Umirovljeni profesor može biti prodavač, ne i predavač

13.09.2019

DEFICIT STRUKOVNJAKA Umirovljena nastavnica svjedoči o nerazumijevanju resornog Ministarstva

Piše: Ingrid Šestan Kučić , Novi list, 13.09.2019.

Zakon o radu kaže da umirovljenik može četiri sata raditi i nakon 65. godine života, no Ministarstvo obrazovanja smatra da je Zakon o odgoju i obrazovanju iznad Zakona o radu te da nakon 65. godine nastavnici i profesori za katedrom nemaju što tražiti. Pa onda mogu biti prodavači, čistači, menadžeri

Nova školska godina srednjim strukovnim školama donijela je stare probleme, a riječ je o popunjava-nju radnih mjesta profesora strukovnih predmeta, jer nitko iz privrede ne želi stati za katedru. Razlog tome prvenstveno je financijski, jer nitko razumljivo neće s veće plaće u privredi na manju plaću u školi, a iako pred školama sto je vrlo jednostavna rješenja ozbiljnog problema ona su neostvariva zbog nerazumijevanja resornog ministarstva.

Čista diskriminacija

Naime, umirovljena profesorica riječke Srednje škole za elektrotehniku i strojarstvo u želji da se vrati svojim učenicima i iskoristi zakonsko pravo rada na pola radnog vremena odlučila se vratiti za katedru, ali joj to Ministarstvo znanosti i obrazovanja onemogućuje. Rješenje za popunjavanje upražnjenog radnog mjesta u toj školi nije moguće realizirati, jer Ministarstvo smatra da je Zakon o odgoju i obrazova-nju iznad Zakona o radu te da nakon 65. godine nastavnici i profesori za katedrom nemaju što tražiti. Odredbom članka 112. Zakona o odgoju i obrazovanju učiteljima i nastavnicima ugovor o radu prestaje istekom školske godine u kojoj su stekli 65 godina i 15 godina mirovinskog staža, a Ministarstvo se toga slijepo drži.

– To je čista diskriminacija. Mogu biti prodavačica, čistačica, menadžer ili što god poželim, ali ne mogu raditi ono što sam radila 42 godine. Ja sam inženjer elektrotehnike i 16 sam godina predavala u Tuzli, a potom 26 i pol godina u Rijeci. Prije deset dana sam umirovljena, a znajući da će škola biti u problemu s popunjavanjem radnog mjesta odlučila sam nastaviti raditi pola radnog vremena. To je ono što mi Zakon o radu od 1. siječnja ove godine omogućuje. Međutim, od svibnja se zajedno s još dvoje kolega koji bi također nastavili raditi u školi dopisujem s ministarstvom koje uporno tvrdi da je Zakon o odgoju i obrazovanju iznad Zakona o radu te da ne možemo raditi. Odgovorila sam im da je to sramotan odgovor i da je to diskriminacija, jer mogu sve drugo raditi, priča profesorica elektrotehnike. Radi se, kaže, o čistom nerazumijevanju problema od strane resornog ministarstva, ali i o nebrige za učenike.

Do sada je riječka profesorica u višemjesečnoj prepiski s Ministarstvom malo toga postigla. Njeno uporno traženje da se članak 112. Zakona o odgoju i obrazovanju promijeni i u njega implementira u Zakon o radu rezultiralo tek komentarom Ministarstva u jednom od mailova kako se radi o ideji koja nije loša te da će se u narednom periodu pokušati razmatrati.

– Strukovne su škole u takvom problemu da se to trebalo riješiti jučer, a ne u nekom narednom razdoblju. Ovo je ozbiljan problem i škole se urušavaju, upozorava profesorica. Ujedno dodaje i da njen slučaj pokazuje i svo licemjerje vlasti koja inzistira na radu do 67. godine života, a njoj u 65. godini to onemogućuje.

Kratkoročna rješenja

Ravnatelji strukovnih škola upozoravaju pak kako se radi o problemu koji će tek eskalirati odlaskom trenutnog kadra u mirovinu, jer tko će za početničku plaću od 5 tisuća kuna i obavezu da mora završiti dopunsko pedagoško obrazova-nje i položiti državni ispit iz privrede i boljih uvjeta doći u školu. Dogodit će se, tvrde, da će u strukovnim školama stručne predmete predavati nestručan kadar, što je neodrživo. Međutim, Ministarstvo znanosti i obrazovanja tvrdi da redovito prati potrebe srednjih strukovnih škola za u srednjim strukovnim školama. Tako odgovaraju da su kratkoročne mjere poboljšanje materijalnog položaja nastavnika kroz Pravilnik o nagrađivanju učitelja, da rade na poticanju zapošljavanja nastavnika u brdsko-planinskim i otočkim područjima, a kratkoročno rješenje problema vide i u unapređenju suradnje gospodarskih subjekata i srednjih strukovnih škola kroz uvođenje sustava dualnog obrazovanja kojim se omogućava uvođenje mentora učenika kod poslodavaca u odgojno-obrazovni proces.

Teško je povjerovati da će Srednja škola za elektrotehniku i računalstvo privući potreban kadar na temelju Pravilnika o nagrađivanju, jer ove druge mjere na nju se ne odnose. Nije u brdsko-planinskom ni otočnom području, a dualni model obrazovanja tek je u začecima. Kao adut navode i dugoročne mjere, no sam njihov naziv jasno daje do znanja da te mjere rezultate ne mogu dati u ovoj školskoj godini, a u Ministarstvu navode da se radi o dodjeli stipendija studentima prema kriteriju odabira studija iz STEM i tehničkih područja, uspostavi Regionalnih centara kompetentnosti u strukovnom obrazovanju kojima se osiguravaju uvjeti za profesionalni razvoj strukovnih nastavnika i napredovanje u zvanju te razvoju sustava dodatnog obrazovanja u okviru EU projekata.

PROBLEM TREBALO RIJEŠITI – JUČER

Strukovne su škole u takvom problemu da se to trebalo riješiti jučer, a ne u nekom idućem razdoblju. Ovo je ozbiljan problem i škole se urušavaju, upozorava profesorica. Dodaje i da njen slučaj pokazuje i sve licemjerje vlasti koja inzistira na radu do 67. godine života, a njoj u 65. godini to onemogućuje

 

ODGOVOR MINISTARSTVA

Ministarstvo znanosti i obrazovanja tvrdi da redovito prati potrebe srednjih strukovnih škola za zapošljavanjem nastavnika osobito strukovnih predmeta te poduzima kratkoročne i dugoročne mjere da bi se osiguralo zapošljavanje stručnih osoba