Piše: Ljerka Bratonja Martinović. Novi list, 08. rujan 2022.

Vlada se lako nosi s tehnološkim viškom u državnim poduzećima gdje problem rješava otpremninama, koje su u obrazovanju toliko male da nisu vrijedne ni spomena. U Vladi o tome ne žele ni razgovarati, kaže Željko Stipić iz sindikata Preporod

Sve manji broj upisanih prvašića trend je kojem svjedočimo već godinama, a njegov nastavak znak je da ćemo se i u narednim godinama suočavati s viškom učiteljskog i nastavnog kadra. Zbog smanjenja broja učenika, i broj razrednih odjela smanjuje se, a dio učitelja postaje višak. U nastojanju da popune normu, neki od njih rade istodobno u čak pet škola. Ako ne uspiju pronaći radno mjesto, preostaje im jedino burza rada. Na ovu činjenicu već se poslovično upozorava na početku svake školske godine, pa tako ni ove ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs nije propustio zapitati se treba li nam uopće toliki broj profesora.

Ovakve izjave ljute nastavnike, osobito stoga što ne vide da se tim problemom vlasti sustavno bave. Ako se već događa pad broja učenika, onda bi na njega – upozoravaju, trebalo odgovoriti planski, vodeći računa o zaposlenima, što ovdje nije slučaj.

Tabu teme

– Do 30. rujna će se vidjeti koliko će ove godine biti organizacijskih viškova u sustavu obrazovanja. Svi znamo da se smanjuje broj učenika, no takva ministrova izjava vezana za otkaze pokazatelj je da ne postoji jasna vizija ni strategija o tome kako rješavati problem, upozorava Ana Tuškan, tajnica Hrvatskog sindikata učitelja.

Podsjeća, naime, da s jedne strane postoje viškovi zaposlenih, a s druge strane manjak. »Na području Grada Zagreba, na primjer, 25 škola traži nastavnika matematike, a samo je jedna uspjela popuniti to radno mjesto«, ilustrira Tuškan. I to se, dodaje, ne događa samo u STEM području, nego se manjak nastavnog kadra sve više širi i na druga područja.

– Imamo situaciju da nam u školama predaju nestručne zamjene, čak i oni sa završenim srednjoškolskim obrazovanjem. Definitivno imamo alarm, a Vlada i resorno ministarstvo trebaju hitnu strategiju kako privući i zadržati nastavni kadar koji nedostaje, upozorava sindikalka. Mnogi sustavi, ističe, imaju svoje strategije za privlačenje kadrova, a u obrazovanju to uopće nije tema. »Kad spomenemo povećanje plaća onda šute, a pitanje je kako drukčije privući ljude u ovaj sustav«, zaključuje.

Neodrživo je, upozorava predstavnica učitelja, inzistirati na zabrani zapošljavanja u javnom sektoru dok škole i bolnice trebaju radnike, ili pak slati učitelje koji su višak da rade u dječjim vrtićima, jer riječ je, kaže, o dva odvojena sustava.

– Vlada je rekla da će viškovi moći raditi u predškoli, a struku se uopće nije pitalo za mišljenje. Za ta dva zanimanja potrebno je potpuno drukčije obrazovanje, nisu osigurali nikakvu edukaciju za taj prelazak, a činjenica je i da bi njime zaposleni gubili pravo na jubilarne nagrade i druga prava jer napuštaju sustav u kojem dosad rade i prelaze u drugi, navodi Tuškan. Osim toga, trebalo bi – dodaje – voditi računa da su to djeca u formativnim godinama, a za njih bi to značilo promjenu tete na koju su se naviknuli.

Za Željka Stipića, predsjednika Hrvatskog školskog sindikata »Preporod«, ova tema uopće nije iznenađenje, kao ni Vladina inercija po tom pitanju.

Stari problem

– Broj učenika se smanjuje već 20 godina. Od 2005. godine do danas pali smo s 467.000 na 360.000 učenika. Kao što ljudi nose kišobran kad pada kiša, tako i kad se u školama smanjuje broj učenika nastaju tehnološki viškovi, što je eufemizam za otkaz. Velik dio tih ljudi se unatrag proteklih godina ne uspijeva zbrinuti, zato što je naprosto pritisak prevelik, previše ih je, i bit će ih sve više i više, kaže Stipić.

Problem je, međutim, u tome što se Vlada s tim problemom ne zna nositi.

– Vrlo se lako nosi s tehnološkim viškom u državnim poduzećima, Hrvatskim šumama, HAC-u. Onda se tehnološkom višku pristupa kroz otpremnine, poticaje, a u školama po principu: brigo moja, prijeđi na drugoga. Otpremnine su u obrazovanju toliko male da to nije vrijedno spomena, a o njima u Vladi ne žele ni razgovarati, čime pokazuju do koga im je stalo, a do koga nije, ističe šef Preporoda.

Višak zaposlenih u obrazovanju trebalo bi, logikom stvari, rješavati smanjenjem upisnih kvota za nastavnička zanimanja, no i tu vlasti kaskaju za realnošću.

– U ovoj zemlji se ništa ne planira, bilo bi čudno da se planiraju jedino potrebe u obrazovanju, komentira Stipić. Stidljivo se, kaže, krenulo planirati upisivanje za deficitarna zanimanja poput fizike i matematike, ali samo u naznakama. Kadrove u obrazovanju je, zaključuje, vrlo lako planirati: »Zna se koliko se smanjuje broj učenika, to se odmah reflektira na broj razrednih odjeljenja, na broj radnika, znaš koliko ih je na birou. Jedan i jedan su dva, ali ovo je Hrvatska«, ironičan je Stipić.