Piše: Željko Stipić, 09.06.2020.
Od 2008. kada je stupio na snagu do danas Važeći je Zakon o odgoju i obrazovanju mijenjan, ako me pamćenje ne vara, 12 puta. Uvijek u redovitoj proceduri, te samo jednom, 2012. godine, zakon je promijenjen uredbom. Dvanaesti put, ovih dana, Zakon je još jednom promijenjen Uredbom. Ovaj puta Zakon o odgoju i obrazovanju promijenila je tehnička vlada. Ovo se dogodilo na sjednici Vlade koja je održana 28. svibnja. Sadržaj posljednje zakonske promjene odnosi se isključivo na praćenje i ocjenjivanje učeničkih postignuća.
Prema Uredbi učenik gubi godinu s pet umjesto s tri negativne ocjene. Dopunski rad organizira se za učenike koji imaju do četiri negativne ocjene, umjesto za učenike koji imaju do dvije negativne ocjene, kao što je bilo do sada. Popravni će se ispit provoditi u dva umjesto kroz jedan ispitni rok. Učenici od 1 do 4 razreda osnovne škole ne mogu biti ocijenjeni negativnom ocjenom na kraju školske godine. Dosad su učenici od 1 do 3 razreda mogli prijeći u viši razred s jednom negativnom ocjenom. Negativno ocijenjenim učenicima završnih razreda omogućeno je pohađanje dopunskog rada s čak 4 negativne ocjene, znači na njih se, pošto je nastava maturantima završila prije donošenja novih pravila, Uredba primjenjuje retroaktivno.
Uredbi se mogu uputiti nekoliko prigovora. Prvi se odnosi na zaobilaženje pedagoške struke pri donošenju važnog propisa. Donošenjem spornih rješenja uredbom umjesto zakonom izbjeglo se primjedbe zainteresirane javnosti, ali i raspravu na matičnom saborskom odboru. Ukratko, političari, s dvojbenim ovlastima, ni od koga praćeni, intervenirali su u važan dio temeljnog zakona o školstvu. Vlast je, vjerojatno svjesna mogućnosti otpora i protivljenja, pričekala da se Sabor raspusti, te se stvore uvjeti za mijenjanje zakona uz pomoć uredbe sa zakonskom snagom.
Uredbi je moguće prigovoriti i zbog problema koji će se javiti pri njenoj provedbi. Za ovo će na terenu biti zaduženi, sa Svetica poručuju, ravnatelji škola. Njima posao nije prethodno olakšan promjenom radnog zakonodavstva ili kolektivnih ugovora u dijelu koji se odnosi na npr. korištenje godišnjeg odmora. Kako je zbog štrajka nastavna godina produžena negdje čak do 26. lipnja, ozbiljnih bi problema s korištenjem godišnjih odmora bilo čak i da se ostalo pri dosadašnjim rješenjima oko organizacije dopunskog rada. Kako se nije smanjivao dosadašnji raspon sati dopunskog rada od minimalno 10 do maksimalno 25 sati iz svakog predmeta, što za učenika s dvije negativne ocjene znači i do 50 sati, odnosno minimalno 10-ak radnih dana, zbog produljenja nastavne godine brojni bi se učitelji i nastavnici imali problema oko korištenja godišnjeg odmora.
Pošto se spornom Uredbom negativno ocijenjenim učenicima, umjesto iz dva predmeta, omogućilo pohađanje dopunskog rada iz čak četiri predmeta, duplo se produžio vremenski period potreban za obavljanje ovog vida nastavnog rada s učenicima. Ovaj će se rad, u pojedinačnim slučajevima, uz pedagoški prihvatljivo dnevno opterećenje za učenika, odužiti i do 3 tjedna. Novo će rješenje odgoditi odlazak učitelja na godišnji odmor skoro do potkraj srpnja. Kad se zna da povratak učitelja s godišnjeg odmora mora uslijediti, što zbog provedbe popravnih ispita što zbog pripreme nove školske godine, najkasnije do 25. kolovoza, samo se od sebe nameće pitanje kada će to učitelji, posebno oni s pravom na maksimalnih 30 dana godišnjeg odmora, iskoristiti ono što im je propisima zajamčeno?
Je li moguće da oni koji su pripremali Uredbu sa svime ovime nisu bili upoznati? Loše je ako nisu, katastrofalno ako jesu ali su, vođeni jeftinim politikanstvom, donijeli sporno rješenje. Nema te više sile kojom se može opravdati ovaj javašluk i samovolja prosvjetnih vlasti koje su Uredbu pripremile, te tehničke Vlade koja je uredbu donijela. Radnička prava, a pravo na korištenje godišnjeg odmora jedno je od važnijih, ne smiju se kršiti. Sindikati i postoje zbog toga da u ovakvim situacijama zaštite radnika.
Kraj svih masovnih sudskih sporova koji se “ iza brda valjaju“, nama će se, kako sada stvari stoje, dogoditi i tužbe podignute protiv poslodavaca koji učiteljima nisu omogućili korištenje godišnjeg odmora u skladu sa Zakonom o radu i kolektivnim ugovorima. Ni krivi ni dužni opet će „fasovati“ ravnatelji kojima su prosvjetne vlasti prepustile rješavanje problema kojem su prethodno same kumovale. Uostalom nije prvi put da prosvjetne vlasti donose odluke za čiju provedbu neće snositi nikakve posljedice.
Na mijenjanje Zakona prijekim putem išlo se i iz još jednog razloga. Oko sadržaja uredbe vlast nema nikakve obveze konzultirati se sa sindikatima. Nakon što je prethodno dopunski rad s učenicima, bez dogovora sa sindikatima, „uguran“ među tzv. ostale poslove, sada je opseg ovih poslova značajno narastao povećanjem broja učenika koji, nakon završetka nastavne godine, ostvaruju pravo na dopunski rad. Naravno, sindikate se opet zaobišlo. Prosvjetne vlasti sigurno ne bi bile toliko široke ruke prema najslabijim učenicima, da postoji obveza plaćanja ove vrste rada? No, kako se radi o dodatnom poslu koji se dodatno ne plaća, ocjenjivanje je iskorišteno kao predizborno dodvoravanje koje ništa ne košta a koji glas, možda, ipak donese.
Radno-pravni aspekti ovog problema manje su važni od i dalekosežnih pedagoško-didaktičkih posljedica koje će iza sebe ostaviti ova brzopotezna promjena školskog zakonodavstva. Praćenje i ocjenjivanje učeničkih postignuća predstavlja možda i najsloženiju aktivnost s kojom se susreću učitelji i nastavnici u odgojno-obrazovnom radu s učenicima. „Pravila igre“, nazovimo ih tako, u ovom osjetljivom području, nikad se ne bi smjela mijenjati naprečac, te ovisiti o ishitrenim i nepromišljenim odlukama prosvjetnih vlasti.