Ne, ne bojim se rezultata. Ako prikupimo malo potpisa i to će nešto značiti. Ako su ljudi zadovoljni, u redu, neka Jovanović ostane. Ali, ako bude drukčije, bilo bi korektno od njega da kaže – odlazim, nemam podršku ljudi u sustavu. Mada sumnjam. Od sedam ministara obrazovanja koliko ih je bilo u mome sindikalnom mandatu, ministar Jovanović je najviše na različite načine slao poruke o netoleranciji drugog i drukčijeg, ne može prihvatiti kritiku, lak je na riječima. Mene je nazvao lažovom, iako rezultati koje je postigao u dvije godine govore da radi loše. Ja sebe doživljavam kao prosvjetara, a on valjda sebe kao političara na privremenom radu u prosvjeti, zato i ne mislimo isto. Ja u ruke uvijek mogu uzeti dnevnik, a on tek novu partijsku funkciju. Kaže to Željko Stipić, čelnik školskog sindikata Preporod, osoba koja je, uz neizostavnog ministra Željka Jovanovića, vjerojatno ovih dana najspominjanija među kolegama u osnovnim i srednjim školama. Preporod je prvi put za (polovice) mandata nekog obrazovnog ministra pokrenuo peticiju za njegovom smjenom, potpisivala se zadnjih dana nastave u prvom polugodištu. „Željko protiv Željka“, prštali su naslovi, možda i zbog toga jer je Preporod peticiju pokrenuo sam, bez drugih školskih sindikata, što su mu neki kolege javno zamjerili, a drugi ipak dali usmenu potporu „jer nitko u obrazovanju ne može biti zadovoljan Jovanovićem“. Otkazani su kolektivni ugovori, nema novca za prijevoz profesora, ionako potplaćenim nastavnicima ukidaju se dodaci koje su mukotrpno zaslužili, premda se u javnosti stalno pokušava plasirati slika o „neradnicima koji se bune, iako imaju sigurne plaće i puno godišnjeg odmora“. - Stigle su prve informacije s terena, iz Osijeka. Imamo škole u kojima ljudi masovno potpisuju peticiju. Evo dopisa s fakulteta, ljudi pitaju zašto se ondje ondje ne prikupljaju potpisi – ne krije zadovoljstvo Stipić dokrazgovaramo u njegovu uredu u središtu Zagreba. I sam profesor hrvatskoga jezika u gimnaziji u Vrbovcu u blizini Zagreba, i to puni radni vijek od 28 godina (u zadnjih sedam godina na pola radnog vremena jer je ostatak 'satnice' zaposlenik sindikata Preporod) vrlo dobro zna svakodnevne muke prosvjetara.

Ministrirao Kuhariću

- Ako Zoran Milanović računa s novim mandatom onda bi se do proljeća trebao riješiti onih ministara koji pridonose tome da taj mandat ne dobije. Tu je Željko Jovanović na prvom mjestu – smatra Stipić. Iako ministar Jovanović nije prvi čelnik obrazovnog resora kojemu Stipić „radi probleme“ (bivši ministar Radovan Fuchs, na primjer, tužio ga je za klevetu), prvi je za koji je Preporod organizirao peticiju u školama sa zahtjevom da odstupi s dužnosti. Na trusnoj sindikalnoj sceni, na kojoj međusobna netrpeljivost sindikalnih čelnika nije ništa novo, Stipić je dugodišnje lice. Tko je čovjek koji se posljednjih godina percipira kao najglasnija figura u obrazovanju, koja ne da mira nijednoj ministarskoj garnituri? U njegovoj biografiji stoji da je rođen 1960. godine u Vinkovcima, no već četiri godine kasnije njegovi se roditelji, otac podrijetlom iz Šćita u Ramskoj kotlini, a mama iz okolice Velike Gorice, sele se u Sesvetski Kraljevac nadomak Zagrebu. Veliku ulogu o njegovu odrastanju i oblikovanju imao je njegov tadašnji župnik, a danas vojni ordinarij biskup Juraj Jezerinac (nakon njegova odlaska u Kanadu župu je preuzeo također jedan današnji biskup msgr.Josip Mrzljak). - Bio sam aktivan u župi, voditelj ministranata. Ministrirao sam na prvoj misi koju je u našoj župi vodio tada zagrebački biskup Franjo Kuharić. Čak se nekako očekivalo da ću otići u sjemenište. Kao dijete iz radničke obitelji posebno me oduševljavala biblioteka koju je kao župnik imao Juraj Jezerinac. On je zaslužan što sam se opredijelio za moj današnji poziv, da sam počeo pisati, glumiti – prisjeća se Stipić, koji i danas o biskupu Jezerincu, s kojim se ipak rjeđe viđa, ima samo riječi hvale. „Razumijem da danas njegovi nastupi izazivaju kontroverzije u javnosti. Ali, kao župnik bio je fantastičan, pravi 'narodski svećenik', graditelj. Nije imao radno vrijeme, mogli ste mu doći u bilo koje doba, znao je s nama razgovarati do jedan, dva u noći“, dodaje. Kada je Jezerinac odlazio u Kanadu Stipić je pokrenuo svoju prvu 'peticiju' – organizirao je akciju da Jezerinac ostane i čak s tim zahtjevom otišao nadbiskupu Kuhariću! Iako kaže da je i dalje vjernik i formalni katolik, devedesetih godina jako se razočarao u Crkvu, a posebno ga smeta njihova rastrošnost te vjeronauk u školama koji je, kaže, uništio župni vjeronauk. Danas otac triju kćeri koje ima sa suprugom ekonomisticom, studirao je i kao odličan student na vrijeme završio tadašnju jugoslavistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Najuže društvo bili su mu književnik (i kum) Miroslav Mićanović, redatelj „Stipe u gostima“ Stipan Filaković, Maja Đerek i Maja Zrnčić iz Ministarstva kulture – društvo s kojim se i danas redovito sastaje. Glumački pokušaji u amaterskom kazalištu, pisanje, uređivanje knjiga poput one o Ivanu Rabuzinu, ali i novinarski rad u kršćanskom časopisu Kana s Brankom Tinodijem i Zdravkom Gavranom, sve je to dio njegove (mladalačke) biografije. Osim ljubavi prema književnosti, a omiljeni su mu domaći književnici Zoran Ferić (nekadašnji sindikalni povjerenik Preporoda) i pjesnik Danijel Dragojević, Stipić je i strastveni maratonac – već trideset godina rekreativno sudjeluje na maratonima, poput zagrebačkog, a odnedavna i kupreškog. Najbolji uspjeh postigao je na zagrebačkom maratonu prošle godine kada je osvojio 213. mjesto, od 900 natjecatelja. Prosvjetnoj vlasti koja se s njime želi 'utrkivati' na duge staze stoga sigurno neće biti lako. Već 28 godina Stipić radi kao profesor hrvatskog jezika u gimnaziji u Vrbovcu, a među njegovim poznatim učenicima je, primjerice, glumica Leona Paraminski, ali i drugi uspješni mladi ljudi koji danas rade u Microsoftu i drugim uglednim firmama. O njemu uglavnom imaju samo riječi hvale. No, javnosti je Stipić najviše poznat kao čelnik školskog sindikata Preporod, koji je 1994.godine utemeljeljio današnji ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović (također Stipićev kum). Jedna od osnivačica toga sindikata bila je i majka SDP-ove saborske zastupnice Marije Lugarić, autorica udžbenika iz hrvatskog jezika Zorica Lugarić. Kada se godinu dana poslije Preporod s osnovnih proširio i na srednje škole Stipić, koji je Filipovića poznavao još iz studentskih dana (bio je cimer njegovu prijatelju Miroslavu Mićanoviću), postaje drugi čovjek sindikata, odakle dolazi iz Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Vesne Kanižaj.

Ne voli Ribića

Kada Filipović 2004.godine na poziv ministra Dragana Primorca odlazi na čelo tadašnjeg Zavoda za školstvo, Stipić preuzima Preporod koji danas ima 8,5 tisuća članova u 99 srednjih škola i 240 osnovnih. Odnosi njega i Filipovića bi se danas mogli nazvati „korektnim, ali rezerviranim“, a Filipović je odbio za naš list bilo što reći o Stipiću jer je, kaže, njegov stav da, otkako je otišao iz sindikata, ne komentira njihov rad i rad njihovih čelnika. Kako bilo, čini se da je danas Stipić, osim kod resornih ministara dok im traje mandat, najmanje omiljenmeđu – kolegama sindikalistima, koji mu zamjeraju da nije timski igrač, da je sklon dramatiziranju i slično. Iako su iza njega deseci prosvjeda i štrajkova, od kojih je neke vodio sam, a druge s ostalim kolegama, njihovi međusobni odnosi nisu pretjerano idilični. Naprotiv, kao manjinskom sindikatu veći sindikati, okupljeni u Matici hrvatskih sindikata Vilima Ribića često opstruiraju Stipićevo i Preporodovo sudjelovanje u pregovaračkim odborima s Vladom. Priča se, najviše zbog toga jer ga ne mogu 'držati' pod kontrolom. Stipić je zbog uskraćivanja sudjelovanja u pregovaračkom odboru 2007.godine tužio, i dobio, spor protiv Vlade RH u kojoj je za pregovore sa sindikatima bila zadužena Jadranka Kosor. Stipić je vjerojatno i jedini sindikalac protiv kojega su, baš iz tog razloga, ostali sindikati javnih službi uplatili plaćeni oglas te pozvali članstvo da napusti Preporod. Ne libi se otkrivati i prljavi veš u sindikatima. Poznat je njegov dugogodišnji hladan odnos s Vilimom Ribićem, kojega je još 2006.godine optužio za „odgođeni sindikalizam“, jer se zauzima za rješenja koja rezultate mogu pokazati tek u dalekoj budućnosti. Ribić mu je uzvratio da je godinama „sindikalac iz busije“, jer drugi idu umjesto njega u štrajk i potpisuju sporazume, a on sjedi u zasjedi i napada sve što oni naprave.

Nevidljivi vođa

- Vinko Filipović (osnivač sindikata Preporod op.a.) i ja definitivno smo se s Ribićem i tadašnjom Maticom sindikata javnih službi razišli 1999.godine. Ribiću je smetala samostalnost Preporoda, bili smo prejake osobnosti koje nije mogao kontrolirati, pa nas je izbacio iz Matice. Danas mislim da postoje dvije vrste sindikalista - činovnici i ljudi koji žive sindikat. Vilim Ribić je vidljivi i nevidljivi vođa brojnih sindikalnih akcija, ima pozitivne i negativne strane. Ali, nitko ne može osporiti da je on čovjek koji živi sindikat – zaključuje Stipić.