06.12.2023.
Akademski sindikat, Carinski sindikat Hrvatske i Školski sindikat Preporod organizirali
su u srijedu, 6. prosinca, okrugli stol s temom „Što donosi zakon o plaćama u državnoj službi
i javnim službama?” želeći potaknuti raspravu o tome kakav nam Zakon o plaćama treba, koje
će biti posljedice primjene Zakona, što donosi ocjenjivanje povezano s ograničenim brojem
najbolje ocijenjenih, te konačno i o pitanju zašto mu se ne protive sindikati ako će im novi
zakon smanjiti ovlasti i ulogu. I ne samo to, nego ukazati na neuralgične točke i
problematična rješenja u novom Zakonu koji je u drugom čitanju i koji bi Sabor uskoro trebao
donijeti. U javnim službama radi oko 182 tisuće, a u državnim službama oko 55 tisuća
radnika. To je ogromna masa zaposlenih na koje će se izravno Zakon primjenjivati, a sve će
koštati oko 500 milijuna eura za javne i 350 milijuna eura za državne službenike. Očekuje se
da će već plaće za ožujak biti isplaćivane prema povećanim koeficijentima kao posljedici
Zakona. Glavni je zaključak rasprave: Ne protivimo se njegovu donošenju i vrednovanju rada,
ali se ne slažemo s konkretnim rješenjima Zakona vjerujući da sve zamišljeno Zakon neće
postići.
Uvodničari na okruglom stolu bili su profesori s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Vedran Đulabić, Gordana Marčetić i Viktor Gotovac te predsjednik Školskog sindikata
Preporod ŽeljkoStipić.
Vedran Đulabić naglasio je da sustav plaća kakav se predviđa ovim Zakonom nije cjelovito
uređen, jer samo načelno regulira materiju, a konkretno će se sve rješavati uredbama Vlade,
pravilnicima i općim aktimanije do kraja domišljen što će dovesti do problema u provedbi te
da je sustav podložan politizaciji i prizemnim obračunima koji bi se mogli događati u
pojedinim ustanovama.
˗ Sad imamo tek osnovna načela sustava, jer u osnovnim odredbama Zakon ima samo 32
članka u kojima se ništa ne može regulirati. Sustav plaća tako počiva na budućih osam
uredaba Vlade, dva pravilnika i općim aktima. Dakle, mi ne znamo gotovo 80 posto sadržaja
zakona što će se dogoditi nego ćemo to doznati tek kad Zakon bude donesen.
Gordana Marčetić istaknula je kako stalno slušamo da službenici trebaju biti učinkoviti i da ih
se treba ocjenjivati. „Anketirali smo zaposlenike u državnim službama i nitko nije zadovoljan
tim sustavom jer je neobjektivan, ne radi se na valjanim kriterijima, ali svi imaju jako dobre
ocjene. Zašto? Jer sustav ocjenjivanja nije služio ni za što osim da se dobije dva dana
godišnjeg odmora. Ne znam na koji bi način dekan nas na fakultetu mogao ocjenjivati. I zašto,
kad imamo Zakon o visokom obrazovanju i znanosti koji uređuje i napredovanje, i reizbor na
transparentan način, jer vas ocjenjuju jednaki ili viši po rangu od vas. Svakih pet godina mi
svi smo podložni ocjeni svoga rada i na temelju toga napredujemo. Kriteriji su vrlo striktni i
zahtjevni. Pitanje je je li strateško opredjeljenje Vlade da imamo u državi izvrsne
znanstvenike ili da imamo prosječne pa ćemo samo neke nagraditi ˗ rekla je Gordana
Marčetić.
˗ Kad je riječ o koeficijentima, država je pokazala u zadnjih dvadeset godina da koeficijente
mijenja po potrebi, da se trampi s pojedinim sindikatima koji su joj u tom trenutku važniji od
drugih ili su snažniji. Uredbe se mijenjaju ponekad i nekoliko puta u godinu dana, a time se
nisu ispravljale greške nego vrlo često zapravo stvarale nove. Mislio sam da ćemo ovim
Zakonom dobiti discipliniraniji put, ali to se nije dogodilo. Mi ne znamo kako će sve
izgledati. Kod nas se zakoni često donose samo da se malo zamuti voda, to je veliki manevar
u malom lavoru. Heraklitovski ˗ sve se mijenja, a sve je isto. A ovaj zakon je još gori, jer sve
mijenja, ali sve će biti gore. Netko nas je pokrenuo u krivom smjeru, u smjeru koji će izazvati
nezadovoljstvo, nezgode, nesreću, a kvalitetu nećemo dobiti ˗ rekao je u svom izlaganju
Viktor Gotovac.
˗ Sve je krenulo s obećavajućim najavama da plaće neće padati nikome, da će se smanjiti i
broj koeficijenata, najavljivala se povišica svima, najavljivala se pravednost. I nije lako
preispitivati nešto što najavljuje pravednost i povišicu. Sindikati traže da se vidi kolike će biti
povišice, ne dobijemo odgovora, ali se sindikate pozove u Vladu na predstavljanje Zakona
večer prije donošenja. Vlada će reći da nam je sve dano na uvid, ali ni na što nismo mogli
utjecati. Jasno je da vladajući ni ne skrivaju da je donošenje zakona u funkciji izbora pred
koje treba povećati plaću, koje nema bez koeficijenata, a put do koeficijenata je Zakon. I tu je
problem, jer ova je Vlada mijenjala koeficijente uredbama čak 24 puta. Ako su htjeli povećati
plaću prije izbora, mogli su povećati koeficijente i bez novog Zakona. Računali su na podršku
sindikata pri tom ne računajući na protivljenje. I bili su u pravu jer nikakva reakcija sindikata
nije dolazila u pitanje. Neki su sindikalni čelnici rekli da kad bi sad sindikati reagirali, to bi
bila subverzija. Na tim sastancima svi su govorili da zakon ne valja, ali ga se mora donijeti
Naglasio je Željko Stipić.
Opširnije o okruglom stolu u tiskanom izdanju Glasila Preporoda.
