Piše: Mirela Lilek, Jutarnji list
S djecom nižih razreda osnovnih škola provode dnevno pet sunčanih sati. Od toga su dva određena za učenje, dva za organizirano vrijeme, jedan za slobodne aktivnosti. Na godišnjoj razini učiteljice i učitelji u produženom boravku odrade dva i pol mjeseca više nego učiteljice i učitelji iz razredne nastave.
Anketiranje koje je početkom godine provela Gordana Kovač Bluha, predsjednica Glavnog vijeća Školskog sindikata Preporod, pokazalo je da se svaka druga učiteljica ili učitelj u produženom boravku osjećaju degradirano i gube motivaciju za rad. Svaki drugi tvrdi da im plaće kasne u odnosu na druge učitelje u školi (jer oni, za razliku od njih, plaće dobivaju iz proračuna lokalne uprave). Gotovo 40 posto smatra da im je napredovanje u viša zvanja (mentor, savjetnik) otežano, 23 posto ih se doživljava marginaliziranima u svojem kolektivu, a sve skupa očito je razlog za porazno izjašnjavanje: 57 posto učitelja iz boravka prešlo bi u redovnu nastavu kada bi im se za to pružila prilika. Pritom ih čak 70 posto tvrdi da rad u produženom boravku nije njihov izbor.
Uglavnom je, objašnjava Bluha, ta mogućnost bila jedini izbor nakon što su postali višak ili je došlo do zatvaranja razreda zbog manjka djece.
Podaci koje je prikupila na uzorku od 169 učiteljica i učitelja produžnog boravka u deset županija i Gradu Zagrebu pokazuju još jednu manjkavost u sustavu školstva: učiteljice na radu u boravku, koje su prošle isto obrazovanje kao njihove kolegice u redovnoj nastavi, nisu educirane za posao koji rade.
– Edukacije za rad u boravku na učiteljskim fakultetima nije bilo i još je nema, niti se planira, jer se o produženom boravku već niz godina govori kao o ‘prijelaznom razdoblju’ prema cjelodnevnoj nastavi. I tako već 25 godina – kaže Bluha.
Rezultati koje je prikupila pokazuju da 90 posto anketiranih tvrdi da na Učiteljskim fakultetima nisu dobili nikakva znanja za rad u produženom boravku, a 75 posto ih navodi da su “posao” naučili od starijih kolegica. Pritom ih trećina tvrdi da su samostalno morali osmisliti program rada.
Jedan od njihovih problema su uvjeti rada. Iako je državnim pedagoškim standardima predviđeno da rade sa skupinom od 14 do 20 djece, podaci Preporoda pokazuju da je u većini županija razred veći od propisanog standarda. U prosjeku razred boravkaša u Gradu Zagrebu ima 24 djece, u Primorsko-goranskoj županiji 26, Karlovačkoj 30, Istarskoj 25.
– Kad dobijete kombinaciju razreda različitih dobnih skupina učenika, rad postaje dodatna komplikacija. Kako provesti vježbanje gradiva ako imate različitu dob? Kome to može biti normalan rad? To može biti jedino čuvanje djece. Posao učiteljice u boravku je pregledati zadaće, pojasniti nejasno. Kako to odraditi uz učenike prvog, drugog, trećeg i četvrtog razreda – pita Gordana Kovač Bluha, i sama (svojom voljom, naglašava) učiteljica u boravku već 20 godina, zaposlena u Osnovnoj školi Rapska u Zagrebu. Iznenađena je podatkom iz Zagrebačke županije, gdje kombinaciju razreda čini 11 razrednih odjela različite dobne skupine.
Pritom učiteljice u boravku nemaju jednaka kolektivna prava kao ostali djelatnici pa, primjerice, što se razlikuje po županijama, ne dobivaju regres i božićnice, a nekima radni odnos prestaje nakon završetka školske godine.
– I sada se prilikom pregovora za nove kolektivne ugovore propustilo ispraviti nepravdu prema učiteljima iz boravka. Upravo je ta skupina dvojbena u ostvarivanju prava. To su radnici drugoga reda u našim školama, a prosvjetne vlasti za njih ponovo nisu pokazale razumijevanje – kaže Željko Stipić, predsjednik Preporoda.
Postoji niz sadržaja koje je moguće kvalitetno s djecom provoditi u boravku, no nitko to nije sustavno osmislio. Ovaj posao ne smatra se važnim, učiteljice zbog toga ispadaju čuvalice, zaključuje Bluha.
Prema podacima Sindikata Preporod, u Hrvatskoj u produženom boravku radi oko 1000 učiteljica i učitelja.
PROBLEMI UČITELJA U PRODULJENOM BORAVKU
69 posto tvrdi da rad u produljenom boravku nije njihov izbor, nego jedini koji se nudio
91 posto navodi da na učiteljskim fakultetima nisu dobili nikakva znanja za rad u produženom boravku
75 posto tvrdi da su od starijih kolegica naučili kako raditi u produženom boravku
33 posto navodi da su samostalno morali osmisliti program rada
56 posto navodi da im plaće kasne u odnosu na druge djelatnike u školi
38 posto smatra da im je napredovanje u viša zvanja otežano
57 posto prešlo bi u razrednu nastavu kada bi im se pružila prilika
23 posto doživljava se marginalizirano u kolektivu