28.07.2023.
Novim Zakonom o plaćama u javnim službama koji bi prema najavi premijera Plenkovića trebao ugledati svjetlo dana već u listopadu a čije će se prateće uredbe, među njima i Uredba o koeficijentima, donijeti do kraja godine, stvorit će se uvjeti da plaća za siječanj bude isplaćena na nov način. Kako se radi o, uz Zakon o odgoju i obrazovanju i Zakon o radu, najvažnijem zakonu za sve nas koji radimo u školama, kroz nekoliko ćemo se nastavaka tematski osvrnuti na promjene koje se predviđaju.
(Pre)velike ravnateljske ovlasti
Ravnatelj škole, kojeg se u Zakonu o plaćama u državnoj službi i javnim službama naziva „čelnikom ustanove“, spominje na čak 18 mjesta, najvažnija je osoba u implementaciji novog zakona. Njegovu ulogu možemo podijeliti u dva dijela. Prvi se dio odnosi na njegovu ulogu pri ocjenjivanju radnika, odlučivanju o pravu radnika na dodatak 5%, 8% i 15%, uključivanju radnika u projektni tim za EU-projekte i dodjeljivanju godišnje novčane nagrade (bonusa). Drugi se dio odnosi na administrativne ovlasti prilikom uređivanja novog statusa radnika. I dok na potonje uglavnom nema primjedbi, na prvi dio njih ne samo da ima nego su i itekako ozbiljne.
Četverostruka je uloga ravnatelja pri ocjenjivanju radnika. Ravnatelj je potpuno samostalan pri ocjenjivanju radnika. Zakonom nije predviđeno čak ni njegovo savjetovanje s nositeljima razvojno-pedagoške djelatnosti, npr. pedagogom ili psihologom. Ravnatelj ocjenjuje i učitelje profila koji su jako udaljeni od njegove struke. Iako u školama postoje stručni aktivi, ne predviđa se ravnateljevo konzultiranje s njima. Nikakvu ulogu pri ocjenjivanju radnika nemaju ni stručna tijela, tj. učiteljsko ili nastavničko vijeće, ali ni školski odbor (izuzetak je ocjenjivanje ravnatelja).
Novim se Zakonom, u odnosu na važeći Temeljni kolektivni ugovor bitno ograničava pravo radnika na uvećanje plaće za završen studij na poslijediplomskoj razini. Ubuduće pravo na uvećanje 5%, 8% ili 15% neće ostvarivati radnici čiji se poslijediplomski studij ne odnosi na područje kojim se radnik bavi u okvirima svoga radnog mjesta. Umjesto ravnatelja, koji za ta pitanja i nije kompetentan, o pravu radnika na primanje ovog dodatka trebalo bi odlučivati tijelo sastavljeno od poznavatelja upućenih u problematiku sadržaja pojedinih studija i onih koji su upućeni u sadržaj područja u kojem radnik radi.
Još je teže prihvatiti ovlasti ravnatelja u žalbenom postupku. Predviđena je mogućnost žalbe radnika na ravnateljevu ocjenu njegova rada. Neshvatljivo je da ravnatelje osniva Povjerenstvo za odlučivanje o prigovorima i donosi poslovnik prema kojem će povjerenstvo raditi. I jedno i drugo bi trebalo biti u nadležnosti tijela u kojem participiraju predstavnici radnika. Poslovnik o radu Povjerenstva za pritužbe bi trebao biti jednoobrazan i ne bi se trebao razlikovati od škole do škole.
O odabiru radnika koji će sudjelovati u provedbi programa i projekata koji se financiraju iz fondova Europske unije ne bi trebao odlučivati isključivo ravnatelj. Novim je zakonom cjelokupan postupak odabira sveden na institut imenovanja. Samom bi imenovanju trebao prethoditi postupak odabira najkompetentnijih radnika u kojem bi trebali sudjelovati članovi stručnih tijela škole.
Dodjela godišnje novčane nagrade najuspješnijem radniku (tzv. bonusa), također, u isključivoj je ovlasti ravnatelja. Unatoč postojanju Pravilnika o kriterijima za dodjelu godišnje nagrade, loše je prepuštanje ove odluke samo jednoj osobi. Ravnatelj bi trebao imati važnu ulogu pri donošenju ove odluke, ali je jako važno u njeno donošenje uključiti i druge, npr. predstavnike radnika i roditelja.
Iako je formulacija o posljedici godišnje ocjene „ne zadovoljava“ na radno-pravni status radnika prilično štura, ozbiljne bi se mogle pokazati posljedice njene primjene. Jedina posljedica najlošije ocjene, predviđena Zakonom, redoviti je otkaz ugovora o radu. Kako je ravnatelj jedina osoba koja sudjeluje u ocjenjivanju, na njemu je isključiva odgovornost za raskid radnikova ugovora o radu. Kako se ovom odredbom daje prevelika ovlast ravnatelju, što će sigurno dovesti i do različitih zlouporaba u školama, važno bi bilo da se, do drugog čitanja Zakona, iznađe rješenje koje će biti povoljnije za radnika i usklađeno s odredbama Zakona o radu i važećih kolektivnih ugovora.
O konačnom rješenju za svaki od 6 navedenih problema povezanih s novim ravnateljskim ovlastima – suštinski će ovisiti kvaliteta novog Zakona o plaćama , ali i podrška sindikata. Novi nam je Zakon o plaćama potreban. Loše bi bilo da nam se pod krilaticom „veći koeficijenti svima“ provuku rješenja koja će pogoršati radno-pravni status radnika i poremetiti odnose među radnicima. A ovo će nam se dogoditi ukoliko bi prošla predložena rješenja kojima se ravnateljima daju prevelike ovlasti.
U nastavku: Zakon po mjeri poslušnika