28.07.2023. piše Slavica Lukić, Jutarnji list
Štrajk u pravosuđu je gotov. I mnogi su s razlogom - odahnuli. A što nam je sve štrajk pokazao?
Bio je presedanski jer se dosad u pravosuđu nije štrajkalo. Rekordan je i po trajanju. Ali, unatoč tome skroman po dosegu. Sudske su službenice u dva mjeseca štrajka i života u svakodnevnom grču izborile dodatak na plaću od 180 eura, a tražile su 400. Nedovoljno da bi se na platnoj ljestvici državnih službenika odlijepile sa začelja na kojem čame godinama.
Premalo da bi njihova radna mjesta postala privlačna mladim službenicima koji bi trebali popuniti golemu kadrovsku rupetinu na sudovima. A ona je, prema podacima Vrhovnog suda, do ovog štrajka iznosila 1116 praznih mjesta sudskih upisničara, zapisničara, referenata, informatičkih službenika na koja nitko ne želi doći. U štrajku se bijeg sa sudova i povećao - od početka štrajka radnu je knjižicu sa sudova pokupilo još šezdesetak službenika. Ovaj štrajk je pokazao i to da Vlada demonstrira nesmiljeni tvrdičluk prema zahtjevima najpotplačenijih u državi, onih za čija se radna mjesta stranački podobnici ne otimaju.
Pokazao je da je zaštitno lice ovog štrajka, predsjednica SDLSN-a Iva Šušković i sama zatečena dubinom očaja i štrajkaškom ustrajnošću žena koje su po sudskim kancelima godinama obavljale teške i mizerno plaćene poslove. A kako je štrajk odmicao - čini se i uplašena. Zbog odluke o prihvaćanju Vladine ponude i prekidu štrajka, polovica sindikalnog članstva na sudovima osjeća se razočarano i izdano. Hoće li SDSLN na ovom štrajku ojačati jer se napokon usudio organizirati štrajk na "zabranjenom" terenu pravosuđa? Ili će zbog njegove obustave mimo volje polovice članstva na duži rok obeshrabriti nove sindikalne akcije? Odgovor na ta pitanja morat ćemo pričekati.
A kako se prema štrajku držao ostatak sindikalne scene? Ruku podrške pružila su tek dva sindikata - Stipićev Preporod i Sindikat visokog obrazovanja i znanosti. Ostali su šutjeli. A Dubravko Jagić, čelnik reprezentativnog Sindikata policije, upriličio je neviđenu predstavu sindikalne nesolidarnosti i beščašća. Tvrdnjama da je štrajk nezakonit i puhanjem u Vladin rog ponio se prema štrajkašicama kao bully iz mračnog sokaka (pardon, bazena).
A suci? Sudačka je udruga rast službeničkih plaća ugradila među glavne zaključke svoje ovogodišnje skupštine. A zatim je, nakon što su suci bijelim štrajkom izborili povećanje svojih plaća, a službenici tek krenuli u bitku -zašutjela. Flaster na ustima je držala danima - sve dok Sabor nije izglasao povećanje sudačkih plaća. A zatim, kad su sudačke povišice bile na sigurnom, deklaratorno, mlitavo podržala zahtjeve sudskih službenika. Ni na prosvjednim skupovima službenica nije se moglo vidjeti solidarnih sudačkih glava.
A tek HOK! Odvjetnička komora pritiskala je sudove da rade jer - njihovi klijenti, a time i odvjetnici trpe štetu. Ništa od jasne i snažne podrške službenicama u štrajku. A i zašto bi? Ta Malenica je HOK-u početkom godine, i ne trepnuvši, potpisao povećanje odvjetničke tarife za "skromnih" 50 posto! Pa tko bi se zamjerao takvom ministru?