Marijana Cvrtila
Slobodna Dalmacija 13.01.2018.
Reforma školstva: dualno obrazovanje
Učenike morate što prije gurnuti u svijet rada. Hoće li to biti model da će oni u prvom razredu biti više u školi, a od drugoga razreda više kod poslodavca gdje postaju radnicima sa zdravstvenim i mirovinskim stažom, plaćom, to još razrađujemo, kaže Vlado Prskalo, pomoćnik ministrice obrazovanja
Svaka država koja želi imati budućnost, znaju to dobro u zemljama Europske unije, mora imati dobro strukovno obrazovanje. Sve garniture koje su zadnjih 25 godina bile u ovom ministarstvu na neki su način, namjerno ili slučajno, strukovno obrazovanje stavljale po strani i sve je ostalo na praznim pričama. Ništa se bitno nije promijenilo. Strukovni nastavnici dobivali su edukaciju koja nije bila dovoljna, donosili bi potvrde da su napredovali u mentore, a njihove škole od toga ne bi imale velike koristi. Ne sviđa mi se filozofija prema kojoj ostajem na radnom mjestu do mirovine i čekam plaću prvoga u mjesecu, za ostalo me baš briga. To više neće biti moguće. Promjene će se morati dogoditi, neke će biti bolne za one koje ne žele raditi na sebi, bili to ravnatelji ili nastavnici. Ali, idemo korak po korak. Podvucimo crtu, hajdemo graditi sustav kako treba. Da to bude osmišljen sustav u kojemu ćemo planirati budućnost, da stvaramo uvjete zapromjene koje će se dogoditi možda odmah, a možda za dvije, tri, pet godina, ali da točno znamo cilj koji želimo postići. Dosta je bilo situacija u kojima nas stvari zatiču, a mi samo želimo spašavati živu glavu…
Na tržištu za dva tjedna
Vlado Prskalo, pomoćnik ministrice Blaženke Divjak za strukovno obrazovanje, profesor fizike i trenutačno bivši ravnatelj uspješne slavonskobrod-ske srednje škole Matije Antuna Reljkovića s 28-godišnjim stažem na tome mjestu, takav je dojam, o strukovnom obrazovanju, jednom od najzapušteni-jih dijelova našega obrazovnog sustava, ovako bimogao pričati satima. Profesionalni kredibilitet odavno je stekao. Teško mu tko može osporiti zasluge što je njegova, nekoć neugledna škola u koju se upisivao samo onaj tko nije imao gdje, uzdigla među najbolje strukovne škole u državi i u kojoj se đaci školuju za zanimanja iz područja poljo-privrede, šumarstva, veterinarstva, ekologije i kemij ske tehnologije te prehrane. Šest milijuna eura iz europskih fondova donijela je Prskalova poduzet-nost toj školi koja je danas centar kompetentnosti, u kojoj radi Centar za biotehnološka istraživanja a đaci, uz ostalo, kloniraju sadnice voćaka koje koriste voćari iz cijele Slavonije.
Vlado Prskalo
– Morao sam. Škola bi inače nestala – odgovara na pitanje što ga je motiviralo da još prije više od dvadeset godina krene u potpunu transformaciju svoje škole, pri čemu se nije libio tražiti pomoć, savjetodavnu i financijsku, u razvijenijim zemljama EU-a. Ali o tome kasnije. Prskalo je u Ministarstvo došao nakon poziva ministrice Divjak prije oko pola godine, takoder kao nestranački kadariz kvote HNS-a (“Upecao” sam se kada sam vidio kakav stručan tim za reforme okuplja, priznaje), a danas mu je najvažnija misija promijeniti lice i naličje strukovnog obrazovanja. Taj dio našeg obrazovnog sustava, gdje se u nekim školama ništa nije promijenilo još od Šuvarova vremena, aupraktikumima zjape strojevi rashodovani još iz socijalističkih poduzeća, nakon kakvog-takvog gospodarskog oporavka zemlje morat će “isporučivati” stručnu i osposobljenu radnu snagu. Obrazovanj e u ovakvom obliku zasad teško može odgovoriti na te potrebe. Za Prskala, nema dvojbi, reforma toga sustava mora ići k sinergiji gospodarstva i obrazovanja, što znači da se učenici strukovnih škola, koji čine čak 70 posto srednjoškolske populacije, tijekom školovanja osposobe odmahući na tržište rada. To podrazumijeva više praktičnog rada, bilo u školama, bilo kod poslodavaca.
– Želim takvu strukovnu školu u kojoj će učenik u petak dobiti diplomu, a za 14 dana biti punopravni radnik na tržištu – jasan je Prskalo. Trenutačno, kaže, imamo dvojaku situaciju: u nekim školama je menadžment, uz potporu osnivača, sam pokrenuo promjene koje su dovele do velikih poboljšanja, a negdje je situacija – sumrak. – Imamo brojne svijetle primjere, poput strukovne škole Ruđera Boškovića u Zagrebu ili Vice Vlatkovića u Zadru, ali i druge, koje su daleko ispred sviju. S druge strane, u nekim je školama situacija ista kao prije 30 godina, a za neke bi bilo bolje da stave ključ u bravu i ne upisuju učenike jer se šalje negativna poruka. Planiram obići svih 340 strukovnih škola, doslovno doći i reći: “Ja sam taj i taj, došao sam vidjeti uvjete pod kojima se u vašoj školi održava nastava”. Osobito me zanima strukovni dio te nastave, znači, praktična nastava, ali želim čuti i što misli nastavni kadar. Zanima me njihova vizija, što oni misle sutra sa svojom školom. Nije mi žao truda i napora da dođem u svaku školu – kaže Prskalo, koji je u nepunih pola godine obišao škole u devet županija.
Kada je riječ o promjenama u strukovnom obrazovanju, u Hrvatskoj je bombastično krajem prošle godine odjeknula vijest da smo za reformu toga dijela obrazovanja povukli iz europskih izvora ukupno milijardu kuna. Žalosno je što je taj novac ugovoren još u vrijeme dok je premijerka bila Jadranka Kosor, a zapravo se tek sada počinje trošiti.
– Toliko smo tada tražili. Koliko sam čuo, da smo tražili više, dobili bismo više. Europa snažno podupire razvoj stru-kovnog obrazovanja, naposljetku i njima treba kvalitetan kadar koji mogu zaposliti – svjestanje Prskalo. Pet prioritetnih sektora Milijardu kuna, kako smo već pisali, mahom će se utrošiti na osnivanje regionalnih centara kompetentnosti (RCK). Riječ, dvije kao podsjetnik: plan je da se tim novcem u prvoj fazi do 2020. najmanje po jedna strukovna škola u svakoj županiji, koju odabere osnivač, proglasi RCK-om. To znači da će dobiti novac za nabavku po-trebne opreme, nadogradnju i opremanje, na primjer, laboratorija i praktikuma, edukaciju nastavnika ali i mentora kod poslodavaca, a posebno će se jačati povezanost s gospodar-stvenicima koji će u školi biti i predavači. Cilj je postići štoviše praktične nastave, a centri će u početku biti baza i za druge ško-le s tog područja, na primjer, u vidu održavanja praktične nastave ili edukacije nastavnika, ali i za provedbu programa poput cjeloživotnog učenja i slično. Među prioritetnih pet sektora, odnosno, škola koje će najprije dobiti novac za profiliranje kao RCK-ovi, bit će one koje obrazuju učenike za zanimanja iz područja ugostiteljstva i turizma, strojarstva i elektrotehnike, informacijske i komunikacijske tehnologije, poljoprivrede i zdravstva. Svaka županija u skladu s tim prioritetima predložit će neku od postojećih škola da postane RCK.
– Kako smo i najavili, nakon što u Saboru budu usvojene izmjene Zakona o strukovnom obrazovanju, a nadamo se da će to biti već u siječnju, u ožujku raspisujemo natječaj za prijavu škola koje žele postati centri kompetentnosti. Natječaj će biti otvoren sve dok se sredstva do kraja ne utroše. Računamo da već u lipnju ove godine možemo pot-pisivati prve ugovore. Hrvatskoj je prvi put na raspolaganju 130 milijuna eura za strukovno obrazovanje i prvi put možemo sami planirati razvoj s konkret-nim novcem. Ako ga mi ne uz-memo, uzet će ga Poljska, Ru-munjska, Bugarska. To bi bila nemjerljiva šteta – kaže.
Dok će se u ovome modelu si-nergija gospodarstva i obrazo-vanja provoditi uglavnomu školama, od jeseni i nove 2018./2019. školske godine, kako otkriva Prskalo, kreće još jedna promjena koja bi trebala ubrzati krvotok domaćeg strukovnog osposobljavanja: u odabranim školama kreće model dualnog obrazovanja, po uzoru na onaj iz Austrije i Njemačke, znači s naglaskom na više praktičnog rada kod poslodavaca. Model se za naše uvjete još razrađuje, kao i pregovori sa školama i gospodarstvom, ali ondje gdje oni iskažu interes i osiguraju uvjete, dualno obrazovanje kao pilot projekt kreće od jeseni!
– To je nasušna potreba, unatoč tome što dualno obrazovanje ima glasnu opoziciju. Učenike jednostavno morate što prije gurnuti u svijet rada. Više nema staklenog zvona. Hoće li to biti model prema kojemu će učenik u prvom razredu biti više u školi, a već od drugoga ili trećeg razreda više kod poslodavca gdje doslovno postaje radnikom sa zdravstvenim i mirovinskim stažom, plaćom, odnosno naknadom, to još razrađujemo. Hoće li to dovesti do toga da vi-še sati, dana pa i tjedana bude kod poslodavca na praksi, dogovarat ćemo s poslodavcima. Ali, cilj je da đaci obuku radno odijelo, da sa svojim mentorom uđuu proizvodnju, rade. Ako ne obučete radno odijelo, ne bojite, nelijepite pločice, ne asfaltirate, ne mjerite određenim mjernim instrumentom, nikada to nećete naučiti – objašnjava ministri-čin pomoćnik.
Seksi obrazovanje
– Trebat će također utvrditi tko će isplaćivati naknade/plaće učenicima i koliko će država u tome, kao i nabavci potrebne opreme, suportirati poslodavci-ma. Dosad su pregovori za uvo-đenje ovoga modela od jeseni vođeni za zanimanja poput mehatroničara, cvjećara, nekoliko zanimanja iz područja građevine, ugostiteljstva i turizma – kaže Prskalo.
Osim ovih promjena, od jeseni se spremaju i neke koje bi mogle pogoditi pojedine strukovne škole. U Ministarstvu su naime odlučni u namjeri da od jeseni u svim strukovnim školama koje školuju učenike za ta zanimanja krene 19 potpuno novih strukovnih kurikuluma, koji su se zadnjih šest godina provodili eksperimentalno. Drugim riječima, sve škole koje obrazuju učenike za ekonomiste, prodavače, web-dizajnere, ekološke tehničare, tehničare za jahte i marine, tehničare geodezije i geoinformatike i još 13 drugih zanimanja morat će o iduće školske godine provoditi nove kurikulume za ta zanimanja te ispuniti minimalne propisane materijalne i kadrovske uvjete. Ako ne zadovolje te uvjete nema upisa učenika u prvi razred za ta zanimanja!
– Nećemo biti rigorozni. Tražimo da ispune minimalne uvjete, a ako to ne učine, dajemo razuman rok do kada, uz pomoć sredstava osnivača, to trebaju popraviti. Svaki tjedan šaljemo komisije na teren. Jasnoje da ne možete raditi novu priču na stari način. Postoji državni pedagoški standard i škole i osnivači moraju ozbiljno shvatiti da se promjene događaju. Ako želite uvesti novi program, na primjer za tehničara geodezije i geoinformatike, a nemate nijednu totalnu stanicu, ni jednu mjernu stanicu, kako ćete to izvoditi? – pita se on. Osim novih kurikuluma za ovih 19 zanimanja, promjene će se ove godine pripremati za još 99 strukovnih zanimanja, neki će se postoječi programi integrirati pa bi se zanimanja poput lakirera i autolimara mogla stopiti u jedno – autolakirer. Te promjene učenike neće dočekati od jeseni ove godine, ali bi mogle biti spremne za školsku godinu 2019./2020. Uz to, s ministarstvima rada i gospodarstva priprema se reforma ukupno 300-ti-njak programa u strukovnim školama koji se smatraju zastarjelima. Sve to u cilju da bi naši učenici, čemu težimo godinama, postali zapošljivi i konkurentni, ne samo na domaćem, nego i svjetskom tržištu. Pri tom nije manje važno, kaže Prskalo, mijenjati percepciju roditelja da nije sramota da njihovo dij ete upisuje strukovnu školu, mijenjati mentalitet svih razina društva koje glatko prelazi preko činjenice da uvozimo više od 30 tisuća stranih radnika, a naših 176 tisuća mladih ostaje na burzi rada. Nečuveno je da danas nemate dovoljno radnika u građevini, armirača, tesara, zidara, dobrih majstora, a firme tim ljudima nude neto plaću i po deset tisuća kuna, nude im stipendije za vrijeme školovanja – kaže Prskalo.
– Moramo pogledati istini u oči. Godinama se sustavno radilo na tome da je sramota da dijete ide u strukovnu školu, a nije se sustavno potenciralo da nam trebaju dobri majstori. To moramo promijeniti – treba raditi s roditeljima, s cijelim sustavom, gospodarstvenicima, ali i vrlo važnom karikom, a to su same škole. Moramo raditi na tome da imamo drukčije ravnatelje, drukčije strukovne nastavnike, da škole povežemo s gospodarstvom i omogućimo njihovu opremljenost – kaže pomoćnik ministrice. Jesu li to bile misli vodilje kada ste izjavili kako obrazovanje mora biti seksi?, pitamo. – (Smijeh). To stvarno mislim, no nemojte me krivo shvatiti! Meni ta riječ nema negativan prizvuk. Mislio sam na to da moramo imati privlačne i po-željne škole. To sam vidio u Dan-skoj, Nizozemskoj – djeca plaču kad nisu u svojoj školi. Naše su škole pomalo rigidne, od interijera, uređenosti do drugih stvari. Sve bih to promijenio. Ta riječ “seksi” nekako je došla ljudima do uha. Ukratko, morate imati poželjnu školu – nema dvojbi za Prskala.
Kakvu perspektivu vidite za dalmatinske škole, pogotovo one u zaledu i otocima?
– Dosad sam intenzivnije surađivao sa školama u Zadru i okolici, ali uskoro planiram detaljnije obići one u Splitsko-dalmatinskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Ono što želim naglasiti za to
područje, kao i druga slična njima, jest da naš cilj nije gasiti škole. Tražimo rješenja kako te, osobito male škole na otocima i zaleđu, osuvremeniti, kako im dati vjetar u leđa da privuku djecu da se ostanu ondje školovati. Iskustva s centrima kompetentnosti u Europi pokazuju kako se uz njih nerijetko grade i
učenički domovi, pa ćemo nastojati uz takve škole stvoriti infrastrukturu koja će učenicima omogućiti da ne moraju vrijeme gubiti na putovanja trajektom ili zbog loše prometne povezanosti. Očekujemo naravno i odgovore gospodarstvenika i lokalne vlasti o potrebama toga kraja, ali i samih škola.