Temom „nedovršenog učenja” bavi se novo izvješće globalne konzultantske tvrtke McKinsey & Company, koje ispituje utjecaj pandemije bolesti COVID-19 na učenje i dobrobit učenika te identificira potencijalna rješenja i mjere koje bi obrazovni sustavi diljem svijeta mogli uvesti odnosno primijeniti kako bi podržali učenike na putu oporavka znanja i učenja

Priredila Ivana Čavlović

Pandemija koronavirusa znatno je utjecala na akademski napredak učenika, ali i na njihovo mentalno zdravlje. Stoga u svjetlu ove globalne krize učenja, obrazovni sustavi diljem svijeta imaju važnu ulogu u pomaganju učenicima da uhvate korak odnosno vrate ih na pravi put. Tom se temom „nedovršenog učenja” bavi i novo izvješće globalne konzultantske tvrtke McKinsey & Company, koje ispituje utjecaj pandemije bolesti COVID-19 na učenje i dobrobit učenika te identificira potencijalna rješenja i mjere koje bi obrazovni sustavi diljem svijeta mogli uvesti odnosno primijeniti kako bi podržali učenike na putu oporavka znanja i učenja. Ključni nalazi ovoga istraživanja u izvješću su sažeti u nekoliko točaka.

• Duljina zatvaranja škola uvelike je varirala diljem svijeta. Škole u zemljama sa srednjom razinom prihoda, dakle u Latinskoj Americi i južnoj Aziji, bile su najdulje potpuno ili djelomično zatvorene – 75 tjedana ili više. One u Europi i središnjoj Aziji (s visokim prihodima) bile su potpuno ili djelomično zatvorene više nego upola kraće (u prosjeku 30 tjedana), kao i one u zemljama s niskim prihodima, u subsaharskoj Africi (u prosjeku 34 tjedna).
• Pristup kvalitetnom učenju na daljinu i hibridnom učenju također je varirao među zemljama, ali i unutar njih. Primjerice, u vrijeme dok su škole bile potpuno zatvorene, u Tanzaniji su djeca u samo 6 posto kućanstava slušala nastavu putem radija, njih 5 posto pristupilo je obrazovnim sadržajima putem televizije, a manje od 1 posto sudjelovalo ih je u online učenju.
• Nadalje, zaostatci u učenju povezani s pandemijom nadovezuju se na tradicionalne, ukorijenjene nejednakosti u učenju. Svjetska banka tako procjenjuje da su učenici u zemljama s visokim dohotkom imali u prosjeku 50 bodova prema ljestvici usklađenih ishoda učenja (Harmonized Learning Outcomes ‒ HLO) u godini prije pandemije, u usporedbi s učenicima u zemljama s niskim dohotkom, koji su imali tek 20 bodova, zbog čega za njima u znanju i vještinama zaostaju čak nekoliko godina.
• U prosjeku, učenici globalno zaostaju oko osam mjeseci u odnosu na znanja i vještine koje su trebali steći da ih u tome nije omela pandemija, ali se učinak diljem svijeta uvelike razlikuje, svrstavši zemlje u tri skupine:
  • obrazovni sustavi s visokom razinom uspješnosti prije pandemije bolesti COVID-19, gdje učenici zaostaju između mjesec dana i pet mjeseci (na primjer Sjeverna Amerika i Europa, gdje je prosjek zaostajanja četiri mjeseca)
  • obrazovni sustavi s niskim dohotkom, s vrlo niskom razinom znanja i vještina prije pandemije, gdje učenici zaostaju od tri do osam mjeseci (na primjer, subsaharska Afrika s prosječno šest mjeseci zaostatka)
  • obrazovni sustavi srednjeg dohotka, s umjerenom razinom znanja i vještina prije pandemije, gdje učenici zaostaji između devet i 15 mjeseci (na primjer, Latinska Amerika i južna Azija s prosječnim zaostatkom od 12 mjeseci).
• Pandemija koronavirusa također je povećala nejednakosti unutar obrazovnih sustava u svijetu, koje su bile vidljive i prije bolesti COVID-19. Na primjer, produbljen je jaz između škola s većinskom afroameričkom i većinskom bijelom populacijom u Sjedinjenim Američkim Državama, a sve je veća i urbano-ruralna podjela u nekim afričkim državama, primjerice, Etiopiji.
• Osim na učenje, pandemija je imala širi društveni i emocionalni utjecaj na učenike u cijelom svijetu – povećana je globalno zabrinutost za mentalno zdravlje, raste broj izvješća o nasilju nad djecom, u porastu su i problemi s dječjom pretilosti, sve je više tinejdžerskih trudnoća kao i razina kroničnog izostajanja s nastave, ali i odustajanja od školovanja.
• Niža razina znanja i vještina kod učenika dovodi posljedično do budućega nižeg potencijala zarade te niže ekonomske produktivnosti za nacionalna gospodarstva zahvaćena tim problemom. Do 2040. godine ekonomski učinak zaostajanja u znanju povezanoga s pandemijom mogao bi dovesti do godišnjih gubitaka od čak 1,6 bilijuna dolara diljem svijeta odnosno 0,9 posto ukupnoga globalnog BDP-a.

Obrazovni sustavi stoga moraju reagirati i pokušati spriječiti dalekosežne posljedice gubitka znanja, prilagođavajući svoje strategije na temelju prethodnoga obrazovnog učinka, opsega zaostatka u znanjima i vještinama te kapaciteta sustava i dostupnih resursa, i to na četiri predložena načina:

• Otpornost (Resilience): ponovno sigurno otvoriti škole za učenje uživo, istodobno osiguravajući otpornost na buduća ometanja i probleme
  • Ponovno uključivanje (Reenrollment): potaknuti učenike, obitelji i učitelje da se ponovno uključe u stjecanje znanja u učinkovitim obrazovnim okružjima
  • Oporavak (Recovery): podržati učenike na putu oporavka od akademskih i socijalno-emocionalnih učinaka pandemije, počevši od razumijevanja potreba svakoga pojedinog učenika
  • Ponovno osmišljavanje (Reimagining): ponovno se posvetiti kvalitetnom obrazovanju za svako dijete, podižući razinu obrazovne izvrsnosti te uvodeći inovacije za bržu i lakšu prilagodbu.