Marijana Cvrtila/Slobodana Dalmacija
Može li pomicanje ranojutarnjeg početka školske nastave pomoći boljem uspjehu naših učenika u školi? – “bubica” je koju je u uho javnosti ubacio dekan splitskoga Medicinskog fakulteta prof. dr. Zoran Đogaš u razgovoru za naš list.
Gotovo trećina naših đaka, kako su pokazala istraživanja, kronično je umorno, neispavani dolaze na nastavu, a tome sve više “kumuju” raznorazni gadgeti, mobiteli, laptopi, tableti, odnosno ovisnost o društvenim mrežama, strasti od koje se mladi ne mogu “odlijepiti” po cijele noći.
Problem je u smjenama
Problem postoji godinama, roditelji i nastavnici gube bitku s navikama koje prelaze u ovisnost, a profesor Đogaš kaže kako bismo tome izazovu, među ostalim, morali odgovoriti nizom istodobnih mjera, među kojima i onom da nastava ne počinje rano ujutro.
Prema europskoj mreži Eurydice, hrvatske škole praktički su među najduže otvorenima tijekom nastavnog dana: učenici dolaze u školu već u sedam sati, a nastava navečer traje i do 19.05. Statistika Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta pokazuje da oko 55 posto naših škola još uvijek radi u dvije smjene, njih oko 44 posto u jednoj smjeni, a nešto manje od jedan posto u tri smjene, pa u tim školama nastava traje i do 19.30.
– Zemlje u kojima je početak nastave odgođen samo za pola sata ili sat pokazale su dobre rezultate – kazao je prof. dr. Đogaš, a o tome je li to recept i za naš obrazovni sustav, mišljenja stručnjaka su podijeljena.
Ni najnovija kurikularna reforma ne predviđa pomicanje nastave, a školu zanimljivijom i privlačnijom namjeravaju učiniti nizom inovacija u nastavi, među kojima i većoj izbornosti.
– Kao član projekta Europske unije o digitalnoj pismenosti u djece, gdje razmatramo i pitanja na koji način djeca koriste digitalne uređaje, poput mobitela, tableta i računala, slažem se s profesorom Đogašem. Međutim, naš je generalni problem organizacija i struktura sadašnje škole, koja djecu stavlja u protuprirodno okruženje i traži od njih da sjede, da su pasivni, da imaju dugotrajne epizode praćenja, uz najveći problem, a to je deficit u pažnji. To su djeca koja igraju brze igrice, imaju mogućnost brzog fokusiranja, kratkotrajne epizode pažnje – upozorava dr. sc. Josip Burušić, voditelj Centra za istraživanje znanja, obrazovanja i ljudskog kapitala zagrebačkog Instituta “Ivo Pilar”.
Burušić dodaje kako samo po sebi pomicanje nastave za pola sata ili sat neće donijeti bitnije pomake jer se naše škole nužno moraju restrukturirati, a djeca u njima boraviti najviše od 8 do 16 sati, kao što je slučaj u Francuskoj.
Francuski je primjer najbolji
U Francuskoj, na primjer, nastavni sadržaji predaju se od 9 do 13 sati, a ostatak vremena rezerviran je za ručak i različite aktivnosti, poput sportskih, stranih jezika i slično. Međutim, Burušić nije za oblik jednosmjenske nastave.
– To je tradicionalni koncept. Riječ je o tome da je naša, osobito osnovna škola, po svim aspektima zaostala, znači po dinamici, strukturi, obrazovnim razdobljima. U većini europskih zemalja postoji niža i viša osnovna škola, školska je godina ujednačenija, nastava je dinamična. Slikovito rečeno, mi djecu koja su se navikla na mercedes tjeramo da voze “fiću” i budu zadovoljna – ističe Burušić.
Samo pomicanje početka nastave neće riješiti probleme, smatra prof.dr. Milan Matijević sa zagrebačkoga Učiteljskog fakulteta, koji tvrdnju da zemlje koje su pomaknule početak nastave postižu dobre rezultate smatra teško dokazivom.
– U Njemačkoj i Nizozemskoj u pravilu škole počinju s nastavom u 9 sati, ali treba podsjetiti da one sve rade u jednoj smjeni. Dakle, takva organizacija nastave prati radno vrijeme roditelja koji rade u državnim uredima ili privatnim tvrtkama od 9 do 17 sati. U Hrvatskoj razmišljanje o pomicanju početka nastave na 8.30 ili 9 sati dolazi u obzir samo tamo gdje su stvoreni uvjeti za organizaciju jednosmjenskog rada škole. Uklanjanje uzroka ponašanja djece i liječenje takvih ovisnosti traži mnogo složenije metode od samog pomicanja početka nastave – kaže prof. Matijević.
….
cijeli članak pročitajte ovdje