostane. Ali, ako bude drukčije, bilo bi korektno od njega da kaže – odlazim, nemam podršku ljudi u sustavu. Mada sumnjam.
Od sedam ministara obrazovanja koliko ih je bilo u mome sindikalnom mandatu, ministar Jovanović je najviše na različite načine slao poruke o netoleranciji drugog i drukčijeg, ne može prihvatiti kritiku, lak je na riječima. Mene je nazvao lažovom, iako rezultati koje je postigao u dvije godine govore da radi loše. Ja sebe doživljavam kao prosvjetara, a on valjda sebe kao političara na privremenom radu u prosvjeti, zato i ne mislimo isto. Ja u ruke uvijek mogu uzeti dnevnik, a on tek novu partijsku funkciju.
Kaže to Željko Stipić, čelnik školskog sindikata Preporod, osoba koja je, uz neizostavnog ministra Željka Jovanovića, vjerojatno ovih dana najspominjanija među kolegama u osnovnim i srednjim školama. Preporod je prvi put za (polovice) mandata nekog obrazovnog ministra pokrenuo peticiju za njegovom smjenom, potpisivala se zadnjih dana nastave u prvom polugodištu.
„Željko protiv Željka“, prštali su naslovi, možda i zbog toga jer je Preporod peticiju pokrenuo sam, bez drugih školskih sindikata, što su mu neki kolege javno zamjerili, a drugi ipak dali usmenu potporu „jer nitko u obrazovanju ne može biti zadovoljan Jovanovićem“. Otkazani su kolektivni ugovori, nema novca za prijevoz profesora, ionako potplaćenim nastavnicima ukidaju se dodaci koje su mukotrpno zaslužili, premda se u javnosti stalno pokušava plasirati slika o „neradnicima koji se bune, iako imaju sigurne plaće i puno godišnjeg odmora“.
- Stigle su prve informacije s terena, iz Osijeka. Imamo škole u kojima ljudi masovno potpisuju peticiju. Evo dopisa s fakulteta, ljudi pitaju zašto se ondje ondje ne prikupljaju potpisi – ne krije zadovoljstvo Stipić dokrazgovaramo u njegovu uredu u središtu Zagreba. I sam profesor hrvatskoga jezika u gimnaziji u Vrbovcu u blizini Zagreba, i to puni radni vijek od 28 godina (u zadnjih sedam godina na pola radnog vremena jer je ostatak 'satnice' zaposlenik sindikata Preporod) vrlo dobro zna svakodnevne muke prosvjetara.
